Priredila: Josipa Miler, Katolički tjednik

Svjetski dan nepušenja ustanovila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 1987. kako bi skrenula pozornost na globalnu pandemiju pušenja i njezine posljedice. Cilj ovoga Dana je povećati svijest o štetnim učincima duhana na zdravlje, promovirati prestanak pušenja te poticati stvaranje učinkovitih politika za smanjenje potrošnje duhana. 

Ovisnost o duhanskim proizvodima, prema navodima SZO-a, jedan je od vodećih uzroka smrti koji se mogu spriječiti. Ova epidemija, jedna od najvećih prijetnji javnom zdravlju s kojom se svijet ikada suočio, godišnje oduzima živote 8 milijuna ljudi, od kojih 7 milijuna umre izravno zbog pušenja, a oko 1,2 milijuna su nepušači koji su bili izloženi pasivnom pušenju.  

Osim zdravstvenih posljedica, pušenje ima i značajan utjecaj na ekonomiju. Naime, troškovi liječenja bolesti povezanih s ovom navikom, zajedno s gubitkom produktivnosti zbog preranih smrti i invaliditeta, veliki su financijski teret zdravstvenim ustanovama diljem svijeta. SZO je procijenio kako su globalni ekonomski troškovi zbog konzumacije duhanskih proizvoda viši od 1,4 bilijuna dolara godišnje.

Osim na globalnoj razini, ne smije se zanemariti ni štetnost koju izaziva na kućnu ekonomiju, odnosno kako pridonosi siromaštvu. Naime, prema podatcima SZO-a, otprilike 80% od 1,3 milijarde korisnika duhanskih proizvoda u svijetu, živi u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom gdje je teško i liječiti se kada dođe do oboljenja. Također, ovisnost o nikotinu dovodi do toga da se novac za hranu i druge potrepštine preusmjerava na duhan, a takvo potrošačko ponašanje teško je zatomiti jer je riječ o velikoj ovisnosti.

Nastajanje te ovisnosti kompleksan je proces koji uključuje niz bioloških i psiholoških mehanizama. Počinje unosom kemijskog spoja prisutnog u duhanu – nikotina koji se tijekom pušenja ili drugog vida konzumacije brzo apsorbira i kroz pluća ulazi u krvotok. Za nekoliko sekundi dopire do mozga i započinje svoj učinak tako što stimulira oslobađanje neurotransmitera, posebice dopamina koji je ključan za osjećaj ugode i nagrade. Taj osjećaj zadovoljstva brzo se potom povezuje s činom pušenja i tako stvara uvjetovani refleks. Neprekidno unošenje nikotina učvršćuje ovu povezanost čineći time određene situacije ili emocionalna stanja okidačima za želju za nikotinom.

Kako osoba nastavlja koristiti nikotin, tijelo razvija toleranciju na njegov učinak te su potrebne sve veće količine kako bi se postigao isti osjećaj zadovoljstva. I upravo je tolerancija jedan od ključnih koraka prema razvoju ovisnosti jer osoba sve češće poseže za cigaretom ili drugim izvorima nikotina.

Ovisnost o nikotinu uključuje i fizičke i psihološke aspekte. Fizička ovisnost podrazumijeva promjene u mozgu i tijelu koje rezultiraju simptomima apstinencije kada se nikotin ne unosi, a to dalje vodi do simptoma razdražljivosti, anksioznosti, depresije, poteškoće s koncentracijom i pojačane žudnje za nikotinom. S druge strane, psihološka ovisnost obuhvaća emocionalne i mentalne aspekte koji povezuju pušenje s određenim osjećajima ili situacijama poput stresa ili društvenih aktivnosti.

Kombinacija ovih fizičkih i psiholoških čimbenika čini ovisnost o nikotinu vrlo snažnom i izazovnom za prevladavanje.

Iako se do nje najčešće dolazi pušenjem cigareta, danas postoje brojni drugi proizvodi kojim duhanska industrija ovu biljku nastoji prikazati manje štetnom, te dopadljivom i maloljetnicima. Tako je moguće pronaći brojne alternative cigaretama poput vodene lule, grijanog duhana, sve to uz brojne voćne i druge „primamljive“ okuse, a postoje i proizvodi koji se mogu žvakati, sisati i ušmrkavati. Sve to ova industrija plasira mladima i djeci putem agresivnih marketinških strategija koje uključuju atraktivne ambalaže, promocije putem društvenih mreža te sponzoriranjem događaja koji su popularni među mladima.

Zato je važno istaknuti kako su svi oblici uporabe duhana štetni i ne postoji sigurna razina izloženosti. Upravo zbog toga brojne zemlje, potaknute Svjetskom zdravstvenom organizacijom, usvojile su mjere za smanjenje uporabe ove biljke, što uključuje povećanje poreza na duhan, zabranu reklamiranja proizvoda, uvođenje grafičkih upozorenja na pakiranja cigareta i osiguravanje pristupa programima za prestanak pušenja.

Ono što SZO naročito ističe kao porazno jesu podatci da je sve više djece ovisno o nikotinskim proizvodima što stvara novi val ovisnosti, a to dalje postaje začarani krug. Stoga je Svjetski dan nepušenja 2024. posvećen upravo toj najranjivijoj populaciji jer se procjenjuje da globalno 37 milijuna mladih u dobi od 13 do 15 godina puši.

Ono što SZO naročito ističe kao porazno jesu podatci da je sve više djece ovisno o nikotinskim proizvodima što stvara novi val ovisnosti, a to dalje postaje začarani krug. Stoga je Svjetski dan nepušenja 2024. posvećen upravo toj najranjivijoj populaciji jer se procjenjuje da globalno 37 milijuna mladih u dobi od 13 do 15 godina puši

Tim brojkama uvelike doprinosi Bosna i Hercegovina koja je u vrhu europske liste po broju pušača. Prema istraživanjima Eurostata (Statističkog ureda Europskih zajednica), cigarete dnevno konzumira 19,5% stanovnika Europske unije starijih od 15 godina. Gotovo 6% njih puši 20 i više cigareta dnevno.

Na vrhu liste su Grčka s 42% i Bugarska s 38% stanovnika, a slijede Srbija s 37,6% i BiH s 35,5%. Hrvatska je na neznatno boljem mjestu s 24,9% stanovnika koji svakodnevno uzimaju duhanske proizvode.

Prema Zavodu za javno zdravstvo Federacije BiH koji je 2012. proveo Studiju o stanju zdravlja odrasloga stanovništva, u ovom entitetu je 44,1% pušača, od čega 56,3% muškaraca i 31,6% žena. Više od polovice ispitanika izloženo je pasivnom pušenju, a čak 44,4% navelo je kako je izloženo pasivnom pušenju na poslu te 52,7% na javnom mjestu.

Prema podatcima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, svaki treći stanovnik ovog entiteta konzumira duhanske proizvode.

Kako bi se smanjile ove brojke i ublažile posljedice aktivnog i pasivnog pušenja, Vlada Federacije BiH proglasila je u svibnju 2022. Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duhana, duhanskih i ostalih proizvoda za pušenje koji je stupio na snagu godinu kasnije, ali ga nije moguće realizirati bez Pravilnika.

Unatoč donošenju zakona kojim se zabranjuje konzumiranje cigareta i drugih duhanskih proizvoda u svim zatvorenim javnim prostorima, u praksi to još ne funkcionira jer ne postoji Pravilnik (nije završen do trenutka pisanja ovoga teksta) koji bi ponudio jasne smjernice kako nadzirati i kontrolirati njegovo provođenje.

Reklo bi se kako, čekajući provedbu Zakona, preostaje jedino poticati sebe i bližnje na rješavanje od te ovisnosti ili barem postupno smanjivanje. Na taj korak mogu pomoći činjenice koliko će rješavanje te ružne navike pomoći našem zdravlju. Naime, 20 minuta nakon zadnje cigarete krvni tlak i puls se počinju vraćati na niže vrijednosti; 8 sati nakon zadnje cigarete razina ugljičnog monoksida (CO) vraća se na normalnu razinu, što povećava razinu kisika u krvi i u svim tkivima; nakon 24 sata polako se smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara; 48 sati poslije počinje se vraćati osjet okusa i mirisa, ali se oporavljaju i ostali živčani završetci; a 72 sata nakon zadnje cigarete počinje se lakše disati. Tri dana poslije prestanka pušenja počinje oporavak plućnog kapaciteta. S vremenom dolazi do povratka tjelesne snage, povećanja plodnosti kod žena, bolje tolerancije stresa, a 15 godina nakon zadnje cigarete rizik od srčanog i moždanog udara je na razini nepušača te je rizik od raka pluća gotovo izjednačen s nepušačima.

A vjernicima bi od pomoći mogla biti i Riječ Božja koja, premda izravno ne spominje pušenje, naglašava brigu o tijelu, izbjegavanje ovisnosti, pozitivno svjedočanstvo i ljubav prema bližnjemu. Tako bi kršćani mogli biti potaknuti činjenicom da je tijelo hram Duha Svetoga (1 Kor 6,19), te da su pozvani napredovati u svemu i biti zdravi tijelom i duhom (2 Iv 1,2). Poticaj za promišljanje može se pronaći i u riječima: „Ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate“ (Rim 6,16) kako bismo se upitali: „Ako sam doista poslušan Bogu, kako to da robujem duhanu?“

Kršćanin također mora znati kako mu je sve dopušteno, ali nije sve na korist (1 Kor 6,12) te kako iz ljubavi prema bližnjemu ne treba činiti zlo (Rim 13,10).

Svaki pušač naći će svoj poticaj i razlog kako bi se riješio ružne navike koja ne narušava samo njegovo zdravlje, nego i stanje njegovih bližnjih. Proces odvikavanja jest težak, ali je moguć, a prvi korak prema prevladavanju ove ovisnost jest razumijevanje kako ona nastaje. Slijedi je promjena u načinu života, podrška obitelji i prijatelja, a šanse za trajno oslobađanje od nikotina znatno može povećati i profesionalna pomoć.

Jasno je zašto ovu pošast brojne zemlje svijeta nastoje zaustaviti, a i na globalnoj razini brojne su kampanje u koje je uložen silni novac kako bi se zaštitio ljudski život. Ipak, kritika tomu bila bi kako ljudski život ne treba štititi samo od duhanskog dima i u to ulagati tolika sredstva, nego od svake izopačenosti. Tako bismo, osim oslobađanja od nikotina, oslobodili i smrti abortiranu djecu, eutanazirane osobe, a svijet medijskog sadržaja koji promiče razvratnost, sotonizam, vračanje… i tek bismo tada mogli kazati kako smo na strani ljudskoga života, a ne licemjeri koji taj Božji dar štite, ali prema vlastitim uvjetima.