Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Djelo O svijetu i smrti sastoji se od četiriju spisa Erazma Roterdamskog, nizozemskog teologa iz druge polovice 15. i početka 16. stoljeća. Hrvatsko izdanje tiskala je nakladnička kuća Kršćanska sadašnjost u listopadu 2025. Za prijevod zaslužan je Branko Jozić, a recenzenti suprof. dr. Anto Gavrić i prof. dr. Stjepan Kušar.

Dijelovi koji ga čine su: Preziranje svijeta, Priprava na smrt, Utješni govor o smrti i Smrt i pogled.

Opasnost svijeta i mir samoće

Prvi spis koga je Erazmo napisao bio je na poticaj subrata mu monaha Teodorika iz Haarlema, a namijenjen njegovu nećaku Jodoku i sastoji se od 12 poglavlja u kojima autor iznosi negativne vidove svjetovnog života raščlanjujući nestalnost bogatstva, tjelesnih užitaka i časti. Autor opisuje svijet kao bijedan i opak, pun nemira i nesigurnosti, dok samostanski život predstavlja kao luku u kojoj se postiže prava sloboda. Piše kako je opasno boraviti u svijetu, kako treba prezirati bogatstvo, kako su tjelesni užitci smrtonosni i gorki, a kako su časti isprazne i nestalne. Ono što je stalno i neizbježno je smrt koja ničemu ne dopušta da bude trajno, svijet je bijedan i opak, te najveća sloboda nije u njemu, nego u povučenosti.

U kasnijim poglavljima, koja su, kako je objašnjeno u Predgovoru, dodana naknadno, priznaje kako ni samostan nije izuzet od ljudskih slabosti poput pohlepe i častohleplja, ali i dalje naglašava blagodati samotničkog života. Jer, povučenost nije bijeg, nego prostor u kome se uživa dvostruki mir – mir savjesti i mir koji dolazi iz intelektualnog rada i molitvene sabranosti.

„Ne treba se čuditi što oni koji drže da smrću sav čovjek propada i nemaju ovu nadu koju nam pruža jedino vjera u Krista, smrt drugih oplakuju te se čak straše i gnušaju vlastite smrti. No, mnogo se više treba čuditi što postoje mnogi kao ja koji su izučili svu kršćansku filozofiju i nju podučavaju, a ipak se straše smrti…“ (str. 83)

Strah od smrti

Drugi dio knjige rasprava je Priprava na smrt, koju je Erazmo napisao na molbu Thomasa Boleyna. U ovom spisu autor se odmiče od filozofskih nadmudrivanja i nudi konkretnu kršćansku utjehu. Njegova osnovna misao je da se kršćanin ne smije bojati smrti jer je Kristov život pobijedio svijet i tamu. Naglašava stoga važnost povjerenja u Božje milosrđe ističući kako je Krist „sidro spasenja“ i glava Mističnog tijela. Sustavno obrađuje teme poput straha od smrti, kratkoće vremena i nestalnosti zemaljskih dobara, ali uvijek s težištem na Kristovu primjeru. Za njega priprava za smrt traje cijeli život kroz vježbanje poniznosti i ljubavi, a ne tek u posljednjim trenutcima. On smrt vidi kao prirodan svršetak puta kojim je prošao i sam Spasitelj, preobražavajući patnju u vječno dobro.

U trećem dijelu zatim čitatelju daje Utješnigovoro smrti, koji je izvorno nastao kao retorička vježba i pismo upućeno Henriku Glareanu. U njemu Erazmo nabraja razumske argumente koji bi trebali ublažiti tugu ožalošćena roditelja, prožimajući tekst biblijskim i antičkim referencama.

Na kraju je pridodan i kratki sastav naslovljen Smrt i pogreb, u kome autor kroz razgovor bliskih sugovornika zrcali onodobne običaje i suprotstavlja dvije različite situacije umiranja, nerijetko uz dozu ironije prema vanjskom sjaju pogrebnih ceremonija.

Strah koji oslobađa

O svijetu i smrti djelo je „oštroumnih, iskrenih i hrabrih izlaganja o vjekovnim, humanističkim temama“ kojim autor „djeluje prosvjetiteljski i pomaže stvari i pojave sagledati u njihovoj istini“, kako je ocijenio nakladnik, te se Erazmova razmišljanja i naputci mogu držati i svojevrsnom terapijom suvremenom čovjeku i društvu.

Spisi suvremenom čitatelju mogu pomoći razviti „sveti strah“ koji ne paralizira, nego oslobađa na autentičan način u skladu s vječnim vrijednostima. Preporuča se svima koji žele uvidjeti kako se istinski mir ne nalazi u vanjskom sjaju, nego u sabranosti srca pred licem Stvoritelja.