Putovanje kroz lica Božje vjernosti


Nadahnjujuća zbirka promišljanja koja vodi kroz različita lica nade u ljudskom iskustvu, otkrivajući Božju neizmjernu vjernost i pozivajući na ustrajnost i pouzdanje u životnim olujama. Duhovni je ovo vodič koji priprema za Svetu godinu.

Djelo je duhovni vodič za Svetu godinu

Djelo je duhovni vodič za Svetu godinu

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

Knjiga Nada nikad ne postiđuje djelo je pape Franje koje je uredio Hernan Reyes Alcaide. U prijevodu Tomislava Kasića te izdanju Kršćanske sadašnjosti, svjetlo dana na hrvatskom jeziku ugledala je u siječnju 2025. Uz Predgovor i Uvod sastoji se od šest poglavlja koja progovaraju o različitim licima nade, a kroz život svakog čovjeka. 

Životne oluje

U Uvodu Papa upozorava da se ne smije zamijeniti prava nada s pukim optimizmom koji je nestalan i ovisi o povoljnim okolnostima. Istinska nada, naprotiv, podrazumijeva prisutnost u patnji i strpljivost s čvrstim uvjerenjem da ćemo, unatoč poteškoćama, nastaviti putovati vođeni vjerom.

Kroz šest tematskih poglavlja knjiga istražuje različita lica nade – od one koja se rađa s novim životom (Lice trudnice), preko nade siromaha i migranta u potrazi za dostojanstvom i boljim životom, do nade civila u ratu koji se suočavaju s razaranjem. Posebno se ističe međugeneracijska nada (Lice puno nade djeda i unuka) te zaključna misao kako nada uvijek ima ljudsko lice, naglašavajući njezinu konkretnost i povezanost sa stvarnim ljudskim iskustvima.

„Majčinska ljubav rađa život i također daje smisao boli. Ljubav je motor koji održava našu nadu. Zato mi se tako sviđa slika trudnice kao simboličkog lica ove krjeposti“, zapisao je na početku Papa. Istaknuo je zatim kako nada pripada i siromasima te kako to nije krjepost za one s punim želudcem. Kako smatra, siromasi su prvi nositelji nade, a to ih također čini protagonistima povijesti. Nisu onečišćeni jednom od najvećih nesreća koje se mogu dogoditi u životu, a to je imati sve.

Oni koji osnuju obitelj, pronašli su jedan od najljepših načina za biti revolucionaran. Oni utjelovljuju uvjerenje da ljubav pobjeđuje mržnju i postaju hodočasnicima nade usred prevladavajuće kulture privremenoga i relativnoga (str. 51-52)

Pozornost je zatim posvetio muškarcima i ženama, starcima i djeci koji su prisiljeni napustiti svoje domove kako bi drugdje potražili mir, sigurnost i dostojanstvo, a sve to uz nadu koja se treba odražavati i u nama i davati nam snagu jer „nada je puno ljepša krjepost ako je živimo zajednički“. Istaknuo je kako unatoč svemu, još uvijek postoji trunka nade, a ona je vidljiva u onima koji preživljavaju oružane sukobe.

Iz osobna iskustva, poput migracije, pisao je i o odnosu sa starim roditeljima. Njegova je baka Rosa imala snažan utjecaj u njegovu životu – „jako sam je volio, cijele sam dane provodio kod nje“, a u tom odnosu vidi još jedno utjelovljenje ove krjeposti.

Poziv na solidarnost

U Jubilarnoj 2025. papa Franjo je ovim djelom pozvao vjernike da nauče živjeti kao „hodočasnici nade“ jer „nada uvijek ima ljudsko lice“.

Ova knjiga nije samo teološka refleksija, nego predstavlja snažan poziv na empatiju i solidarnost. Sveti Otac je potaknuo na prepoznavanje i podržavanje nade u ljudima oko nas, posebice u onima koji su najranjiviji. Ovo je, prema nakladniku, knjiga „u kojoj nas Papa potiče i poziva da s obnovljenim povjerenjem gledamo na velike izazove koji nas čekaju, i krenemo zajedno putem radosti i bratstva prema budućnost kojoj se još možemo nadati“.

Stoga se ova zbirka promišljanja preporuča svima koji traže utjehu, ohrabrenje i dublje razumijevanje kršćanske nade, a posebno može biti korisna za pripravu duha u Svetoj godini.