sri, 12. kolovoza 2026. 16:07
Djelo je znanstveno istraživanje prehrambenih navika u biblijsko vrijeme, koje čitatelju otvara prozor u svakodnevni život Isusa i njegovih suvremenika, od njive i vrta do zajedničkog stola.
Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik
Knjigu Što je Isus jeo? napisala je Slavica Dodig, a objavila ju je nakladnička kuća Kršćanska sadašnjost u kolovozu 2024. Sastoji se od 160 stranica podijeljenih na četiri dijela, s predgovorom, pojmovnikom i popisom literature, a zanimljivo je da se na kraju nalazi i Mala biblijska kuharica.
Na početku autorica objašnjava kako odgovor na pitanje „Što je Isus jeo?“, iako zvuči jednostavno, zahtijeva proučavanje povijesti, arheologije, antropologije, botanike te židovske kulture. Posebice je zahtjevno zato što podatci iz Novoga zavjeta ne otkrivaju mnogo o Isusovoj prehrani jer su usmjereni na prenošenje njegove poruke.
Dodig polazi i od šire dimenzije blagovanja jer, kako je istaknula u predgovoru, „u naravi je čovjeka da ne voli jesti sam, nego zajedno s drugima“, a to zajedništvo oko stola stvara prijateljstvo i vrijednosne stavove. U tom je svjetlu Isusovo blagovanje s učenicima, farizejima, carinicima i grješnicima dobivalo posebnu dimenziju.
U najopsežnijem dijelu knjige autorica vodi čitatelja kroz prehranu od prapovijesnog doba do Isusova vremena. Čitatelj tako saznaje kako je glavna prehrana drevnih Hebreja bila biljna – žitarice, mahunarke, masline, povrće i voće, a meso bi se blagovalo povremeno, uglavnom u svečanijim prilikama. Kruh se jeo uz svaki obrok; obični su ga ljudi pravili od ječmenog brašna, a imućniji od pšeničnog. Mahunarke poput slanutka, boba i leće također su bile neizostavne, a od začinskih biljaka korištene su metvica, kumin, korijandar te kadulja. Za one koji su živjeli uz Galilejsko jezero riba je bila česta na jelovniku, i to svježa, pečena na žaru ili sušena i usoljena.
Slijedi prikaz Isusovih poruka s blagovališta poput onoga na svadbi u Kani Galilejskoj, u kući farizeja Šimuna, nadcarinika Zakeja, na Posljednjoj večeri…, a zatim i o njegovoj ostavštini; o sjedinjenosti u euharistiji i vjeri u uskrsnuće.
„Moleći za kruh, za hranu svaki dan, iz dana u dan, čovjek ostvaruje trajni susret s Bogom, ujedno iskazujući da u Boga ima beskrajno povjerenje. Molitvu Očenaš ustrajno moli čovjek koji traži kraljevstvo Božje“ (str. 90)
Posljednji, četvrti, dio knjige donosi ono što će mnoge čitatelje posebno obradovati – Malu biblijsku kuharicu s receptima nadahnutim namirnicama iz biblijskog doba. Tako će sebi moći pripraviti beskvasni i zobeni kruh, krekere sa sjemenkama sezama, različite namaze poput humusa, ili onog od poriluka, juhe i variva, ali i mesna jela te ribu. Recepti su modernizirani kako bi ih se moglo pripremiti u današnjim uvjetima, ali namirnice su vjerne duhu ondašnje kuhinje.
„Ova je knjiga nastala iz želje da se očima laika, a ne teologa, iščitaju one Isusove poruke iz blagovališta koje je nekoć davno izravno prenosio svojim sustolnicima, a današnjem ih čovjeku ostavlja posredno, preko biblijskih tekstova i uz pomoć egzegeta koji te tekstove čitaju i tumače očima vjere“, kako je opisano u predgovoru.
Preporuča se onima koji Bibliju žele čitati i očima svakodnevice, ali i onima koji bi htjeli vlastitom rukom pripremiti nešto od onoga što se jelo u biblijsko doba.
Slavica Dodig rođena je 1951. u Osijeku. Na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je medicinsku biokemiju, a istodobno je studirala na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kao medicinski biokemičar bila je znanstveni novak na Veterinarskom fakultetu, a potom je radila u Kliničkoj bolnici Jordanovac. Od 1981. do 2016. bila je šef Odjela za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku Dječje bolnice Srebrnjak u Zagrebu.
Autorica je ili suautorica pet sveučilišnih udžbenika i više od 140 znanstvenih i stručnih radova.