Fra Giuseppe Ungaro umro je u svibnju ove godine i prema uobičajenom računanju, ovaj talijanski franjevac imao je 99 godina. No on je volio isticati kako je živio i devet mjeseci prije rođenja stoga se može kazati kako je bio 100-godišnjak u trenutku kada je umro. Ovaj svećenik godinu dana prije smrti dobio je pečat grada Padove kao priznanje za životno djelo – posvećivanje života pomaganju drugima.

Kroz deset desetljeća, koliko je njegov životni put trajao, fra Giuseppe osobno je upoznao šest svetaca. Svoja sjećanja na njih podijelio je s fra Mariom Conteom, svojim sunarodnjakom koji je o tome pisao 2016. (iako je od tada na popis dodan još jedan svetac, s kanonizacijom Pavla VI.).

Trojica papa i tri redovnika

Od svetaca koje je poznavao, trojica su bili pape. Svetog Ivana XXIII. upoznao je dok je još bio mletački patrijarh, gdje je fra Giuseppe radio u bazilici Santa Maria Gloriosa dei Frari. Za njega je kazao kako su se dobro poznavali jer je često dolazio u samostan u Veneciji u kojemu je on boravio.

Sveti papa Pavao VI. i sveti papa Ivan Pavao II. posjetili su baziliku Sv. Ante u Padovi, gdje je franjevac Ungaro živio gotovo 50 godina.

Poznavao je i Sv. Leopolda Bogdana Mandića, ljubaznog čovjeka koji je bio i blag ispovjednik. Za njega je kazao kako je „čovjek velike poniznosti, osjetljivosti prema drugima i velike mudrosti“. Bio je i impresioniran vremenom koje su proveli zajedno. „Običavao je u baziliku dolaziti srijedom. Prvo bi odao počast Sv. Anti kod groba, a zatim bi se uputio ravno u ispovjedaonicu, gdje je satima dijelio sakrament pomirenja.

Sveti Maksimilijan Kolbe poznati je mučenik nacističke Njemačke, ubijen u koncentracionom logoru u Auschwitzu. Budući da je bio i franjevac, fra Giuseppe i on susretali su se u raznim prilikama. Talijanski 100-godišnjak opisao je jedan od tih susreta. Fra Giuseppe je opisao jedan od tih susreta: „Upravo se bio vratio iz Japana i bio je jako tužan zbog poniženja koje je tamo doživio. Unatoč tome i dalje je imao veliku vjeru i veliku ljubav prema Gospi. Maksimilijan me potaknuo da dam zavjet Gospi, da odustanem od pušenja i od toga dana zauvijek sam prestao“.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, dok je obnašao dužnost u Sabaudiji u središnjoj Italiji, upoznao je i Svetog Pia iz Pietrelcine. S njim je izgradio poseban odnos, kod njega se i ispovijedao. „Sjećam se da sam ga jednom uzeo za ruke i poljubio, pitajući je li stigma bolna, pa je odgovorio: 'Pa, Bog mi ih nije dao kao uživanje!'“

Može li i fra Giuseppe Ungaro biti prepoznat kao svetac?

Za života je naporno radio. Ni 99 godina starosti ga nije spriječilo da se svakog jutra budi u 3:30 zbog molitve i klanjanja. Nakon što bi to obavio slavio bi svetu misu, a zatim posjećivao obitelji kojima je bila potrebna duhovna ili ljudska pomoć. Posjećivao je i osuđenike. Radio je to uz riječi: „Svaki muškarac i žena imaju svoje dostojanstvo. I mora se braniti. U svakoj osobi je Isus prisutan.“

„Očarao me je kad sam ga upoznao. U ovom vremenu kada smo svi u poteškoćama, ljudski govoreći, on nas podsjeća da svatko od nas može biti misionar u svojoj zemlji; da kako bismo činili dobro, ne moramo vladati svijetom i da ovdje oko nas ima toliko puno ljudi kojima je potrebna naša pomoć. Kaže nam da možemo raditi dobro diskretno i ponizno, ne zato što siromaštvo treba sakriti kao nešto uvredljivo, već zato što prije svega moramo poštovati dostojanstvo onih koji siromaštvo doživljavaju na vlastitoj koži“, riječi su gradonačelnika Padove koje je izrekao o fra Giuseppeu za vrijeme dodjele pečata.

Blagi i pobožni fratar napustio je ovaj život 22. svibnja, pet dana prije proslave 100. rođendana, ali gotovo devet mjeseci nakon što je proslavio 100 godina života, uključujući i vrijeme u maternici, prenosi aleteia.

KT