Priredio: Šimo Ivelj

Kada Papa umre, njegovo se ime odmah ispušta iz euharistijskih molitava svetih misa. U Rimskom misalu, u euharistijskoj molitvi svećenik spominje Papu po imenu u formulaciji: "Zajedno s papom našim [ime] i biskupom našim [ime]...". Kada dođe do smrti Pape (ili njegove odreknuće s valjanom objavom), započinje razdoblje "sede vacante", i: ime Pape se odmah ispušta iz misnih molitava dok ime dijecezanskog biskupa ostaje. Tako npr. druga euharistijska molitva glasit će: "Spomeni se, Gospodine, Crkve svoje širom svijeta, usavrši je u ljubavi zajedno s našim biskupom N. i sa sveukupnim svećenstvom". Na isti se način postupa i u drugim euharistijskim molitvama.

U Časoslovu (liturgiji časova) izostavljaju se prošnje za Papu tijekom razdoblja "sede vacante", tj. nakon smrti ili odreknuća rimskoga biskupa.

U molitvi vjernika tijekom nedjeljnih euharistijskih slavlja, sve do izbora novoga Svetoga Oca, neka se uvijek uključi barem sljedeća nakana: "Udijeli svojoj Crkvi, Gospodine, papu po svojem Srcu, koji će, nošen snagom tvoga Duha Svetoga, mudro i hrabro voditi tvoj narod putovima Evanđelja, za spasenje svih ljudi. Molimo te."

Prema Apostolskoj konstituciji Universi Dominici gregis (22. studenoga 1996.), "nakon prihvaćanja izbora, izabrani – ako je već primio biskupsko ređenje – odmah postaje biskup Rimske Crkve, pravi Papa i poglavar Zbora biskupa; stječe punu i vrhovnu vlast nad sveopćom Crkvom i može je odmah izvršavati" (br. 88). Stoga od trenutka proglašenja izabranoga rimskoga prvosvećenika, Crkva ga u liturgijskim slavljima ponovno spominje na uobičajen način, primjerice u euharistijskim molitvama.

Molitve za izbor novog pape. Najkasnije petnaest dana nakon početka razdoblja "sede vacante", sazivaju se konklave, na kojoj kardinali izbornici biraju novoga Petrova nasljednika. Tijekom tog razdoblja, kardinal komornik (Camerlengo) u suradnji s Kardinalskim zborom upravlja tekućim poslovima Svete Stolice, dok svi drugi autoriteti i službe koje ovise o Papi bivaju suspendirani do izbora novog poglavara. Crkva preporučuje da tijekom razdoblja sede vacante "svi pastiri i vjernici, u cijelome svijetu, upravljaju Bogu žarke molitve da prosvijetli umove Izbornika i učini ih jednodušnima u vršenju njihova poslanja, kako bi izbor Rimskoga Prvosvećenika bio brz, jednoglasan te pridonio spasenju duša i dobru svega Božjeg naroda" (Ordo rituum conclavis, br. 19). Stoga se u biskupijama potiče molitva za izbor novog Pape. Biskup mjesne Crkve, ako to smatra prikladnim, može dopustiti ili odrediti da se u njegovoj biskupiji radnim danima slavi misa "Za izbor Pape", koristeći liturgijsku boju vremena kroz koje se slavi, primjerice korizmenu, ako je na snazi.

Vrijeme žalovanja. Prema obredu koji je do danas bio na snazi, žalovanje za preminulim papom traje devet dana. Tijekom tri od tih dana, tijelo pokojnika izloženo je vjernicima na javno štovanje. Tijelo se pritom odijeva u pontifikalna liturgijska ruha: bijelu mitru, crvenu misnicu i bijeli palij s crnim križevima. U tih devet dana kardinali svakodnevno slave novendialije – misna slavlja zadušnica za pokojnog papu – u znak molitvene solidarnosti i preporuke njegove duše Bogu. Tijekom tog razdoblja započinju i pripreme za svečani papinski sprovod, koji se slavi u sklopu takozvane Missa poenitentialis – pokorničke mise, posljednjeg zemaljskog ispraćaja rimskoga biskupa. Papa Franjo je, međutim, tijekom 2024. godine uveo određene promjene u obred pogreba rimskoga prvosvećenika. Više je puta javno naglasio kako je dao nove upute vezane uz vlastiti sprovod – a time i uz sprovode svojih nasljednika – s ciljem pojednostavljenja i skraćenja dugotrajnog ceremonijala o kojem je ranije bilo govora. Ordo exsequiarum Romani Pontificis, tijelo zaduženo za određivanje liturgije papinskog pogreba, potvrdilo je u travnju 2024. godine promjene koje je papa Franjo odobrio. Među novostima je i ta da se utvrđivanje smrti više ne odvija u papinoj sobi, već u kapeli. Također, tijelo pape Franje neće biti položeno na katafalk, kako je bilo u slučaju Benedikta XVI., nego će odmah biti smješteno u otvoreni lijes, izložen vjernicima na štovanje. Uklonjena je i praksa trostrukog lijesa (od čempresa, olova i hrasta), koji je tradicionalno korišten pri ukopu rimskih biskupa. Što se tiče samog ukopa, prema nekim predviđanjima papa Franjo je odabrao baziliku Svete Marije Velike za svoje posljednje počivalište, jer je bio osobito pobožan prema Mariji Salus populi Romani – ikoni koja se čuva u toj crkvi.