Piše: dr. Drago Župarić, Katolički tjednik

Božić, kao središnji blagdan kršćanstva, donosi sa sobom duboko promišljanje o tajni utjelovljenja i rođenja Isusa Krista. Ovaj božanski misterij, koji je u srcu kršćanske vjere, nije bio lako shvatljiv čak ni onima koji su bili najbliži Isusu – njegovoj vlastitoj obitelji i rodbini. Njihov put od početnog nerazumijevanja do prihvaćanja Isusova jedinstvenog identiteta i poslanja pruža nam fascinantan uvid u složenost ljudske prirode suočene s božanskim planom.

U daljnjem tekstu istražujemo kako su Isusovi najbliži, uključujući Mariju, Josipa i širu rodbinu, doživljavali i postupno shvaćali tajnu utjelovljenja. Razmotrit ćemo njihova očekivanja, sumnje i izazove s kojima su se suočavali, kao i proces duhovnog rasta koji ih je vodio do dubljeg razumijevanja Isusove misije.

Kroz ovu priču o ljudskom nerazumijevanju i božanskoj strpljivosti otkrit ćemo vrijedne lekcije o vjeri, otvorenosti prema Božjoj volji i važnosti duhovnog zajedništva koje nadilazi krvne veze. U duhu božićnog vremena preispitajmo vlastita očekivanja i razumijevanje Božjeg djelovanja u našim životima.

Isusova obitelj i njihova očekivanja

U vrijeme Isusova rođenja i djetinjstva očekivanja o Mesiji bila su duboko ukorijenjena u židovskoj tradiciji. Mnogi su smatrali da će Mesija biti politički vođa koji će osloboditi narod od rimske vlasti. Isusova rodbina, upoznata s njegovim čudesima i učenjima, često je bila zbunjena njegovim postupcima. Njihova očekivanja nisu se poklapala s Isusovim poslanjem koje je bilo duhovne i nadnaravne prirode, a ne političke ili vojne.

Isusova obitelj, uključujući Mariju i Josipa, bila je temelj njegove ljudske prirode. Marija, Djevica koja je začela Isusa po Duhu Svetom, predstavlja čistoću i poslušnost Božjoj volji. Josip, kao Marijin zaručnik, bio je zaštitnik i uzor koji je prihvatio Božji plan unatoč izazovima. Njihova vjera i predanost Bogu služe kao primjer za sve vjernike.

Utjelovljenje i vjera u rođenje Bogočovjeka

Utjelovljenje, tajna u kojoj Božja riječ postaje tijelom, ključna je za razumijevanje Isusove misije. Kroz Utjelovljenje Bog se približava ljudima dijeleći njihovu sudbinu i iskustva. Ova tajna ističe važnost ljudske prirode u Božjem planu spasenja. Isusovo rođenje u skromnosti Betlehema dodatno ističe njegovu povezanost s običnim ljudima. Vjera u Isusovo rođenje kao Bogočovjeka poziva vjernike da prepoznaju njegovu jedinstvenu prirodu. On je istodobno potpuno Bog i potpuno čovjek, što omogućuje ljudima da se s njim poistovjete. Ova vjera potiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i pozivu u svijetu gdje se često suočavamo s izazovima i neizvjesnostima.

Marija i Josip pred tajnom Utjelovljenja

Na temelju evanđeoskih izvješća dobro smo upoznati s Marijinim reakcijama. Kao Isusova majka imala je jedinstvenu perspektivu na njegovo poslanje. Unatoč primanju Božje poruke o Isusovu rođenju, Marija je doživljavala trenutke sumnje i nesigurnosti ne uspijevajući povezati sve konce pred Božjom tajnom. Bila je zbunjena i uplašena kada joj se anđeo Gabrijel obratio s najavom da će roditi Sina Božjega. Razmišljala je o značenju anđelovih riječi i prihvatila je Božji plan unatoč početnoj zbunjenosti, izražavajući svoju poniznost i vjeru riječima: „Evo službenice Gospodnje.“ U Lukinu evanđelju zabilježeno je da je Marija, nakon što je Isus započeo svoju javnu službu, „sve te riječi pohranjivala i razmatrala u svom srcu“ (Lk 2,19), što ukazuje na njezinu duboku refleksiju, ali i na neizvjesnost u potpunom razumijevanju Isusove misije.

Također, poznata nam je i Josipova reakcija na vijest o Isusovu začeću i rođenju. Isprva je bio uznemiren i zbunjen Marijinim stanjem trudnoće, planirajući ju potajno napustiti kako je ne bi javno osramotio. Nakon anđeoske objave Josip je prihvatio Božji plan i ulogu Isusova zakonskog oca, preuzevši brigu o Mariji i Isusu tijekom rođenja i ranog djetinjstva. Josip je na kraju pokazao poslušnost Bogu prihvaćajući odgovornost.

Šira Isusova rodbina: početno nerazumijevanje i nevjera

Isusova rodbina, uključujući njegovu majku Mariju i braću, suočila se s izazovima u razumijevanju njegova posebnog poslanja. Ova tema otkriva složenost odnosa između Isusa i njegove obitelji te njihovu borbu u shvaćanju njegove uloge kao Mesije.

Elizabeta – Nakon anđeoske objave Marija je požurila posjetiti svoju rođakinju Elizabetu koja je također bila trudna. Kada ju je Marija pozdravila, dijete u Elizabetinoj utrobi (Ivan Krstitelj) poskočilo je od radosti, što je bio znak prepoznavanja Isusova božanskog identiteta. Elizabeta se ispunila Duhom Svetim i pohvalila Mariju zbog njezine vjernosti i poslušnosti: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ (Lk 1,42). Ovo pokazuje da je Elizabeta prepoznala posebnost Marijina djeteta i njegovu božansku prirodu, te je Mariju pohvalila zbog njezine vjere: „Blažena ti što vjeruje da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!“ (Lk 1,45).

Isusova braća – „Isusova braća“, kako se spominju u Novom zavjetu, također su imala poteškoća u prihvaćanju njegova mesijanskog poslanja. Bili su skeptični prema njegovim tvrdnjama o mesijanstvu i poticali ga da pokaže svoja čuda javno, što sugerira da nisu potpuno razumjeli njegovu pravu prirodu (Iv 7,3-5). Evanđelje po Ivanu izričito navodi: „Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega“ (Iv 7,5).

U Markovu evanđelju nalazimo zapis koji sugerira da su Isusovi najbliži, uključujući njegovu braću, u jednom trenutku mislili da je „izvan sebe“: „Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: 'Izvan sebe je!'“ (Mk 3,21). Ovaj izraz može se interpretirati kao sumnja u njegovu mentalnu stabilnost ili kao zabrinutost zbog njegova načina života i javnog djelovanja. U tom trenutku Isus je bio pod velikim pritiskom zbog svojih učenja i čuda, što je izazvalo različite reakcije među ljudima, uključujući i njegovu širu obitelj. Njihova namjera da ga obuzdaju može se shvatiti kao pokušaj da ga zaštite od potencijalnih opasnosti koje su proizišle iz njegova javnog djelovanja, ali i kao nesporazum o pravoj prirodi njegove misije.

Kontekst i značaj

Ovaj događaj se odvija u kontekstu Isusova javnog djelovanja, gdje se suočava s otporom i nerazumijevanjem, ne samo od religijskih vođa, nego i od svoje rodbine. Njegova čuda i učenja izazivaju zabrinutost među najbližima, što ukazuje na duboku složenost odnosa između Isusa i njegove obitelji.

Isusova braća, koja se često smatraju bližim rođacima, reagiraju na njegovu misiju s nesigurnošću i zbunjenošću. Njihova namjera nije bila zla; umjesto toga, dolaze iz brige za njegovu dobrobit. Ova situacija otkriva kako su ljudi, uključujući i one najbliže njemu, doživljavali njegovu poruku i način života, što dodatno naglašava izazove s kojima se Isus suočavao dok je nastojao ispuniti svoje poslanje.

U konačnici, ovaj događaj oslikava, ne samo unutarnje sukobe u Isusovoj obitelji, nego i širu dinamiku između njegova identiteta i očekivanja društva, što dodatno obogaćuje razumijevanje njegove misije.

Nova paradigma obitelji

Isus je proširio pojam obitelji pomaknuvši ga s tradicionalnog krvnog srodstva na duhovno zajedništvo svih koji vrše Božju volju. Njegov odgovor na pokušaje obuzdavanja bio je jasan i često popraćen prispodobama i poukama koje su objašnjavale njegovo poslanje. U Matejevu evanđelju, kada su mu rekli da ga traže njegova majka i braća, Isus odgovara: „Tko je moja majka, a tko su moja braća? Tko god izvršava volju Oca mog koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12,48-50).

Ovim riječima Isus redefinira obitelj kao zajednicu onih koji slušaju Božju riječ i žive prema njoj. Naglašava da su duhovne veze, temeljene na vjeri i poslušnosti Bogu, važnije od bioloških ili društvenih odnosa. Njegova izjava ukazuje na univerzalnost Božjeg kraljevstva: svi ljudi, bez obzira na podrijetlo ili društveni status, mogu postati dio Božje obitelji ako prihvate Božju volju.

Ova nova definicija obitelji poziva na zajedništvo među vjernicima koje nadilazi granice nacionalnosti, kulture ili društvenih normi. Istodobno predstavlja izazov tradicionalnim vrijednostima koje privilegiraju biološke veze nad duhovnim zajedništvom. Isusova poruka potiče vjernike da grade odnose temeljene na vjeri i ljubavi prema Bogu, stvarajući tako univerzalnu obitelj u Kristu.

Pokušaji „obuzdavanja“ Isusa ukazuju na duhovne izazove s kojima se suočavao tijekom svog javnog djelovanja. Često je nailazio na otpor, sumnju i nerazumijevanje, ne samo od svoje obitelji, nego i od vjerskih vođa i šire javnosti. Ova situacija stvara napetost između ljudskih očekivanja i Božjeg plana, kroz koju je Isus morao vješto prolaziti.

Isusovo proširenje pojma obitelji bilo je revolucionarno u njegovo vrijeme i ostaje temelj kršćanske zajednice i danas. Njegove riječi nas podsjećaju da istinska pripadnost proizlazi iz vjere i vršenja Božje volje. To znači da su svi vjernici braća i sestre u Kristu, bez obzira na krvno srodstvo.

Ovakvo shvaćanje obitelji nadilazi tradicionalne granice i poziva nas na dublju duhovnu povezanost. Ono naglašava važnost zajedništva temeljena na vjeri i poslušnosti Bogu, a ne samo na biološkim vezama. Time Isus postavlja novi standard za međuljudske odnose, koji i danas izaziva i inspirira vjernike diljem svijeta.

Postupna promjena stava i razumijevanje

Marija i Josip su od početka imali dublje razumijevanje, dok je šira rodbina postupno prihvaćala Isusov jedinstveni identitet i poslanje. Marijin primjer posebno je značajan. Kao što se može vidjeti u evanđeljima, nastavila je razmatrati i pohranjivati u svom srcu sve što se događalo (Lk 2,19), što pokazuje da je vjera proces koji zahtijeva stalnu otvorenost i spremnost na nove spoznaje. Ovo može biti pouka svim vjernicima da strpljivo rastu u razumijevanju Božje volje i plana za njihove živote.

Iako su početne reakcije bile negativne, s vremenom je došlo do promjene. Kako je Isusovo javno djelovanje napredovalo, tako su i njegovi rođaci počeli stjecati dublje razumijevanje njegova poslanja. Isusova čuda, pouke i interakcije s ljudima doprinijeli su njihovom postupnom otkrivanju istine o njemu. Za razliku od Isusove braće, njegovi su učenici pokazali drugačiju reakciju na čuda. Nakon prvog čuda u Kani Galilejskoj, gdje je Isus pretvorio vodu u vino, evanđelist Ivan bilježi da je to ojačalo vjeru njegovih novih učenika: „...povjerovaše u njega njegovi učenici“ (Iv 2,11). Složena reakcija Isusove braće na njegova čuda ilustrira kako je božanski plan često nadilazio ljudska očekivanja i razumijevanja, čak i među onima koji su bili najbliži Isusu. Njihov put od nevjere do prihvaćanja pokazuje proces duhovnog rasta i sazrijevanja koji je zahvatio Isusovu obitelj.

Ovaj proces razumijevanja nije bio trenutačan, nego je zahtijevao vrijeme i razmišljanje. Isusovi rođaci su, poput mnogih drugih, morali preispitati svoja očekivanja o Mesiji i njegovu poslanju. Kroz Isusove riječi i djela postupno su otkrivali da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, nego da ima dublje, duhovno značenje.

Utjelovljenje kao tajna

Isusovo rođenje kao Bogočovjeka, koje uključuje utjelovljenje Božje riječi, predstavlja tajnu koja nadilazi ljudsko razumijevanje. Isusova rodbina, iako bliska njemu, nije odmah shvatila puni značaj ovog otajstva. Utjelovljenje je značilo da je Bog postao čovjek kako bi se približio ljudima, dijeleći njihovu sudbinu i iskustva. Ova dimenzija Isusova rođenja bila je teška za shvaćanje, posebno u kontekstu očekivanja o Mesiji kao političkom vođi. Ovaj nacrt obuhvaća ključne aspekte odnosa Isusove rodbine prema njegovu utjelovljenju i božanskom identitetu, od početnog nerazumijevanja do postupna prihvaćanja. Naglašena je posebna uloga Marije i Josipa, kao i širi kontekst Isusova odnosa prema rodbinskim vezama u svjetlu njegova poslanja.

Odnos Isusove rodbine prema njegovu poslanju postao je važan element kršćanske teologije. On ilustrira kako božanski plan može nadilaziti ljudska očekivanja i razumijevanja, čak i među onima koji su najbliži središnjoj figuri tog plana.

Poziv na život u skladu s Božjom voljom

Možemo zaključiti kako Isusovo rođenje nije samo promijenilo njihove živote, nego je donijelo univerzalnu poruku spasenja za cijelo čovječanstvo. Vjera Isusove obitelji u njegovo utjelovljenje i rođenje kao Bogočovjeka čini srž kršćanske vjere. Kroz njihov primjer vjernici su pozvani živjeti u skladu s Božjom voljom, slijedeći put Isusove obitelji.

U božićnom ozračju ova nas tema poziva preispitati vlastita očekivanja i razumijevanje Božje volje u svojim životima. Podsjeća nas da, poput Isusove rodbine, i mi možemo rasti u razumijevanju i prihvaćanju Božjeg plana, čak i kada on nadilazi naša početna očekivanja.