Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Knjiga Toma Akvinski rad je Giovannija Ventimiglija, a izvorno je pisana na talijanskom jeziku. Za prijevod na hrvatski zaslužan je Slavko Antunović, a djelo je na 220 stranica svjetlo dana ugledalo u ožujku 2021. u izdanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost.

Recenzenti su prof. dr. sc. Alojz Ćubelić i prof. dr. sc. Anto Gavrić.

Knjiga se, uz Dodatak, sastoji od četiriju dijelova, a obrađena su tri djela: O biću i biti (De enteetessentia), Raspravljena pitanja o istini (De veritate) i Suma teologije (Summa Theologiae) jer, kako je autor zapisao, nije bilo moguće na jednom mjestu sažeti sva djela Tome Akvinskog. Razlog zbog koga su izabrana ova tri teksta je što se u njima nalazi sažetak Tomine misli o gotovo svemu što postoji. 

Analiza Tominih djelā

Na samom početku autor donosi biografiju "teologa kojeg su voljeli svi filozofi", a zatim prelazi na analizu. Prvo analizira djelo O biću i biti koje je jedan od prvih Tominih radova, pisan tijekom njegovih prvih godina u Parizu, kada još nije bio profesor, a uradio ga je na izričit zahtjev svoje subraće i kolega sa sveučilišta koji su željeli objašnjenje pojedinih pojmova koji su se javili unutar, njima tada nove, discipline metafizike. Ono je „svojevrsni kratki uvod u ono što se danas naziva ontologijom“, objašnjava ključne pojmove filozofije bitka, ali je i „prva metafizička skica čitave stvarnosti“. U njemu se nalaze brojni temeljni pojmovi koje je Toma u kasnijim spisima koristio u govoru o biću i bitku, pa tako i Ventimiglia započinje prvi odjeljak sa značenjem bića i bitka, a zatim se dotiče Tomina razjašnjavanja značenja bȋti te analiziranja bȋti materijalnih i duhovnih bića kao i akcidenata i nepotpune forme.

Drugo djelo Raspravljena pitanja o istini, napisano u razdoblju prvog Tomina naučavanja u Parizu, treba promatrati kroz „drugi početak metafizike“, odnosno obnovu srednjovjekovne latinske misli. Ono je nazvano jednim od remek-djela Tome Akvinskog, a Ventimiglia ga analizira kroz odjeljke: traktat o transcendentalima, stvar i razlika između biti i bitka, te jedno, drugo, mnoštvenost, istinito, dobro i lijepo uz napomenu kako se teme spoznaje i volje također obrađuju, ali u trećem dijelu.

Zadnje djelo je Suma teologije, pisano kroz tri razdoblja svetčeva života, koje je ostalo nedovršeno. U njemu Toma piše o Bogu, čovjeku i njegovu povratku Bogu te o Kristu i sakramentima.

Knjiga je novina

U trećem poglavlju knjige nalazi se 40 ključnih pojmova, poput zbilja, blaženstvo, duša, habitus, sloboda i sl. koji su definirani i kratko protumačeni, što koristi za razumijevanje štiva. 

Zadnje poglavlje naslovljeno je Povijest recepcije, a bavi se poviješću učinaka Akvinčeve misli koja se, baš kako je Ventimiglia i podijelio ovo poglavlje, može rasporediti na pet razdoblja: defensiones, commentaria, disputationes, razdoblje neoskolastike i freelancerazdoblje, odnosno ponovno rađanje.

Knjiga je „novo predstavljanje misli Tome Akvinskog koje je u isti mah doista 'novo'. U knjizi se vodi računa, ne samo o 'kontinentalnim' studijama povijesno-filozofskog tipa, nego također o anglosaskima 'analitičkim' s više teorijskim obilježjem, uključujući se na dokumentiran i izvoran način u novi preporod tomističkih studija u svijetu“, zapisano je u jednoj od recenzija.

Zato je djelo vrijedno i može biti korisno za filozofske rasprave, ali i zanimljivo svima koji se žele barem približiti blagu Tomina učenja.