Redovnice koje su svjedočile životu i smrti Martina Luthera Kinga


Jedna je redovnica bila u prvim redovima na maršu u Selmi 1965., a druge dvije su svjedočile posljednjim trenutcima života Martina Luthera Kinga 1968. u Memphisu.

S. Mary Antona Ebo, je jedina crna katolička redovnica koja je 1965. marširala zajedno s liderom borbe za ljudska prava crnaca Dr. Martinom Lutherom Kingom, Jr. u Selmi, Alabama.

„Ovdje sam jer sam 'niger', redovnica, katolkinja i zato što želim dati svjedočanstvo“, rekla je s. Mary Antona sudionicima 10. ožujka 1965. tijekom prosvjeda na kojima je bio i Martin Luther King.

S. Mary Antona Ebo

Prosvjedi su se dogodili tri dana nakon događaja znanog kao Bloody SundayKrvava nedjelja, gdje je policija palicama i suzavcem napala nekoliko stotina prosvjednika koji su zahtijevali pravo glasa na izborima te nekolicini nenasilnih sudionika nanijela teške ozljede.

Preminula je 11. studenoga 2017. u Bridgetonu, Missouri, u dobi od 93 godine.

Odlučni prosvjedi u Selmi

Nakon Bloody Sunday napada, King je pozvao crkvene lidere iz cijele zemlje da dođu u Selmu. Nadbiskup Joseph E. Ritter iz St. Louisa zatražio je od nadbiskupijske komisije za ljudska prava da pošalje predstavnike, ispričala je 2015. s. Ebo za St. Louis Post-Dispatch, a prenosi CNA.

Njezina poglavarica pitala ju je bi li se ona mogla pridružiti 50-članoj delegaciji sastavljenoj od laika, evangeličkih službenika, rabina, svećenika i pet bijelih časnih sestara.

Prije nego će krenuti za Alabamu, čula je kako je bijeli pastor koji je putovao za Selmu, James Reeb, teško napadnut nakon što je izišao iz restorana.

„Ako su u stanju do smrti pretući bijeloga službenika na ulicama Selme, što će učiniti kada se ja pojavim?“, pitala se onda s. Ebo.

Kada je došla na odredište 10. ožujka, otišla je u Brown Chapel afričke metodističke episkopalne Crkve pridružiti se lokalnim liderima i prosvjednicima koji su povrijeđeni u sukobu.

„Imali su zavoje na glavama, zubi su im bili izbijeni, stajali su na štakama, ruke u gipsu. Moglo se reći da su to bile svježe ozljede. Tek što su prošli kroz bojno polje, a još uvijek su se htjeli vratiti nazad i završiti započeto“, prisjetila se ova redovnica.

Mnogi od ozlijeđenih zbrinuti su bili u Bolnici Dobrog Pastira koju su vodili svećenici edmunditi i sestre Sv. Josipa, a riječ je o jedinoj bolnici u Selmi koja je pružala usluge i crncima.

Otkad su 1937. u taj grad stigli redovnici koje je utemeljio Sv. Edmund (1174. – 1240.) suočili su se bili sa zastrašivanjem i prijetnjama lokalnih službenika, drugih bijelaca, a čak i Ku Klux Klana.

Ozlijeđeni prosvjednici i njihovi podupiratelji napustili su crkvu u Selmi sa s. Ebo u prvim redovima. Marširali su pored zgrade suda, a onda su ih blokirale državne trupe. Tada su ona i ostali prosvjednici kleknuli te izmolili Očenaš prije nego su se služili okrenuti se.

Unatoč nasilnom prekidu, marš od 57 milja okupio je 25 000 sudionika.

Završen je 25. ožujka na stepeništu državne prijestolnice u Montgomeryu, s poznatim Kingovim govorom protiv rasnih predrasuda.

 

„Koliko dugo? Ne dugo, jer je luk moralnog svemira dugačak, ali se savija prema pravdi“, rekao je tada King koji će za tri godini biti mrtav – ustrijeljen je 4. travnja 1968. u hotelu u Memphisu.

On sam je tražio, ako mu se nešto dogodi, da bude odveden u katoličku bolnicu, te su ga i odvezli u Bolnicu Sv. Josipa u Memphisu. U to vrijeme, to je bila sestarska škola koja je kombinirano imala i 400 bolničkih kreveta.

A tamo su katoličke redovnice također odigrale ulogu.

Molitva uz mrtvo Kingovo tijelo

Svoju su priču o tome 2017. za The Paper of Montgomery County Online ispričale: s. Jane Marie Klein i s. Anna Marie Hofmeyer.

Ove su sestre franjevke šetale bolničkim dvorištem kada su čule sirene kola hitne pomoći.

Jedna je od redovnica tri puta bila pozivana te su otkrile da je King ustrijeljen i dovezen u njihovu bolnicu.

s. Jane Marie Klein i s. Anna Marie Hofmeyer

Nacionalna garda i lokalna policija su zbog sigurnosnih razloga zaključali zgradu dok su liječnici pokušavali spasiti Kinga.

„Očito nam nije bilo dopušteno ući unutra kada su ga zbrinjavali, budući da su grozničavo radili s njime“, rekla je s. Jane Marie i dodala: „No, kada su ga proglasili mrtvim ušli smo u hitnu službu. Tamo je bio gospodin velik kao vrata, stajao je na vratima, pogledao nas i rekao: 'Želite unutra?' Rekle smo: 'Da, htjele bismo ući moliti uz njega.' Onda je nas tri pustio unutra i zatvorio vrata za nama te nam dao vremena.“

Hofmeyer se prisjetila scene iz bolničke sobe. „Nije imao šansi“, konstatirala je.

Klein i vlasti su odgodile obznanjivanje Kingove smrti kako bi se pripremili za pobunu za koju su znali da će uslijediti.

Tri desetljeća poslije s. Jane Marie susrela se s Kingovom udovicom Corettom Scott King, na susretu Odbora katoličke zdravstvene udruge u Atlanti gdje je ova bila glavna govornica. Franjevka i udovica King ispričale su jedna drugoj kako su provele onu noć.

Klein je kazala kako je biti prisutan tu noć 1968. „neopisivo“.

„Činiš što moraš učiniti. Pitaš se što je ispravno? Naknadno shvaćanje? Bila je privilegija biti u mogućnosti brinuti se za njega tu noć i moliti s njim. Tko bi ikada pomislio da ćemo tako biti privilegirane?“, spomenula se redovnica te istaknula kako Kingov život pokazuje „u kojoj mjeri jedna osoba može napraviti razlike“. Zapitala se „kako bi itko mogao slušati dr. Kinga i ne biti potaknuti na djelovanje u rušenju tih barijera“.

Klein je služila kao predsjedavajuća Povjerenstva franjevačkog saveza, nadgledajući podršku zdravstvene njege. A Hofmeyer je radila u arhivu Povjerenstva. Prošle su godine obje živjele u Provincijalatu u samostanu Sv. Franje u Mishawaki, Indiana.

Živi svjedok borbe za ljudska prava

Na drugoj strani, poslije događaja u Selmi, s. Ebo je služila kao bolnička upraviteljica. Godine 1968. pomogla je osnovati Nacionalnu družbu crnih sestara. Žena koju su zbog njezine boje kože odbili iz nekoliko katoličkih medicinskih škola, služila je u vodstvu kongregacije koja se ponovno ujedinila s franjevačkim redom te je služila i kao ravnateljica za društvena pitanja Katoličke konferencije Missourija.

Često je govorila na temu ljudskih prava.

Kada je 2014. bijeli policijski službenik u Fergusonu, Missouri, ubio 18-godišnjeg crnca Michaela Browna, ona je predvodila molitvu bdijenja te je kazala kako se prosvjedi u Fergusonu mogu usporediti s onima u Selmi. „Mislim, nakon svega, ako je Mike Brown uistinu ukrao kutiju cigareta, to nije razlog da ga policajac usmrti“, izjavila je tada.

Nadbiskup St. Louisa, Robert J. Carlson predvodeći misu zadušnicu za nju, uz ostalo je rekao: „Nedostajat će nam njezin živi primjer rada za pravdu u kontekstu naše katoličke vjere.“

KT