Riječ je o dragocjenim istraživačkim pohvatima postulatora za proglašenje svetim Blaženoga Alojzija Stepinca autora mons. Jurja Batelje – najnovijoj monografiji Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine (Župa Presvetog Trojstva – Krašić, Zagreb, 2023.) te o monografiji Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca (Postulatura bl. A. Stepinca, Zagreb, 2017.).

Cjeloživotno znanstveno istraživanje života i djelovanja kardinala Stepinca u povijesnom, sociološkom, političkom i crkveno-humanitarnom kontekstu, nakon objavljenih tridesetak izvornih znanstvenih radova (uz rad na kauzi za proglašenje blaženim i svetim kardinala Stepinca i Sluge Božjega Josipa Langa), te šezdesetak knjiga, iznjedrilo je tiskovinu na tristotinjak stranica kojom istraživač dr. Batelja dokumentirano tematizira zbrinjavanje ratne siročadi i njihovo liječenje te time i ulogu u skrbi (Caritas, redovničke zajednice, bolnice) koju je imala Katolička Crkva, predvođena zagrebačkim nadbiskupom dr. Alojzijem Stepincem, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Knjiga je aktualna jer argumentima autentične povijesne građe razobličuje očigledne neistine o kardinalu Stepincu, povijesno-političke falsifikate, komunističke laži i suvremene manipulacije sa sudbinama ratne siročadi u svrhu protuhrvatske i protukatoličke propagande. O tome je mons. Batelja posvjedočio u prikazanoj prezentaciji sabrane dokumentacije istraživačkog pothvata. „Istraživanje o spašavanju djece ratne siročadi liječene u zagrebačkim bolnicima dovode do zaključka da je od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. liječeno 791 te 81 odrasla osoba povezana uz istraživanje o zbrinjavanju te djece. Umrlo je 441 dijete, a preživjelo i ozdravilo 350 djece… Više od stotinu liječeno je u Državnoj bolnici u Bjelovaru… Najveći dio ratne siročadi, koja su često pogrešno imenovana kao ‘kozaračka djeca’, nakon što je raskužen i liječnički pregledan, zbrinut je u prihvatilištima, brigom Hrvatskog Crvenog križa, institucija NDH i ustanova Katoličke Crkve, osobito Caritasa.

 Caritas je djecu smještao i raspoređivao u katoličke ustanove, najčešće samostane časnih sestara ili ih je kolonizirao po katoličkim obiteljima diljem Zagrebačke nadbiskupije. Sačuvane ‘Razglednice’ mrtvih pokazuju da se umrlu ratnu siročad na groblju Mirogoj u Zagrebu dostojanstveno sahranjivalo. … Svako umrlo dijete pokopano je uz pranju vjerskog službenika u točno određeni grob pojedinačni, ne skupni, a troškove pokopa platio je grad Zagreb. Pokretač toga zbrinjavanja bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac“, rečeno je te je uz foto-dokumentaciju potkrijepljeno kako je komunistički režim po završetku Drugog svjetskog rata „poskidao križeve s grobova na Mirogoju i nivelirao polje 142 gdje su i grobovi ‘kozaračke’ djece i preminula ratna siročad te je napravljena jedinstvena grobnica“. Postoji dokumentacija o 27 162 spašenih, zbrinute ratne siročadi. Predstavljač je razložio „da to nisu bila djeca samo srpskih roditelja i u tom su zbroju i djeca hrvatskih roditelja iz Bosne i Hercegovine, ratna siročad hrvatskih roditelja s područja NDH, djeca muslimanskih roditelja i židovska djeca“. Pokazao je na slajdovima preslike originalnih dokumenata koji ukazuju na uredno vođene kartoteke, posebno u zagrebačkim bolnicama, sa nadnevkom ulaska u bolnicu i danom smrti i mjestom pokopa, ali to da je ista osoba kasnije u svrhu lažne propagande ubrojena u popis Spomen područja Jasenovac. Konkretno, predočen je primjer dokumenta o djevojčici Spaseniji Jakovljević (rođena 1941. u Klakaru Donjem), kćeri srpskih roditelja Koste i Savke, transportirane 22. rujna 1942. iz Siska, liječene u zagrebačkoj Bolnici za zarazne bolesti i preminule 10. listopada 1942., dok na drugom dokumentu Spomen područja Jasenovac za istu osobu stoji da su žrtvu ubile ustaše 1941. u logoru.

Monografija prvi put objelodanjuje transkripte dokumenata iz bolničkih arhiva, a to omogućuje točnu analizu zdravstvenog stanja izbjegličke djece, razloge njihova bolničkog liječenja, tijek liječenja te njihov konačan ishod. Pokazan je niz arhivskih fotografija djece, primjerice djece iz Boričevca izbjegle pred četničkim i partizanskim pokoljem u Boričevcu 2. kolovoza 1941., koja su zbrinuta u Državnom dječjem domu u Stossmayerovoj ulici (zgrada današnjeg nadbiskupog Vikarijata) u Osijeku; fotografije ratne siročadi s časnim sestrama križaricama u Đakovu; odrasle djevojčice Jelene Stromajer (rođ. Pavlić) iz župe Rakovica spašene u Dječjem prihvatilištu časnih sestara Presvetog Srca Isusova u Slatini.

Govoreći o sadržaju monografije Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca, Batelja je podsjetio na složene okolnosti u kojima je djelovao zagrebački nadbiskup razloživši kako je građom nastojao približiti istinsko mučeništvo i Stepinčevu kristoliku narav „koliko je Stepinac imao osjećaj da nam po svakom čovjeku dolazi Kristovo lice i da ga moramo poslužiti kao Božje stvorenje“. Knjiga o Stepinčevu fenomenu na 678 stranica objedinjuje četiri dijela: Komunistička partija Jugoslavije – progonitelj nadbiskupa Alojzija Stepinca iz mržnje prema vjeri i Crkvi; Materijalni dokaz mučeništva nadbiskupa Alojzija Stepinca; Formalno mučeništvo kardinala Alojzija Stepinca „ex parte martyris – sa strane mučenika“; Glas mučeništva.

Uz predočenje kadrova fotografskog arhiva Batelja je upoznao sa postupkom ekshumacije mrtvoga tijela Sluge Božjega Alojzija Stepinca 22. lipnja 1993. uz prisuće stručnjaka i predstavnika Katoličke Crkve, otkriće kako je Udba balzamiranjem posve uništila zemne ostatke, zaplijenila srce i prikrila trovanje kojim je narušeno kardinalovo zdravlje zbog čega je umro 10. veljače 1960.; pečaćenje kristalnog lijesa 7. lipnja 1997. sa sačuvanim zemnim ostatcima, stavljanje lijesa 9. lipnja 1997. u novi grob/moćnik kojeg je kardinal Kuharić blagoslovio 10. lipnja 1997.; predočen je dokument o kemijskoj analizi na toksične tvari u tkivu, odijelu i kostima (29. siječnja 1996.) koju je obavio Institut za sudsku medicinu i osiguranja Rimskog sveučilišta La Sapienza; zatim preslika analize uzorka kostiju Bl. Alojzija Stepinca sa Sveučilišta u Torontu (3. lipnja 2016.) kojom su utvrđene visoke i anomalijske vrijednosti izotopa antimona 121 i 123; a u nizu građe predočen je dokument republičkog SUP-a iz 1983. kojim se predlaže uništenje dokumentacije na 24 stranice o nadbiskupovu spašavanju Židova i Srba u vrijeme NDH.

Riznica vjerodostojnih povijesnih podataka i otkrića u monografiji dio su znanstvenoga rada dr. Batelje utemeljenoga na proučavanju 160 arhiva u Hrvatskoj i svijetu gdje je tragajući došao do dokumenata i spoznaja koje su postale jamstvo za čin proglašenja blaženim Alojzija Stepinca (3. listopada 1998.) u Mariji Bistrici. Autor je citirajući Stepinca oživio nepokolebljivu vjeru i odanost Isusu, ali i svevremenu poruku: „Može umrijeti zagrebački nadbiskup, ali Petar ne umire, kako piše na jednoj svjetiljci u rimskim katakombama, dok su pomrli i Neroni i Henriki i Hitleri i Staljini, a tako će i drugi.“ Predstavljanje je zaključeno citatom: „I u najtežoj muci molio je Isus za svoje krvnike i one koji su mu se rugali: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!’. Mi ne bismo bili dostojni učenici našeg Učitelja, kad ga ne bismo nasljedovali i u ljubavi prema neprijateljima. Njima je lozinka mržnja. Nama mora biti ljubav, koja ostaje i preko groba, kad nema više mjesta vjeri ni ufanju, jer ćemo biti u posjedu Onoga koga sad vjerom i ufanjem tražimo.“

Naposlijetku je mons. Batelja razgovarao s vjernicima o svetosti života kardinala Bl. Alozija Stepinca koji je, istaknuo je, „imao istančan osjećaj za pravdu i istinu“, pričao je o bolnom proživljavanju kardinala Franje Kuharića odgađanja dolaska Pape u Hrvatsku čak tri puta od 1971. do devedesetih, bezboštvu u komunističko vrijeme, ekshumaciji tijela pokojnog bl. Stepinca i koje je . kada te je otkrio da danas skuplja snagu za objavu Stepinčevih pisama. Zahvalio je svima za zajedništvo, posebice organizatoru događaja Marku Krznariću, predsjedniku Zajednice žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije, darujući mu medaljon s blaženikovim likom, a gvardijanu Kapucinskoga samostana u Osijeku fra Juri Šarčeviću uručio je najnoviju monografiju.

Predstavljanju monografija prethodilo je, javlja IKA, večernje euharistijsko slavlje koje je uz gvardijanovo suslavljenje predvodio mons. Batelja te u propovijedi naglasio kako je u ovo vazmeno vrijeme za nas bitno promišljati o susretu sa živim Isusom: „Euharistiju je Gospodin izrezao iz svoga srca i zato je sveta misa važna!“

J.Vr.,KT