Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Riječ je o djelu Ivana Macuta, člana Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu i docenta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u istom gradu. Knjiga sadrži 388 stranica, a svjetlo dana ugledala je u lipnju 2021., u suizdanjuKršćanske sadašnjosti iz Zagreba i Službe Božje iz Splita.

Uz Uvod i Zaključak sastoji se od četiriju poglavlja u kojima su obrađene teme Katoličke Crkve u NDH-u, crkvenih obrazovnih institucija, konkretnih teologa te teološke bibliografije toga razdoblja.

Država i Crkva

Macutje najprije u Uvodu naveo istraživanja, radove i autore koji su se bavili poviješću teologije, a koji su rijetki te su svojevrstan poticaj današnjim autorima da se tom tematikom ozbiljnije bave. S obzirom na to da je ova tema tek ponekad tijekom vremena izazivala zanimanje stručnjaka, on smatra kako ovo djelo donosi odgovore na brojna pitanja poput teoloških pisaca za vrijeme NDH-a te jesu li se oni osvrtali na vrijeme u kome su živjeli, ali i kakav su trag teološka promišljanja toga vremena ostavila na teološku misao danas.

Autor potom kreće od početka – opisuje procese koji su doveli do uspostave NDH-a, kako je došlo do stvaranja odnosa između nje i Katoličke Crkve te kasnijeg miješanja države u domenu vjere i morala.

Drugo poglavlje usmjereno je k analizi crkveno-institucionalnog okvira toga vremena pri čemu su obuhvaćeni Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, Hrvatska bogoslovna akademija, Teologija u Splitu, Franjevačka visoka bogoslovija u Makarskoj, Visoka bogoslovna škola u Đakovu, Dominikanska visoka bogoslovna škola u Dubrovniku, Vrhbosanska katolička teologija u Sarajevu, Franjevačka teologija u Sarajevu te Franjevačka bogoslovija u Mostaru. Uz ove visokoškolske ustanove obuhvaćeni su i pojedini teološki časopisi jer su oni tada bili rijedak prostor u kome su autori mogli objavljivati teološke tekstove.

Teolozi i NDH

Središnji dio istraživanja nalazi se u trećem poglavlju naslovljenom Hrvatski teolozi za vrijeme NDH i predstavlja originalni doprinos ovoj temi. Predstavljeno je 10 teološko-crkveno-pravnih pisaca: Stjepan Bakšić, Andrija Živković, Kamilo Dočkal, Božo Vuco, Dragutin Kniewald, Vilim Keilbach, Janko Oberški, Franjo Herman, Ante Crnica i Roko Rogošić. Premda na tom popisu nisu svi teološki pisci koji su u tom razdoblju stvarali, ipak su najistaknutiji što se može vidjeti i u posljednjem poglavlju o bibliografiji, gdje su prikazani njihovi misaoni plodovi. Ono što povezuje ovu desetoricu autora je njihova privrženost Katoličkoj Crkvi i njezinim učenjima. Bili su to svećenici i redovnici koji su svoju izobrazbu stekli na najboljim crkvenim učilištima u Europi toga vremena te su se odlučili vratiti u domovinu. To su vrsni teolozi, ali ih Macut naziva i vrijednim kulturnim radnicima svojega vremena, koji su ostavili značajan trag u ondašnjim kulturnim i društvenim institucijama.

Predstavljeni su, tako, njihovi životi i djelovanja, teološka stvaralaštva uopće te stvaralaštva za vrijeme NDH-a.

Na koji su se način istaknuli u javnom djelovanju i nedvosmisleno svjedočili i stajali uz vrijednosti Katoličke Crkve, moguće je čitati u ovom djelu „visoke znanstvene vrijednosti i stručne kvalitete“, kako ga u svojoj recenziji opisuje doc. dr. sc. Daniel Patafta.

Iako se čini kako je četiri godine kratko razdoblje na koje autor stavlja težište svoga istraživanja, ipak je ono sustavno i osebujno zbog specifičnostidoba vladavine Nezavisne Države Hrvatske, koje je važna povijesna problematika.

Ovo štivo donosi prikaz kontinuiteta teološke misli u Crkvi u Hrvata koja se nije ugasila ni tijekom teških vremena te može biti korisno svima koji se zanimaju za teologiju u Hrvata.