Brojne lijepe i poučne misli na tragu Biblije


Knjigom Utjeha mesijanske nade autor fra Stipo Kljajićčitateljima nudi iskustva i plodove koje je sam ubrao na putu traženja Božje riječi, pri tome pokazujući ljubav prema Bogu i srcem i umom.

Piše: Tina Matić

Nakladnici knjige Utjeha mesijanske nade, koju potpisuje bosanski franjevac Stipo Kljajić, su Kršćanska sadašnjost Zagreb i Franjevački samostan Sv. Luke Jajce. Ovo djelo ispisano na 216 stranica tiskano je u veljači 2019.

Zaokružene misli

Kao i mnoga druga djela, tako je i ovo tematizirano i podijeljeno u nekoliko poglavlja. Čitatelju je za bolje razumijevanje ponuđen predgovor, a slijede ga Prolog i tri poglavlja.

Prvi dio nosi naziv Božja djela u Bibliji i odgovara biblijskom redoslijedu upoznavanja Boga. Uz to na poseban način govori o Abrahamu, „praocu naše vjere“, predstavlja ga kao „začetnika“ monoteističkih religija – židovstva, kršćanstva i islama. Osim toga, u ovom dijelu pisac izvlači pouke iz životnih iskustava drugih povijesnih i literarnih biblijskih likova.

Slovo o Isusu drugi je dio ove knjige i zapravo na samom početku istog stoji pitanje Tko je Isus? S tim u svezi autor promišlja o različitim događajima iz Isusova života, od povijesnog ostvarenja mesijanske nade samim Kristovim utjelovljenjem, do propovijedanja njegova evanđeoskog zakona ljubavi prema Bogu i bližnjem.

Treći dio Smutnje u Markovu evanđelju govori o tome kako se čitajući Markovo evanđelje, ne može izbjeći dojam da Isus prelazi iz konflikta u konflikt s raznim pojedincima i skupinama. Fra Domagoj Runje u predgovoru kaže kako se radi o takvim konfliktima koji čovjeka potresaju i smućuju, ali s ciljem da ga izbave iz smrtno opasne uljuljanosti u vlastitu sigurnost i pozivaju da „se upusti u odnos s Bogom koji čovjeka mijenja na dobro“.

Za kraj je publici priređen i epilog.

Druga je prvoj jednaka

U određenom dijelu knjige autor, teolog i bibličar fra Stipo Kljajić govori i o zapovjeđenoj ljubavi.

Piše o stvarnostima koje teško stanu u riječ, koje su puno više od onoga što se može odrediti pojmom. Upućuje da je jedna od takvih stvarnosti ljubav – ona ima mnogo značenja, budi najrazličitija iskustva, poznaje brojne oblike i sadržaje i nadilazi ljudsku mogućnost objašnjavanja i izricanja. Tu riječ često susreće svatko tko čita Bibliju.

„Naš odnos prema drugome, prema Isusovoj drugoj zapovijedi (ljubavi prema bližnjem), mjerilo je našeg odnosa prema prvoj (ljubavi prema Bogu). Druga je doista prvoj jednaka. I za nas vrijedi opomena evanđelista Ivana da je lažac onaj koji kaže da voli Boga, a ne voli brata čovjeka“, objasnio je autor.

Ovo djelo bosanskog franjevca zapravo je sabrano i satkano od niza objavljenih tekstova, sve pod nazivom Utjeha mesijanske nade. Sam naziv upućuje čitatelja na različite vrijednosti, na utjehu u Bogu, na nadu, a kroz zbrojene misli sažete u djelu i na ljubav, na radost, na pravednost i plemenitost. Svaki čitatelj iz ovog djela može izvući nešto za sebe, nešto što će ga podsjetiti na važnost vjere, što će ga poticati na ljubav, nešto što će ga nagnati da promišlja o svim Božjim darovima – i sve to utemeljeno na Bibliji.