Uspostava Banovine Hrvatske (1939.)


Na nadnevak 26. kolovoza 1939. potpisan je sporazum kojim je osnovana Banovina Hrvatska, kao zasebna teritorijalna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije.

Sporazum u dvorcu Božjakovini, kod Zagreba, dogovorili su Vladko Maček, čelnik HSS-a, i Dragiša Cvetković, tadašnji premijer Kraljevine Jugoslavije.  Glavni pokretač pregovora bio je knez Pavle Karađorđević, tadašnji regent Kraljevine u ime malodobnog Petra II., koji je želio riješiti hrvatsko pitanje radi stabilnosti države.

Uspostava Banovine Hrvatske donesena je na temelju Oktroiranog ustava koji je kruni davao veliku slobodu donositi značajne mjere, tako da Ustav nije bilo potrebe mijenjati.

Teritorij je obuhvaćao dotadašnju Savsku i Primorsku banovinu te kotare u kojima je bilo više od 50 % hrvatskog stanovništva: Dubrovnik, Travnik, Fojnica, Brčko, Gradačac, Derventa, Šid, Ilok i Međimurje. Banovina Hrvatska imala je površinu od 65 500 četvornih kilometara, a nije obuhvaćala Istru i Baranju.

Osim brojnih važnih nadležnosti, poput trgovine, građevinarstva, pravosuđa i školstva, Banovina Hrvatska imala je i zakonodavnu, sudsku te upravnu autonomiju. Vrhovna upravna vlast bila je banska na čelu s banom kojeg imenuje kralj na prijedlog Hrvatskog sabora te je to postao dr. Ivan Šubašić.

Banovina Hrvatska postojala je do 17. travnja 1941.

Ž.I., KT