Projekt je ovo koji spaja znanstvenu rigoroznost, pozornost prema hodočašću i osjetljivost prema lokalnom stanovništvu, u kontekstu obilježenom dubokim političkim i društvenim poteškoćama.

Rad na terenu vodi tim sastavljen od znanstvenika i istraživača, uključujući profesora Gabrielea Castigliu, profesora topografije Orbisa Christianusa Anticusa i fra Simonea Schiavonea, franjevca konventualca i doktoranda kršćanske arheologije.

Prema riječima istraživača, kako prenosi custiodia.org, projekt je na početku imao naizgled jednostavan cilj – čišćenje i novo dokumentiranje već poznatih arheoloških struktura, kako bi se ažurirala njihova interpretacija i procijenila  moguća buduća dostupnost.

U tom kontekstu, posjet tima 4. veljače, zbio se kako bi se pokazao napredak istraživanja i buduće perspektive radova na Pastirskim poljanama, kustosu Svete zemlje o. Francescu Ielpu, tajniku Kustodije o. Albertu Pariju, gvardijanu franjevačkog samostana o. Luisu Enriqueu Segoviji i drugima.

Trenutne intervencije u kontinuitetu su s istraživanjima koja je 50-ih godina 20. stoljeća proveo fra Virgilio Corbo, franjevački arheolog s instituta Studium Biblicum Franciscanum, koji je iskopao značajan dio područja, otkrivajući crkvene strukture povezane s kršćanskim sjećanjem na to mjesto. Polazeći upravo od tih povijesnih istraživanja, tim je nastavio s iskapanjima crkvenog područja, koje je fra Virgilio već djelomice istražio, uz nova istraživanja u sektorima koji su do sada ostali neistraženi.

Kako je prof. Castiglia naglasio, istraživački rovovi otvoreni u posljednje dvije godine vratili su podatke od velikog interesa, pokazujući kako je nalazište vjerojatno mnogo opsežnije nego što se prije znalo i da ga čak ni Corbo nije uspio u cijelosti istražiti. Otkriće je ovo koje otvara nove istraživačke perspektive i otežava, barem zasad, precizno utvrđivanje ukupnog vremena trajanja radova.

Među sljedećim koracima projekta je pokretanje georadarske istraživačke kampanje, neinvazivne dijagnostičke tehnike koja bi omogućila procjenu proširenja nalazišta bez pribjegavanja isključivo stratigrafskim iskopavanjima. Rezultati ovih analiza bit će odlučujući u usmjeravanju budućih izbora, kako u smislu znanstvenih istraživanja tako i u pogledu unapređenja područja.

Tim, koji se bavi i nastavnim i studijskim aktivnostima, ne može jamčiti kontinuiranu prisutnost na terenu, ali namjera je vratiti se između rujna i listopada kako bi dodatno proširili već istražena područja. U perspektivi, zajedno s Kustodijom Svete Zemlje, cilj je također tražiti značajnija sredstva za cjelokupno uređenje lokaliteta: zaštitne obloge, nove ploče i staze koje omogućuju jasniji i zanimljiviji posjet.

Jedan od najdirljivijih aspekata koji je proizišao iz objašnjenja istraživača odnosi se na kontekst u kojem se istraživanje odvijalo. Tim je bio u Svetoj zemlji 7. listopada 2023., događaj koji je duboko obilježio napredak radova. U sljedećim mjesecima, logističke poteškoće, sve strože kontrole i raširena klima straha otežale su organizaciju iskapanja i samu mobilnost znanstvenika.

Unatoč tome, odluka o povratku na teren sazrela je i kao simboličan izbor: nudeći znak aktivnosti, budućnosti i nade na području gdje su mnogi ljudi izgubili posao i teško zamišljaju sutrašnjicu. Arheologija tako postaje ne samo proučavanje prošlosti, već i konkretna gesta prisutnosti i solidarnosti.

Kako je naglasio fra Simone Schiavone, cilj projekta nije isključivo znanstveni. Pastirske poljane jedno su od najvažnijih mjesta Kustodije Svete Zemlje, a cilj rada je i ponuditi hodočasnicima nešto novo za vidjeti, proširujući i obogaćujući ono što je već poznato zahvaljujući povijesnim iskapanjima. Istodobno, velika se pozornost posvećuje uključivanju lokalnog stanovništva, kako bi se osjećalo aktivnim dijelom u poznavanju i unapređenju mjesta.

U tom smjeru ide sporazum sa Sveučilištem Bethlehem, aktivan od 2023., koji je omogućio sudjelovanje lokalnih studenata u kampanjama iskapanja prije sukoba. Formativno iskustvo koje tim namjerava nastaviti kad god uvjeti dopuste, u uvjerenju da budućnost lokacije također prolazi kroz kompetencije ukorijenjene u tom teritoriju.

Fra Simone ponudio je i šire promišljanje o značenju franjevačke arheologije danas. Za njega, rad kao arheolog u Svetoj zemlji znači ponovno otkrivanje izvorne karizme Sv. Franje, koji je pozivao fratre da rade vlastitim rukama i da stave u službu zajednice vještine razvijene prije redovničkog života. U kontekstu gdje postoji rizik od progresivne sekularizacije, terenski rad također postaje oblik svjedočanstva, sposoban održati na okupu bratski život, vjeru i profesionalnost.

Slijedeći put koji su utrle osobe poput fra Virgilija Corba, iskapanja na Pastirskim poljanama tako se potvrđuju ne samo kao arheološki projekt, već i kao duboko ljudsko i crkveno iskustvo: most između prošlosti i sadašnjosti, između znanstvenog istraživanja, hodočašća i nade za ranjenu zemlju koja je još uvijek sposobna stvarati budućnost.

J.M., KT