Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Knjiga svjetski poznatog autora romana o svetcima Wilhelma Hünermanna objavljena je u Verbumovoj biblioteci Stilus, a na 270 stranica donosi priču o življenju i djelovanju mladića iz plemićke obitelji, koji je postao zaštitnikom mladeži. Roman Princ Gonzaga podijeljen je u dva dijela – U kneževskom sjaju i U Božjoj tišini. Ovi naslovi ukazuju na dva života – onaj u svijetu i onaj posvećen Bogu, a djelo je s njemačkog preveo Filip Mašić, SJ.

Plemićki sin

Alojzije Gonzaga (1568. – 1591.) bio je prvi sin markgrofa Ferrantea i Marte Gonzage, nasljednik bogatih posjeda i naslova u renesansnoj Italiji. Roman započinje rođenjem koje su pratile komplikacije i strah da majka i dijete neće preživjeti, ali Bog je, očito, za majku i slabašnog dječačića imao drugi plan.
Vrijeme rođenja budućeg svetca bilo je obilježeno velikim ratnim previranjima, pa je on već u dobi od četiri godine započeo vojnu obuku kako bi jednom naslijedio svojega oca na položaju vojnoga zapovjednika.

Roman slikovito kroz 18 poglavlja (od naslova Te Deum u korizmeno vrijeme do Prezrena kruna) govori o odrastanju mladog Alojzija koji je djetinjstvo proveo po bogatim europskim dvorovima, rastući kao miljenik i ponos svoje slavne plemenitaške obitelji. Međutim, jednog je dana šokirao svoje najbliže i plemenitaške krugove – obznanio je da ne želi biti baštinik svojega oca i pridružiti novomu crkvenom redu – Družbi Isusovoj. Gonzaga se, kao 17-godišnjak, odrekao markgrofije, prava i bogatstva u korist mlađega brata Rudolfa.
„Bez i najmanjeg oklijevanja pristupi Alojzije te čvrstim potezima pera potpisa ispravu. Sa smiješkom se odreče svih posjeda i naslova, svega sjaja zemaljske krune, svih prava i staleških prednosti  da se kao sretni siromah baci u Božje naručje“, zapisao je Hünermann koji je, također, u romanu nadahnuto odgovorio na pitanje što je mladića s blistavom budućnošću nagnalo na taj korak o kome je Alojzije, između ostalog, rekao ovako: „Svi me, gospodo, gledate kao da sam izgubio kakvo kraljevstvo, a ja sam pak sve dobio…“.

Isusova raskoš

Gonzaga je 25. studenog 1585. stupio u novicijat Družbe Isusove Sveti Andrija, a prve redovničke zavjete položio dvije godine kasnije. Čitatelju će zasigurno biti zanimljiv put iz sjaja kneževskih i kraljevskih dvorova do ponizna i jednostavna života čija je jedina raskoš drveno raspelo u redovničkoj sobi, a svečevo isusovačko djelovanje obrađuje drugi dio knjige, koji donosi i opise snalaženja bogataškog sina u novicijatu, gdje se spremno prihvatio učenja metenja podova i nadasve nastojanja sa svima u zajednici živjeti u pravoj bratskoj ljubavi, ali i pomoći bolesnicima. Prvi susret s bolesničkim plahtama punim krvi i gnoja pisac živopisno predočava. „Glava ga je boljela kao da će se raspući, naglo ga spopade vrtoglavica, ogavnost ga strašno gušila u grlu. Ali željezna volja svlada na koncu slabost pa se odlučno vrati jadnomu bolesniku koji ga je čekao“, čitamo u djelu koje nadalje slikovito piše kako je bolesniku, što je pažljivije mogao, oprao gnojne rane i čireve mladi redovnik krhka tijela i zdravlja, ali snažna duha, koji će ostati zapamćen kao njegovatelj bolesnih i zaštitnik oboljelih od kuge.

Unosio svijetlo

O njegovu nesebičnom angažmanu oko najranjivijih, najsiromašnijih i onih na rubovima društva Hünermann je zapisao i ovo: „Alojzije je unosio svijetlo među stare oce i braću, u bolnice, pače i u napuljske zatvore. On, koji se strašio i daška opačine dočekan je tamo bujicom kletava i besramnih šala. Ipak je njegova dobrota pobijedila te pustopašnike i bogohulnike. Poput brata zauzimao bi se za nesretnike, za krive i nekrive, otvarao je njihova srca milosti koja oprašta.“

Jedan od najdirljivijih trenutaka knjige je Alojzijeva smrt koja ga je zatekla u 23. godini, a 14 godina kasnije postao je blaženik. Na Silvestrovo 1726. papa Benedikt III. proglasi ga svetcem, a poslije tri godine postavi ga za zaštitnika mladeži.

Remek-djelo

Vedar, topao i dubok, ovaj prikaz isusovačkoga sveca, zaštitnika mladeži, aktualan je na poseban način i danas u svijetu koji je, usprkos lažnim prikazama idola bogatstva i slave, željan istinske i bezvremene radosti koja je plod predane ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

 „U svojemu remek-djelu Princ Gonzaga svjetski poznati pisac romana o katoličkim svecima Wilhelm Hünermann živo opisuje mladoga markgrofa, njegov karakter i povijesne okolnosti u kojima je odrastao, kao i njegova nutarnja previranja koja su ga dovela do odluke da napusti bogatu baštinu i posveti se Bogu u tišini, molitvi i služenju najpotrebitijima. U ovomu izvanrednu djelu pratimo Alojzija od njegova rođenja, sjajnoga djetinjstva i rane mladosti sve do tišine novicijatske sobe, do trgova, ulica i bolnica u kojima je posluživao oboljele od epidemije kuge sve dok i sam nije obolio i umro u dobi od dvadeset i tri godine“, istaknuli su iz Verbuma o knjizi.