Zlatni jubilej s. Zorislave Katić


Svoj zlatni jubilej - 50 godina redovničkih zavjeta proslava je 29. srpnja, u svojoj rodnoj župi Glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja u Odžaku s. Zorislava Katić, redovnica Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog.

Uz župnika preč.  Jakova Filipovića i vlč. Božu Odobašića svečano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Kesedžić, svećenik na službi u Austriji. Slavlje je pjevanjem animirao vlč. Vlado Vrebac.

Pozdravnu riječ uputio je na početku mise župnik, a potom je s. Augustina Matijeveć, kućna glavarica u Derventi sestri pročitala prigodnu pjesmu Koprena bijela, koju ja napisala s. Brnardina Horvat.  Nećakinja Jelena svojoj je tetki za tu prigodu napisala i pročitala pjesmu Sloboda.

Kao dugogodišnji suradnik s. Zorislave vlč. Luka u svojoj je homiliji  naglasio kako je ona svoje redovništvo, uz životno geslo Moli i radi, ispunjavala u svakom danu.

Ocrtavajući život i djelo slavljenice vlč. Kesedžić je posvejdočio kako je doista djelovala misionarski,  sljedeći  Krista predano u svemu što je radila. „Kao medicinska sestra pružala je pomoć svima potrebitima,  mnoge je u teška komunistička vremena zaposlila,  pomogla da se upišu na fakultete, spajala ljude te su oni koji su imali pomogli onima koji nemaju, imala je moć miriti ljude, bila je produžena ruka Majke Terezije,  sa svojim je sestrama organizirala pučke kuhinje,  hranila sve koji su pokucali na njihova vrata, u vrijeme posljednjeg rata po snajperskom vratom zajedno sa svojim sestrama išla je po kućama pomažući ranjenima noseći im, vodu, hranu, lijekove, drva", rekao je među ostalim o slavljenici vlč. Kesedžić. Vjernike je pozvao da mole za duhovna zvanja,  svećenička  i redovnička, tako potrebna Crkvi i narodu.

Na kraju mise s. Zorislava je zajedno sa prisutnim redovnicama svoje družbe obnovila redovničke zavjete.

S. Zorislava, kao Anica rođena je 1947. u Odžaku  od oca Mate i majke Jele rođene Agatić kao sedmo od njihovih trinaestero djece.

Prema  primjeru s. Helene Čalušić i po savjetu svojega župnika vlč. Stjepana Fontane odlučila je i 1963. stupila u družbu milosrdnica Sv. Vinka Paulskog. U sklou redovničke formacije u Zagrebu je završila medicinsku školu, 1968. položila prve redovničke zavjete, a vječne 1973.. Kao medicinska sestra u Sarajevu 1972. radila je Zavodu za transfuziologiju,  te je bila prva redovnica, koja je radila u svojoj redovničkoj uniformi. Punih 35 godina radila je kao medicinske sestre na  Transplantaciji – sudjelovajući na prvoj transplantaciji bubrega izvršenoj u BiH, na Ortopediji i ponovno na zavodu za Transfuzijsku medicinu.

Kroz četiri godine opsade Sarajeva o onome što je sve činila mogla bi se napisati knjiga, no, ono što je važno naglasiti da je i tada ostala vjerna svom zvanju i poslanju, njegujući bolesne i ranjene, te kao patronažna sestra djelujući na prvim crtama razgraničenja.

Posao patronažne sestre obavljala je u zajedništvu s ostalim medicinskim djelatnicima - katolicima, iz vraćenog samostana Sv. Vinka Paulskog u Sarajevu. Kada je 2007. otišla u prijevremenu mirovinu došla je u Derventu gdje je sudjelovala u obnovi sestrinskog samostana i župe. Iako u mirovi ona nastavlja svoj rad i pastoralno i kao medijska sestra pomažući starima, bolesnima, nemoćnim, usamljenim na cijelom području dekanata. Kao najangažiranijem vjerniku na području Dervenstkog dekanata 2011. vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić darovao joj je posebno priznanje.

B. Lukačević