Nadahnjujući život liječnice-redovnice
uto, 30. lipnja 2026. 13:58
S. Eva Maamo bila je dobitnica nagrade koju često nazivaju azijskom Nobelovom nagradom za mir, no njezin izniman život i nasljeđe kriju mnoge slojeve koje tek treba otkriti…
S. Eva bila je jedina filipinska redovnica koja je ujedno bila i liječnica. Preminula je 14. travnja 2026. u dobi od 85 godina u Bolnici Gospe od Mira u Parañaqueu, u Manili – istoj onoj bolnici koju je sama podigla za siromašne.
Svi su bili iznenađeni kada je 1997. dobila nagradu Ramon Magsaysay koju često nazivaju azijskom Nobelovom nagradom za mir. Malo je tko mogao zamisliti da postoji redovnica poput nje. S. Eva bila je i školovana kirurginja. Ono što je njezin primjer činilo još vrjednijim divljenja bilo je to što je svoje stručno znanje stavila u službu najsiromašnijih Filipinaca.
Tako je jednom prigodom operirala umiruću ženu na bambusovu stolu, s vrlo ograničenim kirurškim instrumentima i uz svjetlost obične baterijske svjetiljke. Budući da pacijentici nisu mogli dati infuziju s glukozom, s. Eva poslužila se kokosovom vodom kako bi održala njezinu hidrataciju. Pacijentica je preživjela.
Ta je priča postala simbol vizije s. Eve: nijedna osoba ne bi smjela umrijeti zato što je siromašna ili živi daleko od medicinske skrbi. Kako bi ju ostvarila, osposobila je stotine zdravstvenih djelatnika koje su nazivali „bosonogim liječnicima“, a koji su poučavali i pružali zdravstvenu skrb domorodačkim i zanemarenim selima.
U Sitiju Gali, naselju pripadnika naroda Aeta, koje je nastalo nakon erupcije vulkana Pinatubo 1991., učestalost bolesti smanjila se za trećinu već godinu dana nakon što je prvih 17 „bosonogih liječnika“ završilo svoju izobrazbu. Do danas ti zdravstveni djelatnici u zajednici nastavljaju služiti svojim sunarodnjacima, čuvajući tako uspomenu na život i djelo s. Eve i ljude o kojima skrbe.
Ti volonteri utjelovljuju privrženost s. Eve načelima solidarnosti i supsidijarnosti: umjesto da se oslanja isključivo na zdravstvene stručnjake koji dolaze izvana, ona je osposobljavala žene i muškarce unutar samih zajednica.
Prema njezinoj skromnoj vanjštini teško bi se moglo naslutiti da ta tiha duša posjeduje ustrajnost, hrabrost i usredotočenost potrebne za osposobljavanje tolika broja zdravstvenih djelatnika diljem Filipina – ukupno njih 274 – i to većinom iz siromašnijih društvenih slojeva.
To nije bilo njezino jedino postignuće. Utemeljila je i vodila medicinsku zakladu koja je financirala njezine projekte pomoći, izgradila i upravljala bolnicom za gradske siromahe te nastavila pružati besplatne liječničke preglede i kirurške zahvate zajednicama koje je prihvatila kao svoje poslanje. Mnogi njezini nekršteni pacijenti zatražili su krštenje zbog dobrote koju su prepoznali u ovoj poniznoj redovnici i kirurginji.
Plodnost njezina apostolata jasan je znak dubine i autentičnosti njezine vjere. Njezin život potvrđuje ono što Gospodin govori u evanđelju: „Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni“ (Iv 15,4).
J.P., KT
Izdvojeno
Ljudi, život, običaji
sri, 20. stu. 10:03
Konferencija "Swipe, post, like"
Konferencija o formiranju vjere mladih u digitalnom svijetu pod nazivom „Swipe//Post//Like: Youth faith formation in the digital sphere“, od 16. do 19. rujna, okupila je u Sarajevu 54 mladih iz Argentine, Belgije, BiH, Francuske, Njemačke, Italije, Nizozemske, Portugala, Slovačke, Španjolske, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Ukrajine.
