Enzo Bianchi

Gorčina zla, ali i povjerenje da se zlo može pobijediti


Knjigu je objavila početkom 2018. nakladna kuća Kršćanska sadašnjost, a tekst ispisan na 115 stranica s izvornog talijanskog na hrvatski jezik preveo je Branko Murić.

Piše: Tina Matić

Autor djela Paradoks križa – Enzo Bianchi, osnivač monaške zajednice iz Bosea, a nekoć i njen prior, kroz ovo djelo pozvao je da svaki vjernik križ gleda kao Božju daljinu i blizinu, Njegovo samoočitovanje i samoskrovitost, kao nasljeđe u kojem konvergiraju težina života i nada u dobro – kao ikona paradoksa.

Zadaća autoru
Enzo Bianchi, plodonosni pisac čije je knjige Kršćanska sadašnjost do sada objavila četiri puta (Kršćani u društvu, Isus Nazarećanin, Kakva vjera? i Paradoks križa) katkad priču vodi isprekidano, a ponekad ritmično i harmonično. Osim toga djelo je strukturirano kao niz odgovora na različita pitanja.

Poruku je utkao u četiri poglavlja: Zlo svijeta i Božja bol, Jače od mržnje, Lude Božje i Tijelo i duh.

Predgovor, kojemu je autorica Gabriella Caramore,na poseban način obogaćuje ovo izdanje i pruža jedno promišljanje o piščevoj poruci čitateljima.

Osvrćući se na djelo i na stihove Osipa Mandel'stama:„Gusta tmina pada na ležište, a teško disanje u prstima... Možda najviše od svega ljubim tanahan križ i skrovit puteljak“, spisateljica govori o „tanahnosti“ križa u današnjem vremenu gdje se nerijetko teško razabire prisutnost križa, ali i to da se „tanašni“ križ ne treba pomiješati s velikim napadnim znakovima. Obraća se i iznosi misli i o onima koji su već neko vrijeme prestali čekati, a najviše od svega govori o tome kako je Bianchiju zadana zadaća pronaći „skrovit puteljak“ gdje će se orisati „tanahni križ“.

Paradoks zla u svijetu
Odgovarajući na niz zanimljivih pitanja, autor je dao još zanimljivije, dubokoumne i nadasve poučne odgovore. Govoreći o paradoksu križa, objasnio je i paradoks zla u svijetu, dualizam koji se može očitovati u mržnji i ljubavi, pravednosti i oprostu.

Svim čitateljima uputio je riječi upozorenja u kojima navodi kako čovjeka za mržnju prema drugima vezuje život u nerazumijevanju jedni drugih. Naveo je kako je najveća kršćaninova i redovnikova borba, borba protiv mržnje. „Kada kršćanin zna trenutak nevolje, boli, patnje koju proživljava i oslovljava ju 'križem', tad on shvaća da je to otvoreni put, koji ima smisao, u kojem još jednom može pokazati svoju vrlinu da je ljubljen od Boga i da je ljubljen od ljudi“, protumačio je Bianchi govoreći o Isusovu kriku na križu – molitvi Bogu da bude blizak ljudima kako bi se mogli boriti protiv zla i pobijediti ga.

Autor naglašava kako je Bog čovjeku oslonac i u boli u borbi protiv zla te da od ljudi traži da Ga prihvate, prihvate njegovu snagu pored vlastite nemoći kako bi zlo postalo ljubav. Istaknuo je kako u Kristu Bog dijeli sudbinu boli čovječanstva.