„Kada smo ušli u Sportsku dvoranu Renovabis NCM-a Ivan Pavao II., papa Franjo me je pozdravio, nakon što je pozdravio osobe s invaliditetom u kolicima te, nakon što je doživio oduševljenje mladih, pozvao i rekao mi: 'Ja ovo ne mogu!' Pitao sam ga: 'Što ne možete, Sveti Oče?' Rekao mi je: 'Ne mogu ja njima čitati ono što sam pripremio, zaspat će.'
'Pa što ćemo učiniti?', pitao sam ga.
'Možeš li naći nekoliko mladih koji će sa mnom razgovarati, a govor koji sam pripremio je dobar, dat ću ti ga, pa ga možete kasnije čitati.'
Tako je i bilo. Na izlasku iz Sportske dvorane, nakon jednosatnog susreta, me pitao: 'Jesam li im dobro odgovorio na pitanja? Što ti misliš?'
Papa koji uspostavlja kontakt, kojemu je bitan njegov sugovornik, koji pita, koji se zanima, koji je tu, potpuno prisutan. Iskustvo koje se ne zaboravlja. Iskustvo koje želim prenijeti drugima i učiti iz njega za vlastiti život.“
dr. vlč. Šimo Maršić

„Vijest o dolasku pape Franje u Sarajevo 6. lipnja 2015. iznenadila je mnoge, ali i donijela snažan val nade i oduševljenja, osobito među mladima. Poseban trenutak njegova pastirskog pohoda Bosni i Hercegovini bio je susret s mladima u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II., gdje je Papa ostavio snažan i nezaboravan dojam.
Više od 4 500 mladih iz čak 17 zemalja okupilo se kako bi osobno susrelo Svetog Oca, a više od 800 volontera neumorno je radilo danima kako bi dostojanstveno pripremili ovaj povijesni događaj. Na molbu Centra, bend Antonius, VIS Emanuel, zbor Emaus i VIS Jukić, skladali su posebnu himnu susreta pod nazivom Stopama mira koja je izvedena u čast dolaska Pape, a za duhovnu pripravu izrađena je i knjižica kateheza.
U susretu koji je bio prožet glazbom, pjesmom, radošću i molitvom, papa Franjo je odlučio odstupiti od unaprijed pripremljenog govora te se obratio mladima kroz spontani i iskreni dijalog. Umjesto čitanja govora, odgovarao je na njihova pitanja, pokazavši pritom toplinu, bliskost i istinsko zanimanje za njihove živote i borbe. Tijekom susreta, mladi su svjedočili o životu i vjeri u svakodnevnim izazovima multireligijskog društva, dok je Papa naglasio važnost otvorenosti, zajedništva i izgradnje mira.
Posebno snažan odjek imala je njegova poruka: 'Ne gradite zidove, nego samo mostove!', poruka koja je pozvala na pomirenje, dijalog i međusobno razumijevanje u zemlji obilježenoj ranama prošlosti. Poruka koju nasljedujemo u svome radu i kojoj se vraćamo i nakon 10 godina.
Tog dana, Papa je također imao susret i s obiteljima, tijekom kojega je dodatno istaknuo važnost obitelji kao temelja društva i škole ljudskih vrijednosti. Poručio je kako je uloga obitelji nezamjenjiva u izgradnji budućnosti utemeljene na ljubavi, razumijevanju i poštovanju.
Danas, dok se prisjećamo tog susreta i riječi koje su nas tada dotakle, srca su nam ispunjena zahvalnošću. Papa Franjo nije bio samo poglavar Crkve – bio je otac, prijatelj i svjetlo mnogima koji su u njegovim riječima pronašli utjehu i snagu. Njegov pogled pun topline, jednostavne geste i poruke koje su uvijek pozivale na ljubav, mir i blizinu, ostaju urezane u sjećanjima svih koji su ga imali priliku susresti.
Taj dan u Sarajevu bio je više od susreta, bio je trenutak milosti. I ako više nije među nama, ostaje s nama u mostovima koje smo tada počeli graditi, u osmijesima mladih koji su ga dočekali, u vjeri koju je poticao. Papa Franjo živio je ono što je propovijedao – jednostavno, ponizno i s ljubavlju. I po tome će ostati upamćen.“
Žaklina Brnadić

„Odrastajući u župi koju opslužuju franjevci već od malih nogu su mi vrijednosti i život Sv. Franje Asiškog bili veoma bliski. Samim tim biti dijelom priprema i susreta s papom Franjom u NCM-u Ivan Pavao II. koji je svojom službom na poseban način slavio kreposti Sv. Franje, na moj život je ostavilo neizbrisiv blagoslov.
Do jučer smo bili tim ljudi koji je organizirao susrete ministranata, kampove i radionice za mlade, a onda je najednom pred nama stajao gost iz Vatikana – naš Papa. Svaki dan priprema, naša gubljenja i nalaženja u organizacijskim protokolima, svaka anegdota i umor pretočile su se naposljetku u jednu riječ: zahvalnost.
Susret s papom Franjom za mene je i danas mnogo više od fotografije na zidu u dnevnom boravku i neizmjerno sam sretna što sam imala priliku susresti čovjeka koji je u svojoj malenosti bio najveći na svijetu.“
Kristina Glišić

„Dan kada je papa Franjo pohodio Sarajevo je dan koji se ne zaboravlja. Beskrajno sam zahvalna što sam imala prigodu susreti se s Papom u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. i uručiti mu dar kao znak zahvalnosti u ime svih mladih iz Bosne i Hercegovine.
Papa Franjo je poglavar koji oduševljava, plijeni pozornost i izaziva poštovanje. Susret s njim je veliko obogaćenje za mene kao i velika čast i sigurno nikada neću zaboraviti poruke mira i ljubavi koje nam je uputio i koje su nam postale na neki način i stil života. U nadi da ćemo i dalje rušiti zidove i graditi mostove, širiti mir i zajedništvo sjećat ću se pape Franje s velikim poštovanjem i moliti za njega.“
Ivana Klačar

„Kada je riječ o 6. lipnju 2015. posebno u ovim tužnim i teškim trenutcima, toga dana se prisjećam s jednom velikom radošću, s jednom velikom zahvalnošću i s jednim velikim blagoslovom da sam mogao biti dijelom ovog povijesnog susreta pape Franje ne samo s mladima Bosne i Hercegovine nego i biti domaćin i u ime 70 000 vjernika na stadionu Koševo, pozdraviti ga i poželjeti mu dobrodošlicu. Ono što me posebno raduje jest to da je Papa za vrijeme svog pontifikata izabrao Bosnu i Hercegovinu i dolazak u našu ranjenu zemlju i tako još jednom nam pokazao očinsku ljubav, prigrlio nas očinski i donio nam još dašak nade i sa svim vjernicima iz Bosne i Hercegovine poslao snažne poruke mira, ljubavi, zajedništva i tolerancije. Ja ću papu Franju pamtiti kao osobu koja je bila blizu čovjeku; osobu koja je više voljela slušati nego pričati; osobu koja je na pravi način pokazala kakvi trebamo biti ljudi, posebno ako govorimo o ulozi lidera čiji primjer trebamo slijediti; pamtit ću ga kao osobu koja je bila vrlo nasmijana; na poseban način i s posebnom ljubavi voljela mlade; osobu koja se nije držala protokola s obzirom na to da je i u Centar za mlade kasnio upravo zbog protokola kojeg se nije strogo pridržavao; osobu koja je svojim djelima slala snažne poruke; samim tim mislim i na njegov odlazak iz Centra za mlade prema zračnoj luci kada je izabrao da napusti Sarajevo u nekom skromnom automobilu, a ne nekom bijesnom kako to inače naši političari vole se pohvaliti. I naravno na poseban način još jednom i 10 godina kasnije želim zahvaliti Centru za mlade Ivan Pavao II. na prilici i na vjeri u onom što radim i podršci u onom što radim. Posebno na tome da budem dijelom organizacije ovog važnog susreta i događaja ali svakako prilici da budem voditelj, domaćin i samo u Sarajevu dva puta poželim dobrodošlicu papi Franji i budem tako blizu njega.“
Josip Milanović

J.P., KT