Zanimljiv splet dubokih misli i jednostavnih riječi


Djelo Duhovne poruke, s podnaslovom Provincijska pisma i poslanice braći Ilirske kapucinske provincije od 1955. do 1958. sastavljeno je od onoga što je fra Tomislav Janko Šagi-Bunić pisao svojoj braći kao provincijal. Ta obraćanja priredio je fra Anto Barišić.

 

Piše: Tina Matić Ilić, KT

Knjigu Duhovne poruke,ispisanu na 112 stranica, zajedno su izdali Kapucinski samostan Svetoga Mihaela i nakladna kuća Kršćanska sadašnjost, a objavljena je 2019. u prigodi 20. obljetnice smrti Tomislava Janka Šagija-Bunića.

Poticajne duhovne poslanice

Svake godine se na blagdan Prikazanja Gospodinova obilježava i Dan posvećenih osoba, a takvi su i kapucini. Jedan od njih je bio fra Tomislav Janko Šagi za koga njegov mlađi brat kaže kako je bio „jako strog i kao provincijal“ nekadašnje dvojezične Ilirske kapucinske provincije u kojoj su bili Hrvati i Slovenci. Osim toga on pojašnjava kako je pisao veoma poticajne duhovne poslanice o duhovnosti redovničkog i kršćanskog života, obično povezane uz Božić, Uskrs i nakon vizitacija. To je bilo jako pedantno i duboko duhovno.

Na temelju tih spoznaja njegove poruke i poslanice su sažete u knjigu od 15 tekstova: Ne može zapaliti tko sam ne gori, Pozvani na ljubav, Obukli smo Isusa Krista, Svijetu su potrebni ljudi mira, Biti Isusovo svjetlo u svijetu, Naše pobožanstvenjenje, Biti Božji pomoćnici u svijetu, I Riječ je tijelom postala, Tko stoji neka pazi da ne padne, Zaroniti u misterij svoje duše s periferije svoga bića, Dionici smo Božjeg čovjekoljublja, Čovjekova sićušnost i ljudska veličina, Navjestitelji pobjedonosne uskrsne nade, Uvijek sačuvati duh molitve i Uskrs nije početak mirnog uživanja i počivanja.

„Šagijeva pisma subraći – njegove Duhovne poruke zanimljiv su splet dubokih iskrenih misli i jednostavnih riječi. Autor tematizira i dotiče brojna pitanja: narav i značenje Gospodinove Crkve, važnost gorljiva prenošenja betlehemske i kalvarijske vijesti, značajke i ciljeve rada Male braće te dužnosti njihovih pripadnika, ulogu kršćana u svijetu, važnost njegovanja duha molitve, otkrivanje dubine, smisla, punine i radosti postojanja i sl.“, piše Jasna Šego.

 Privezati srce radosnom poslušnošću

Provincijal Šagi uputio je uskrsno pismo novacima 1957. U njemu im piše kako je ta svetkovina najveća za sve vjernike, ali da i za njih ima osobito značenje jer je rezultat Velikog petka, najdivniji, najosobitiji i najutješljiviji dokaz da su dobro izabrali kad su odlučili dragovoljno uzeti na sebe križ Isusov i slijediti ga izbliza, kao Njegova najbliža pratnja na Križnome putu. „Od srca želim da u ove uskrsne dane ozbiljno i duboko razmišljate o toj uskrsnoj stvarnosti, osobito vi, dragi i ljubljeni naši novaci koji se pripremate sa sveta tri zavjeta – poslušnosti, siromaštva i čistoće reći svoje 'zbogom' svim nadama ovoga svijeta, a privezati svoje srce radosnom poslušnošću uz Srce trpećega Spasitelja i uz sigurnu nadu u uskrsnuće. Vi znate i sami da svijet upire svoja nastojanja da vam oduzme tu radosnu spremnost, i da će uvijek biti ljudi koji nisu sposobni shvatiti vaše junačko pripravno srce, te koji neprestano ukazuju samo na ono što je u redovničkom životu teško, naporno i povezano s trpljenjem“, napisao je fra Tomislav Janko potičući ih da uvijek na umu imaju kako se računi svode na svršetku, te da je jedino važan konačni ishod stvari i događaja.

U tom duhu, s mnogo ljubavi, mnogo savjeta, mnogo dobre namjere, nekadašnji provincijal fra Tomislav Janko Šagi-Bunić napisao je svaki od naslova, tj. tekstova, pridajući posebnu važnost onima koji su u svome životu odjenuli redovničko odijelo.