Sub, 07. Prosinac 2024. 14:49
Djelo je zbirka pjesama kroz koju je autor svoje znanstvene spoznaje povezao s poetskim izražajem stavljajući tako pred čitatelje jedinstven spoj poezije, botanike i narodnog znanja.
Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik
Knjiga Molitvenik za bilje najnovije je djelo pjesnika Pere Pavlovića,koje je, na 230 stranica, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, objavljeno 2024.
Urednik je Stjepan fra Petar Krasić, a recenzentice su Božica Zoko i Lidija Pavlović Grgić.
Djelo se sastoji od 121 pjesme koje, svaka ponaosob, opisuju određenu ljekovitu biljku, uglavnom užeg mediteranskog podneblja. Uz pjesmu o svakoj biljci priložena je i njezina fotografija te opis – latinski naziv, sva hrvatska imena, karakteristike, ljekovita svojstva kao i mogući pripravci.
Pjesnik je opjevao i korisno opisao poznate biljke poput: vrijeska, kamilice, gaveza, pelina, ali i manje poznate kao što su marulja, srčenjak, miholjice i čubar. U stihove je pretočio i ljekovita svojstva melema te donio detaljan opis spravljanja od maslinova ulja i pčelinjeg voska.
U zbirci se nalaze i brojne pjesme biljkama drukčijeg sadržaja poput: Uspavanke za neumske palme, Četiri biblijska hrasta, Na brijegu crkva mala, Ljubav cviće žar…
Kako pjesnik, ne samo da opisuje biljke, nego ulazi u njihov svijet i daje im svoj glas, pokazuje primjerice pjesma o travi ivi. „Ne čupajte moje žile. Mrtva vraćam med žive“, opisao je pjesnik travu koja se od davnina koristi za liječenje oboljenja žuči i slezene te kod malokrvnosti, groznice i padavice.
Za autora biljke nisu samo sredstvo za liječenje tijela, nego i duše te on pišući o njima, stvara most između prirode i ljudske duhovnosti dajući tako mir čitateljima te ih poziva na svakodnevnu interakciju sa svijetom biljaka.
Ovakva poezija, prema ocjeni recenzija, s pravom može ponijeti pridjev čudesnog. „Njegova zbirka pjesama jest molitvenik u kome se može sricati naša (o)zbiljnost s našim (u)žićem (…) Pavlovićeva knjiga jedna je starohrvatska crkvica u kojoj je sve u skladu sa svim, u kojoj se zid otvara da primi prvu zraku sunca na svog svetca“, zapisala je Zoko poručujući čitateljima kako će iz ove knjige izići „pobožni ćuteć da je poezija dobra (…) djevojka za kojom trava raste“.
A pišući o njegovu stihu, Pavlović Grgić je primijetila kako se „ovaj stvaratelj pejzažne, misaone, domoljubne i religiozne lirike, težeći skladu, rado priklanja tradicionalnim načinima i vrijednostima stihovanja“. U svojoj umjetnosti hodi ispod Božjeg neba, „uživa disati i pisati u Božjoj blizini i stalno je traži stremeći duhovnoj i životnoj harmoniji“.
Zato se Molitvenik za bilje toplo preporuča. Može poslužiti za svakodnevnu meditaciju, biti podsjetnik blaga prirode koju je Bog stvorio da nas okružuje, vrlo praktičan priručnik za iscjeljenje biljkama te pomoć za prijateljevanje s ovim „živim bićima“ koja nas mogu voditi kroz život.
Pero Pavlović rođen je 20. ožujka 1952. u Gracu kod Neuma. Magistrirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu gdje je za uspješno studiranje dobio Rektorovu i Dekanovu nagradu te nagradu Hrvatskog farmaceutskog društva.
Prvu knjigu pjesama Plavi svirač objavio je 1979., a zatim do 2023. više od 30 zbirki pjesama.
Uvršten je u nekoliko pjesničkih antologija, u školsku lektiru i čitanke.
Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke, a njegove pjesme prevođene su na 15 svjetskih jezika.
Dobitnik je više prestižnih književnih nagrada i priznanja. Redoviti je član Slavenske akademije književnosti i umjetnosti i dopisni član HAZU-a BiH.