Korisno štivo o krštenju, euharistiji i crkvenim ocima


U nakladi Kršćanske sadašnjosti i Službe Božje objavljena je knjiga Krst i euharistija u novozavjetnoj i otačkoj predaji, prof. dr. sc. fra Marijana Mandaca.

Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Djelo objavljeno u biblioteci Teološki radovi na 208 stranica obrađuje dva temeljna kršćanska sakramenta. Autor ih proučava u dva najvažnija izvora: Novome zavjetu i u razdoblju rane Crkve u kojem su djelovali crkveni oci, a knjiga obuhvaća tri opsežna poglavlja: Krsno otajstvo u Novome zavjetu, Euharistija u Novome zavjetu i Krst i euharistija u spisima otačkog vremena.

Isusove riječi
U prvome poglavlju razjašnjena su novozavjetna mjesta gdje je riječ o sakramentu krštenja. Marijan Mandac ih je nastojao obraditi gotovo sva, a svoje je djelo započeo pojašnjavanjem Isusovih svečanih riječi koje je uputio apostolima pri oproštaju prije uzašašća na nebo: „Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam zapovjedio“ (Mt 28,19-20). Nadalje je Mandac, između ostalog, prokomentirao i razgovor Isusa s Nikodemom (Iv 3,3-5), ali i razmišljanja sv. Pavla o krštenju (Rim 6,1-14).  
„Drugo smo poglavlje posvetili euharistiji u Novome zavjetu. Trudili smo se razglobiti mjesta gdje je govor o tom sakramentu. Pri tome smo posebnu pozornost posvetili izvješćima o ustanovi euharistije kod sinoptika. Što se tiče Ivanova evanđelja za koje se znade da ne donosi izvješće o ustanovi euharistije, samo smo uzgredno istaknuli dubokoumne misli euharistijskog sadržaja“, zapisao je u predgovoru knjige autor dodavši da pišući treće poglavlje, zapravo nije imao uzora.

Otačko razdoblje
Idući povijesno, pozornost je posvećivao teolozima dugog otačkog razdoblja. Pritom je, kako je naveo, tražio makar poneki sadržaj o krštenju i euharistiji i njime predstavio nauk određenog oca o tim dvama sakramentima. Navedene ulomke nije tumačio jer bi inače, kako je pojasnio, njegov spis bio nesagledivo dug. Mandacu je bila nakana pružiti određeni pregled krsnoga i euharistijskoga učenja u otačko doba, a uz to je u najkraćim i bitnim crtama predstavio teologa o kome se neposredno govori, a sve to s ciljem da ovo djelo očuva svježom uspomenu na drevne stručnjake teologije, čija su djela puna vjere i nauka o njoj. Na stranicama najopsežnijeg segmenta knjige čitatelji će susresti manje ili više poznata im imena – Ignjacije Antiohijski, Herma, Justin, Irenej, Bazilije Veliki, Ćiril Jeruzalemski, Ambrozije Milanski i drugi…  

Kako ističu iz Kršćanske sadašnjosti, knjiga će nesumnjivo biti nužni priručnik studentima teologije i svima koji se zanimaju za patrologiju.

Napomenimo i da je fra Marijan (Brnaze, 1939.), autor ove knjige, kroz svoj dugogodišnji spisateljski angažman dao značajan doprinos u proučavanju i objavljivanju djela o ocima, tj. na području patrologije, što svjedoči njegova bogata bibliografija s više od 30 knjiških naslova. Posebnu je pozornost posvetio svetom Jeronimu napisavši najopsežniju knjigu o svetčevu životu i djelima, a osim patrologije predavao je i druge teološke predmete: trinitarna teologija, kristologija, mariologija, pneumatologija, teološka antropologija…