Piše: Lidija Pavlović-Grgić

Ova knjiga čini bogatu bibliografiju svetog pape Ivana Pavla II. čije stvaralaštvo obuhvaća teološka i znanstvena, ali i književna djela. Izvorno je objavljeno u Poljskoj 1969. Papa je kasnije kod ponovljenih izdanja inzistirao da se knjiga, koju je javnosti ponudio obnašajući dužnost profesora moralne teologije na Sveučilištu u Lublinu, tiska kao djelo Karola Wojtyłe izostavljajući njegovo papinsko ime. 

Dvije bibliografije

„Razlog tomu je vrlo znakovit: Karol Wojtyła u svojim je knjigama govorio i govori kao 'filozof'; međutim, Ivan Pavao II. govori kao 'Petrov nasljednik', dakle, kao čuvar i širitelj Kristove objave. Zbog toga te dvije uloge i s njima povezane poruke trebaju ostati u naslovu razdvojene“, zapisao je u predgovoru Giovanni Reale.

Naime, treba razlikovati izdanja objavljena pod imenima Karol Wojtyłai Ivana Pavla II. jer se svaka Wojtilina bibliografija zaustavlja na 1978. kada je izabran za poglavara Katoličke Crkve i otada, sve što je objavio kao Sveti Otac (apostolske konstitucije, enciklike, nagovori…) ulazi u učiteljstvo Crkve.

Prema preporuci izdavača, Osoba i čin temelj je cijeloga sustava moralne teologije Ivana Pavla II. i polazište filozofske obrane dostojanstva ljudske osobe, što knjizi u suvremenim okolnostima daje iznimnu aktualnost i praktičnu vrijednost.

Četiri dijela

Prema riječima znalaca, ovo je najbolje filozofsko djelo Karola Wojtyłe koje tvori srce njegove personalističke etike te donosi ključne kategorije njegove antropologije koja je u suprotnosti sa svakim materijalizmom, relativizmom, totalitarizmom i individualizmom.

„Ova se Wojtyłina knjiga, po mojem sudu, nameće upravo kao amblematski primjer 'metafizike osobe'. Rijetka su pisana djela s tako snažnom i tako uvjerljivom obranom čovjeka“, ocijenio je Reale u uvodnim riječima uz koje ostvarenje na 432 stranice obuhvaća četiri opsežna dijela s više razrađenih tematskih cjelina: Svijest i djelovanje (I. Osoba i čin pod vidom svijesti, II. Analiza djelotvornosti u svjetlu čovjekova dinamizma), Transcendencija osobe u činu (III. Osobna struktura samoodređenja, IV. Samoodređenje i ostvarenje), Integracija osobe u činu (V. Integracija i somatika, VI. Integracija i psiha), Participacija (VII. Obrisi teorije participacije). Knjiga završava zaključnim mislima te pogovorom Tadeusza Styczena.

Važan doprinos

„Sreća znači ostvariti se kao osoba koja djeluje svjesno, voljno i slobodno. Osoba i čin nisu dvije odvojene stvarnosti, nego jedna duboko povezana stvarnost. Samo u činu, duboko ljudskomu i moralno dobru, čovjek se ostvaruje kao osoba. No Wojtyła u svojoj filozofiji u kojoj se služi realističkom fenomenologijom te aristotelovsko-tomističkim pojmovljem ne polazi od moralnih norma i kriterija pa prema osobi, nego obratno, od čovjeka kao osobe preko čina koji je u sebi određeno htijenje, odluka i izbor za neku vrijednost, ide prema ispunjenju i ostvarenju sebe“, stoji u preporuci nakladnika.
Autor upozorava, navode upućeni, da čovjekovo opredjeljenje za čine koji su u sebi moralno dobri jedini omogućuju autentično ostvarenje sebe, istinsko zajedništvo i osobnu sreću dok čini koji se temelje na htijenju i odluci za moralno zlo vode prema neostvarenju osobe.

Iz Verbuma ističu kako je ovo vrijedno filozofsko djelo, sada dostupno i na hrvatskome jeziku, važan doprinos ne samo poznavanju misli Karola Wojtyłe / Ivana Pavla II., nego i cjelokupnomu filozofskom i antropološkom opusu o ovoj temi, a svojim sadržajem i uvidima pomaže čovjeku suočiti se s temeljnim pitanjima vlastitoga postojanja i djelovanja.