Zanimljivost

Putovanje Vatikanskom tiskarom


Vatikanska tipografija ispisuje dokumente od 1587., ali iako sada ima neke digitalne opcije, nastavlja ručno izrađivati tradicionalne rukopise…

Danas knjige, letke i časopise uzimamo zdravo za gotovo, ali prije izuma tiskarskog stroja materijali za čitanje bili su vrlo rijetki. Većina ljudi nije znala čitati i pisati, a rukopisi su brižno čuvani u kraljevskim palačama i samostanima gdje im je samo šačica sretnih i pismenih mogla pristupiti.

Tek je 1454. njemački zlatar Johannes Gutenberg komercijalizirao prvu verziju pokretnog tiskarskog stroja koji je zahvaljujući sustavu vijaka i valjaka, mogao utisnuti tintu na papir. Gutenbergova inovacija ubrzala je razvoj pismenosti u renesansnoj Europi i zauvijek promijenila način na koji razmjenjujemo znanje i informacije.

Petnaest godina nakon Gutenbergove inovacije papa Pio IV. angažirao je Paulusa Manutiusa, sina Alda Manutiusa, učenjaka i inovatora tiskarskog stroja, da osnuje tiskaru u Vatikanu. On je stvorio ono što će postati prva rimska tiskara, proizvodeći tiskane sveske uključujući sve tekstove iz sporazuma potpisanih na Tridentskom saboru održanom između 1545. i 1563.

Godine 1563. papa Siksto V. uspostavio je službenu Vatikansku tiskaru unutar Vatikanskih palača, sa zadatkom da proizvodi tiskane tekstualne verzije rukopisa koji se čuvaju unutar Svete Stolice. Tipografiu Vaticanu ili Vatikansku tiskaru vodio je Domenico Basa uz urednički nadzor Manuntiusa.

Prve tiskane knjige koje je proizvela ova tiskara – uključujući i izdanje Biblije iz 1593. prema tridentinskim načelima – bile su vrlo inovativne za svoje vrijeme. Imale su posebne znakove koji potječu iz jedne od najnaprednijih europskih tipografija sa sjedištem u Parizu. Urednički tim također je bio usredotočen na to da tekstovi budu dostupni i na drugim jezicima osim latinskog, što je dovelo do tiskanja knjiga i na grčkom i hebrejskom.

Papa Urban VII. osnovao je 1626. pododjel Vatikanske tiskare zadužen za tiskanje publikacija namijenjenih misionarskoj uporabi, Polyglotta Vaticana Svete kongregacije Propagande fide. Ovaj međunarodni odjel tiskao je vjerske knjige, kao i rječnike i gramatičke tekstove na čak 23 jezika.

Nakon razdoblja neaktivnosti tiskarski je stroj ponovno oživio u 19. stoljeću kada je papa Lav XII. nadgledao tiskanje mnogih djela, uključujući i ona rimskoga filologa kard. Angela Maija.

Danas je tiskara još uvijek aktivna i proizvodi razne tiskane materijale, kao i knjige za Službenu vatikansku izdavačku kuću Libreria Editrice Vaticana, umjetnička izdanja za Vatikanske muzeje i tekstove za Vatikansku apostolsku knjižnicu pod nadzorom Guida Benfantea.

„Vatikanska tiskara je najstariji medij koji pridonosi novom Dikasteriju komunikacije“, rekao je Benfante za Rome Reports. „Još uvijek izrađujemo knjige s ljepilom, koncem, kožom, ovčjim papirom i to izvrsno funkcionira“, dodao je. Doista, Vatikanska tiskara prakticira tradicionalni knjigoveški dio gdje se knjige još uvijek izrađuju s pergamentnim papirom i ručno uvezuju kožom i tekstilom.

Pola stoljeća star tiskarski stroj također je prihvatio inovaciju. U 1980-im Vatikanska tiskara naručila je prvo osobno računalo, a 2020. dočekala je svoj prvi digitalni printer, više od sedam i pol metara dugačak stroj koji može ispisivati ​​digitalne rukopise s manje energije od tradicionalnih pisača.

S jedinstvenim spojem tradicije i inovacije Vatikanska tiskara i dalje ispunjava svoju misiju gotovo pola tisućljeća kasnije.

J.P.