„U našoj obitelji sviđa nam se ideja da možemo dati dio svog vremena. Mi smo volonteri u župi, u nedjeljnoj školi smo navikli biti volonteri svugdje jer vjerujemo da je osim čitanja biblijskih tekstova važno i živjeti ih.“

Ovim riječima Johny Hazboun govori o svojoj službi u Franjevačkom domu za dječake u Betlehemu. Zajedno sa svojom suprugom Niveen Hazboun, već nekoliko godina radi s djecom kuće Kustodije Svete zemlje.

Franjevački dječački dom u Betlehemu osnovala je 2007. Kustodija Svete zemlje kako bi prihvatila kršćansku djecu i tinejdžere, između 6 i 18 godina, iz obitelji koje se suočavaju s teškim društvenim i ekonomskim problemima.

Ujutro Niveen pazi na kuću, a sa svojim suprugom provodi popodneva s djecom, igraju se s njima, pomažu im oko zadaće i mole zajedno, baš kao obitelj.

Obveza koja je postala poziv

Johnnyeva veza s franjevačkom braćom prolazi kroz njegov rad kao učitelja tjelesnog odgoja u školi Terra Sancta u Betlehemu. Počeo je povremeno sudjelovati u aktivnostima Franjevačkog dječačkog doma, na zamolbu fratra. Ubrzo nakon toga, njegova predanost postala je pravi posao, iako, kako Johnny naglašava: „Sve što radim za te dečke nije posao za mene, to je nešto što želim dati, a ne uzeti ništa od njih.“

Susret s fra Sandrom Tomaševićem, koji vodi dom, bio je ključan za misiju Johnnya i Niveen. „Jednog dana“, kaže Johnny, „fra Sandro me zamolio da budem ovdje u domu zajedno sa svojom suprugom Niveen, ne kao dvoje zaposlenika, već kao muž i žena da se brinemo o ovim dječacima.“

Fra Sandro, promatrajući Niveeninu predanost da podrži svog supruga kao volontera u aktivnostima doma, shvatio je njihovu posebnu vezu s mladima. Vidjevši kako se njih dvoje nježno ophode prema njima, gotovo kao da su im vlastita djeca, odlučio je zamoliti par da preuzme službenu ulogu u domu.

Zajedno kao obitelj

Priča o Johnnyju i Niveen pokazuje ljubav i predanost ovim mladima. Iskustvo je to koje obogaćuje ne samo njih kao roditelje, nego i cijelu njihovu obitelj. Svaki put kad mogu, Johnny i Niveen uključuju svoje kćeri u aktivnosti doma. „Važno je“, kaže Niveen, „da ovi dječaci nauče kako se dobro ponašati i družiti kada naše djevojčice dođu, igraju se zajedno, kuhaju i pomažu u raznim aktivnostima u domu.“

„Također je bitno“, dodaje Johnny, „da ovi mladi osjećaju kako ih smatramo našom djecom. Oni moraju vidjeti da se prema njima odnosimo na isti način kao prema našim kćerima.“

Mala gesta ili dodatna pažnja čine razliku, kako kaže Niveen: „Jedne večeri, bilo je jedno dijete koje je trebalo umiriti pa sam ostala malo dulje s njim i zagrlila ga dok nisam vidjela da se smirio i mogao otići u krevet bez osjećaja tjeskobe.“

Nadam se da će dati dobre plodove

U Franjevačkom domu za dječake Johnny i Niveen također se brinu o kršćanskom obrazovanju dječaka. „Prije večere“, kaže Niveen, „svi zajedno molimo u kapelici, pjevamo s njima, ostavljamo im vremena da napišu neke molitve koje recitiramo prije jela, svi zajedno, kao obitelj.“

Franjevački dječački dom mnogim je betlehemskim dječacima bio orijentir i utočište koje im je ulijevalo nadu u bolju budućnost unatoč poteškoćama koje svaki ima. „Mnogi dječaci“, kaže Johnny, „koji su živjeli u Franjevačkom dječačkom domu, danas su odrasli, završili su školu, neki su nastavili studirati ili pronašli stalni posao, neki se čak vraćaju kao volonteri da pomognu i rado se sjećaju ovog mjesta i vremena koje su ovdje proveli.“

KT