Knjiga „Garevac“ pok. svećenika Vlade Jagustina


Krajem svibnja 2025., iz tiska je izašla knjiga „Garevac“ pok. vlč. Vlade Jagustina. Nakladnik je župa Marije Majka Crkve – Garevac, a uredio ju je Stipo Bilić. Knjiga je tvrdog uveza i ima 184 stranice.

Knjiga Garevac najopsežnije je djelo pokojnog vrhbosanskog svećenika vlč. Vlade koji je preminuo 4. svibnja 2023. U njoj autor donosi povijest Bosanske Posavine s posebnim osvrtom na mjesto Garevo (Garevac) od prvog spomena imena, pa sve do današnjih dana. Navodi kako naziv „Garevo“ dolazi od riječi „garež“, „zgarište“, „spaljeno mjesto“, na kojem je iz pepela nikao novi život. Garevo je kroz povijest u više navrata bilo paljeno. Pouzdano se zna da je spaljeno nakon poraza Turaka pod Bečom 1683. i nakon prodora Eugena Savojskog u Bosnu 1697., kada je iz straha od odmazde Turaka Bosnu napustilo više od 40 000 katolika. U drugoj polovici 19. stoljeća, mjesto Garevo se naziva Garevac.

Kako autor navodi, prvi pisani spomen imena Garevo (Garevac) datira iz 1762., a nalazi se u matici župe Bijela (brčanski kraj), kojoj je mjesto Garevo pripadalo. Godine 1802. Garevo je postalo samostalna kapelanija u sastavu župe Tramošnica, da bi 1820. bilo uzdignuto u rang samostalne župe. Radi pastoralnih potreba, u mjestu Modriča 1889. napravljena je nova župna crkva te se tom prigodom Garevac pripaja toj župi. U jesen 1972. modrički župnik preč. Mijo Thon počeo je praviti novu župnu crkvu u Garevcu koja je 1976. posvećena. U međuvremenu, dekretom vrhbosanskoga nadbiskupa dr. Smiljana Franje Čekade od 15. rujna 1975., Garevac je ponovno postao samostalnom župom, a njezinim župnikom imenovan je preč. Thon, dok je za naslovnika dobila „Mariju Majku Crkve“.

Posebna vrijednost ove knjige jest popis svih garevačkih žrtava iz tzv. „Burića štale“ gdje je ubijeno više od 500 mladića iz Garevca i okolnih sela. Iako su se, uz obećanje da će biti pošteđeni predali partizanima, bez ikakva suđenja bili su između 23. i 28. svibnja 1945. mučki ubijeni na Majdanu (zaseok Garevca) i na obalama rijeke Bosne i Save.

U knjizi su doneseni i dragocjeni podatci i fotografije iz vremena stradanja u posljednjem ratu 1991. – 1995. Također, može se pročitati i kako je prije rata župa Garevac je imala više od 3 000 vjernika, a danas na njezinu području živi oko 120 duša.

Uz to, u slici i riječi kronološki su pobrojani svi župnici i župni vikari koji su djelovali u župi, a isto tako svećenici (16) i redovnice (3) rodom iz župe Garevac.

Na kraju knjige donesen je i „Garevački žrtvoslov“ koji je priredio Pero Bajić.

Autor, pok. vlč. Vlado Jagustin rođen je 16. kolovoza 1957. u Garevcu. Osnovnu školu pohađao je u Garevcu i Donjim Kladarima, gimnaziju u Zadru, a teologiju u Sarajevu i Splitu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1985. u Sarajevu. Službovao je najprije kao župni vikar u Derventi te kao župnik u Rastičevu, Živinicama, Globarici i Kopanicama. Uz pastoralnu službu, vlč. Vlado bavio se istraživačkim i spisateljskim radom. Napisao je nekoliko djela: brošuru o posljednjem glagoljašu u BiH don Jakovu Čoti, te Duhovna zvanja od pamtivijeka do danas, Popis moga roda Augustinović-Jagustin, Jakov Barišić mučenik Bosanske Posavine i Burića štala. Posthumno objavljena knjiga Garevac predstavlja njegovo najopsežnije djelo.

Marko Stanušić/ KT