Uzbudljiva drama jedne duše


Djelo je dokaz priznanja i ljubavi prema Sv. Augustinu, nastalo iz želje da se ispriča njegov život. Napisao ga je autor koji se Sv. Augustinu ranije divio kao svetcu, a sada ga voli, „kao što sin voli oca, obožava ga kao što kršćanin obožava svetca“.

Uzbudljiva je ovo drama duše koja se svima toplo preporuča

Uzbudljiva je ovo drama duše koja se svima toplo preporuča

Piše: Josipa MilerKatolički tjednik

Knjigu Sv. Augustin napisao je Giovanni Papini originalno na talijanskom jeziku 1929., a doživjela je brojne prijevode i izdanja. Na hrvatskom jeziku, u izdanju nakladničke kuće Verbum objavljena je prvi put 2001., a drugo izmijenjeno izdanje tiskano je u srpnju 2025.

Za prijevod je zaslužan Frane Sentinella.

Djelo, odnosno njegovih 220 stranica, podijeljeno je na 33 manja poglavlja. Prvi dio su Moji susreti sa Sv. Augustinom u kojima autor piše o mjestu ovoga svetca u njegovu životu, a zadnji dio O piscu ove knjige napisao je Sentinella.

Dvojstvo

Autor započinje priču svojim prvim „susretom“ sa Sv. Augustinom, zapisujući kako se on zbio „onoga dana kad sam i ja počeo prazniti tintarnice i šarati po listovima školskih zadaćnica“. Međutim, stvarnog Augustina upoznao je tek u odmakloj mladosti.

S obzirom da Papini smatra kako se obličja svetčeva duha mogu potpuno razumjeti tek kad se upozna njegov narod, ističe na samom početku kako je on Numiđanin, Afrikanac, što mu daje složenu prirodu. Predstavlja zatim njegovo „dvostruko nasljedstvo“: otac Patricije je „mlaki poganin i otporni kršćanin“, puten i nagao, a majka Monika je odana Kristu i sklona čistoći, ona je dala Augustinu ono što je „najbolje u njegovu srcu, a možda i umu“.

„Augustin je postao ono što jest i što će biti do vijeka, to jest svetac, uz uvjet da zaniječe u sebi oca. On je sin Monike i Milosti: Patricije je bio tek potrebno oruđe da se njegova duša prikrije mesom“, uvodi Papini u kompleksne osobnosti likova u Augustinovu životu.

Piše kako se zbog tog „dvojstva svoga ja“ ponekad činilo da se u njemu sukobe nebo i pakao, zbog čega je devet godina bio u dualističkoj herezi manihejaca.

Ipak, „nastupa doba radosti“ te Augustin otkriva svoje srce koje je oduvijek bilo kršćansko.

„Zapovijed dječakova bila je uslišana, zapovijedi Božje bit će ispunjene do posljednje. Ne više jecaji i suze – nastupa doba radosti. Um je Augustinov već od prije kršćanski, sada ima i kršćansko srce, i ono će biti kršćansko cijelog života“ (str. 104.)

Sličnost sa Sv. Augustinom

Ova knjiga „uzbudljiva je drama duše“, kako je zapisao nakladnik, „u majstorskoj obradi Giovannija Papinija (…) snažan, dojmljiv i duboko životan portret Svetog Augustina – grešnika, obraćenika i svetca“.

„Nije ovo romansirani životopis, kako bi se to danas reklo, iskićen fantazijom, pa makar i vjerodostojnom. Htio sam ispričati vanjski i unutarnji život velikog Afrikanca, čisto i jednostavno, upozoravajući uvijek na utvrđene, kao i na vjerojatne činjenice“, napomenuo je autor ističući kako je htio dati „povijest jedne duše“ jer kad bi htio dati makar približnu sliku njegove filozofije, teologije i mistike, trebao bi napisati puno deblje sveske od ove knjige.

Djelu toplinu daje Papinijeva osobna povezanost sa Sv. Augustinom kojeg je kao jedinog kršćanina, uz Pascala, prije svoga obraćenja, čitao s divljenjem. On mu je bio od velike pomoći kad se „kolebao da izađe iz podruma svoga ponosa, da udahne božanski zrak apsolutnoga“, te je među njima vidio veliku sličnost; obojica su bili „književnici, ljubimci riječi, ali ujedno i nemirni tražitelji filozofije i istine“.

Knjiga Sv. Augustin se toplo preporuča jer, iako nas od njegova života dijele kontinenti i stoljeća, kako je zapisao Sentinella, njegova je ličnost bliža suvremenom čovječanstvu, više nego ikad prije.

Potraga za istinom

Giovanni Papini talijanski je književnik rođen u Firenci 9. siječnja 1881. Pripovjedač je, pjesnik, esejist te plodan autor koji iza sebe ima više od 80 naslova. Bio je futurist, skeptik, ateist… tragao je za istinom dok se 1920-ih nije obratio te je njegovo djelo Povijest Kristova doživjelo veliki uspjeh.

Umro je 9. srpnja 1956. u Firenci.