Martina Požar

U znanstvenom radu nema puno glamura niti definiranog radnog vremena


Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti obilježava se 11. veljače. Tom prigodom svoje životno i profesionalno iskustvo s nama je podijelila mlada znanstvenica iz Splita, Martina Požar, doktorica biofizike.

Martina Požar (u sredini)

Martina Požar (u sredini)

Piše: Josipa Prskalo

Ovaj dan možda je mnogima nepoznat i svojevrsna novost budući da je ustanovljen tek 2015., kada ga je proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda.

Nemoguće je da uši ne zapara činjenica kako je ustanovljen tek prije četiri godine (reklo bi se bolje ikad nego nikad) što na određen način ukazuje koliko se zapravo, kroz povijest, malo pozornosti posvećivalo znanstvenim dostignućima ženskog spola. Stoga smo i sami odlučili predstaviti život i djelo mlade znanstvenice iz Splita, Martine Požar, doktorice biofizike.

„Mladi“ dan
Naša sugovornica rođena je 1989. u Splitu. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu magistrirala je 2013., gdje je trenutno zaposlena kao stručni suradnik u visokom obrazovanju na HRZZ projektu. Doktorski studij biofizike na matičnom fakultetu upisala je 2014., a 2015. doktorsku školu Physique en Ile-de-France na Sveučilištu Sorbonne, Faculté des Sciences (bivše Sveučilište Pierre et Marie Curie) u Parizu. Doktorsku disertaciju obranila je u studenom 2018. Objavila je nekoliko znanstvenih članaka te sudjelovala na međunarodnim i nacionalnim konferencijama, kao i međunarodnim ljetnim školama, a dobitnica je i raznih nagrada i stipendija.

Kako je povod našega razgovora Međunarodni dan žena i djevojaka u znanosti, upitali smo našu sugovornicu koji bi, prema njezinu mišljenju, bili ciljevi i razlozi njegova proglašenja. „Ideja Međunarodnog dana žena i djevojaka u znanosti bila bi poticati žene na visoko obrazovanje i rad u znanosti, promovirati njihovo ravnopravno sudjelovanje u znanosti te ukloniti diskriminaciju žena kod zapošljavanja i općenito bavljenja znanosti. To je svakako hvalevrijedan cilj i drago mi je da i mi, žene u znanosti, imamo svoj dan“, kazala nam je Martina.

This Is a Man's World...
Priču smo, nadahnuti stihovima pjesme Jamesa Browna This Is a Man's World (Ovo je muški svijet), nadovezali na položaj žena u znanosti tijekom povijesti kada se nije bilo lako izboriti u „muškom svijetu“. „Prvi, općenitiji problem bila je nedostupnost obrazovanja generalnoj populaciji. Sustav je bio postavljen na način da oni najsiromašniji niti ne mogu doći do neke osobite prilike. Drugi problem bila je nedostupnost visokog obrazovanja za žene. Nemoguće je raditi bilo kakav rad, a kamoli znanstveni, u okolini u kojoj se ne može dobiti niti edukacija, niti uvjeti za bilo kakav rad“, istaknula je dr. Požar dodavši kako u tim okolnostima, žene nisu počinjale od nule, nego od -50 te kako je bilo koja žena koja je imala druge ambicije, nevezane uz obitelj i kuću, bila izložena progonu i poruzi.

S Martinom smo se dotaknuli i teme kako religije gledaju na žene u znanosti. „Nemam iskustva s drugim religijama, pa tako nisam baš upoznata s njihovim stavom prema ženama u znanosti. Glede Crkve, nisam primijetila nikakvu negativnu povratnu informaciju prema ženama znanstvenicama“, kazala nam je te odgovorila na naše pitanje o njezinu mišljenju, kao znanstvenice, o odnosu vjere i znanosti. Najprije nam je uz osmijeh poručila kako je to „praktički filozofsko pitanje“, a potom objasnila da se i znanost i vjera bave traganjem za istinom i interpretiranjem svijeta oko nas te se razlikuju po tomu kako odgovaraju na pitanja „Kako?“ i „Zašto?“ odnosno po sredstvima koje koriste (sumnja nasuprot vjeri). „No, obje idu prema istom cilju – proširenju znanja i shvaćanja o svijetu“, poručila je.

Od male do mlade znanstvenice
Ova mlada znanstvenica kaže kako je zanimanje za znanost pokazivala već od najranijih dana, a prirodne znanosti su ju privlačile već u osnovnoj školi, da bi se u gimnaziji najviše zainteresirala za fiziku. „Na kraju sam upisala studij fizike na splitskom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, jer me inspirirala ljepota i primjenjivost te znanosti. Tijekom studija sam se zainteresirala za primjenu fizikalnih principa i razmišljanja u kontekstu bioloških problema, što je dovelo do toga da tema mog doktorata bude proučavanje strukture kompleksnih tekućina. Kompleksne tekućine, u koje spadaju voda i vodene mješavine, su još uvijek nedovoljno istraženo područje. Upravo to ih čini tako poticajnima za rad – svako novo zapažanje ima potencijal da bude značajno otkriće“, dočarala nam je dr. Požar.

Marljiva stipendistica
Važnost žena u znanosti prepoznao je i L'Oreal, zajedno s UNESCO-om koji udruženim snagama podupiru stipendiju Za žene u znanosti, čija je stipendistica bila i sama naša sugovornica. „Stipendije L'Oreal – UNESCO Za žene u znanosti na svjetskoj se razini dodjeljuju 20 godina, a u Hrvatskoj 13 godina. Velika je čast i privilegija biti dio te priče. Predivno je kad se na bilo koji način honoriraju rad, trud i rezultati, a naročito kad je riječ o nagradi svjetskog glasa. Sve vezano uz ovu stipendiju bilo je posebno“, otkrila nam je znanstvenica Požar ne skrivajući oduševljenje.

Na kraju nas je, iz prve ruke, zanimalo i koliko je zapravo „teško“ biti danas žena u znanosti. „Osobno nisam nikad bila diskriminirana kao žena, tako da sam s te strane sretna. No, rekla bih da rad u znanosti općenito nije lagan, bez obzira na spol. U znanstvenom radu nema puno glamura niti ima definiranog radnog vremena. Znanstvenici često rade cijeli dan i vikendom, te konstantno rade na postavljanju novih teorija, izradi novih eksperimenata, pisanju radova... Kako bi se sve stiglo treba biti dobro organiziran, ali ponajprije imati dobru logistiku/ potporu svojih najbližih“, iskrena je bila Martina kojoj, kao i svim mladim znanstvenicama i znanstvenicama općenito, želimo puno uspjeha u njihovu radu i zalaganju.

Zaključno možemo citirati već spomenutu pjesmu: This is a man's world, this is a man's world, but it wouldn't be nothing, nothing without a woman or a girl. (Ovo je muški svijet, ovo je muški svijet, ali bio bi ništa, ništa bez žene ili djevojke) Što još jednom ukazuje kako su muškarci i žene zapravo dva krila iste ptice koja samo s jednim ne može letjeti. I muškarci i žene imaju jednako dostojanstvo koje im je darovao Bog stvorivši ih na svoju sliku. Iako u povijesti doprinos žena u znanosti često je zanemarivan i s nedovoljno pozornosti praćen, na nama je danas da to promijenimo.