Piše: Josipa Miler, Katolički tjednik

Sveprisutni. O Bogu koji prebiva među nama djelo je autora Stephena Freemana originalno objavljeno na engleskom jeziku 2021. Za čitatelje s hrvatskog govornog područja, u izdanju nakladničke kuće Verbum i s prijevodom Marka Gregorića, tiskano je u listopadu 2025.

Predgovor je napisao Jonah, mitropolit čitave Amerike i Kanade (OCA).

Sastoji se 148 stranica podijeljenih na 11 odjeljaka u kojima autor poziva na povratak izvornom kršćanskom uvjerenju da je Bog sveprisutan i sve ispunjava, te nudi čitatelju put ka potpunoj integraciji vjere i svakodnevice.

Autor polazi od kritike modernog vjerskog iskustva i nudi rješenje ukorijenjeno u klasičnoj kršćanskoj, prvenstveno pravoslavnoj, tradiciji. Tvrdi kako je suvremena kultura oblikovana kao dvoslojni svemir, odnosno, kako ga on naziva, „dvokatni svijet“. Prvi kat je svijet u kome su ljudi, a „tamna skrivena misao koja se često izbjegava jest sumnja da na drugom katu možda nitko ne živi: ni Bog, ni pokojnici“. „Drugi kat religiozni je konstrukt koji pokušava spasiti nešto od svijeta koji je prethodio sekularnom svijetu“, zapisao je Freeman, primjećujući kako će u okviru dvokatnog svijeta takva nastojanja uvijek voditi izgubljenu bitku“. Ta podjela, prema njegovu mišljenju, nastala je iz vjerskih i političkih ratova, gdje je cilj bio postići mir uklanjanjem religije iz javne i svakodnevne sfere života. Tako je nastala sekularna kultura gdje je Bog „prognan“ na drugi kat – nebo, a mi živimo na prvom katu – zemlja, mjestu koje funkcionira prema vlastitim prirodnim zakonima.

„Postoji puno toga što zaokuplja naše misli i naše snage – kršćanski život pruža beskonačan prostor za istraživanje. No, ako on naposljetku nije urodio spoznajom Boga, bio je beskorisna vježba i život koji je promašio svoju svrhu“ (str. 129)

Kao rješenje, autor se vraća na temeljnu kršćansku istinu: Bog je sveprisutan i sve ispunjava (op.a. iz pravoslavne Molitve Svetom Duhu). Prema tome, svemir je jednoslojan, odnosno jednokatan i u njemu je duhovno neodvojivo od tjelesnog. Vjernički život tako nije izlazak iz svijeta, nego svijest o Božjoj stalnoj prisutnosti u materijalnoj stvarnosti.

Freeman je zapisao kako je kršćanski zadatak nadvladati zabludu vlastite autonomije i postati svjestan Božje prisutnosti u svakom aspektu života. To se postiže kroz sakramentalnu i asketsku praksu; molitve, priprema za pričest, učenje napamet psalama prisutnosti poput Ps 23 i 91, traženje Boga tijekom dana i pristupanje ljudima s poštovanjem.

Priznaje kako se u tome često može posrnuti, „no ne smijemo se prepustiti bezbožnu svijetu prošaranu oazama Božje prisutnosti“.

Freemanovo promišljanje ne završava dijagnozom problema modernog sekularizma koji je Boga izgurao „na kat“, nego usmjerava čitatelja na konkretan put prema osjećaju prisutnosti. Stoga je ovo djelo duhovni smjerokaz koji poziva na promjenu svijesti: na odmak od uvjerenja da je svijet podijeljen na „sveto“ i „svjetovno“. Umjesto toga, naglašava se kako je Bog, kao Otac pun ljubavi, temelj našeg života; on je živ, djelatan i uključen u apsolutno sve što nas okružuje – u ljudske susrete, svakodnevne trenutke, pa čak i u naše boli.

„Svako kršćanstvo koje prihvaća manje cjelovit svjetonazor postaje sve nemoćnije. To je kršćanstvo čiji Bog postoji samo u apstraktnom smisli. Takav se život naposljetku pretvara u ludilo“, autorove su riječi kojima poziva na odmak od apstrakcije i hod prema, kako ističe, „onom stvarnom“ kao što je utjelovljenje Riječi stvarno, kao što je stvaran gubavac kojeg Krist liječi, kao što su stvarni čavli koji su njegovo tijelo pribili na križ…

„Čitajući ovu knjigu, zakoračit ćete u čudesni svijet 'jednokatnog svemira' – i susresti Boga koji prebiva među nama“, ocijenio je nakladnik. Stoga se djelo toplo preporuča svakom kršćaninu koji u suvremenom svijetu osjeća duhovnu otuđenost kako bi mistično iskustvo Boga koji prebiva među nama prestalo biti nezamislivo i postalo opipljiva stvarnost.