Znate li tko su Jezidi?


Jezidi su subetnos Kurda koji većinom žive na sjeveroistoku Iraka. Neki smatraju da je riječ o zasebnom indoeuropskom narodu. Govore jezikom jezdiki, dijalektom kurdskoga jezika kurmandži.

Pripremio: Artur Bagdasarov

Jezidi rabe većinom latinicu. U svijetu, prema različitim prosudbama, ima od milijun do tri milijuna Jezida koji žive u Iraku, Siriji, Armeniji, Turskoj, Iranu, Gruziji, Rusiji, Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u i u drugim zemljama.

U Prvom svjetskom ratu Jezidi su ratovali na strani Ruskoga Carstva protiv vojske Osmanlija. U tom ratu Jezidi su se borili zajedno s Armencima za oslobođenje svoje domovine. Jezidi su nakon rata migrirali u Rusiju, a zatim i u druge europske zemlje.

Povijesno Jezidi su proganjani od strane muslimanske većine jer su ispovijedali u svojoj vjeri jezidizam koji se je pojavio na osnovi zoroastrizma, monoteističke religije sasanidske Perzije. U 7. st. Jezidi su odbili islam. Jezide su za vrijeme vladavine iračkoga predsjednika Saddama Husseina pokušavali arabizirati i prevesti na islam. Tijekom rata 2014. u Iraku vojne snage takozvane Islamske države izvršile su u području Sindžar (Šengal) genocid nad Jezidima. Prema pojedinim podatcima teroristi su ubili oko 10 000 Jezida.

Vjera Jezida se temelji na usmenoj tradiciji. Postoje također dvije svete knjige s prikazom dogmatike, kanona, kozmogonije i obreda: Kitêba Cilwe (Knjiga otkrovenja) i Mishefa Reş (Crna knjiga). Osim toga postoje himne: kauly (ili kavly od arap. 'riječ', 'izreka') i bejty (arap. 'dvostih'). Jezik pismenosti je kurmandži (sevjernokurdski jezik), a postoje i djela pisana arapskim jezikom.

Utemeljitelj vjerskoga učenja je šeik Adi ibn Musafir (1072. - 1162.). Sami Jezidi nazivaju svoju religiju šarfadin. Vjeruju u jednoga Boga, stvoritelja svijeta i vrhovnoga anđela (božanstva) Malaka Tausa (u obliku pauna). Svojega Boga nazivaju Šihadi. Vjeruju u reinkarnaciju duše.

U Jezida je zabranjeno jesti kokošje meso, gazele, ribe, a također i tikve. Zabranjeno je izgovarati riječ šejtan i riječi sa skupom glasova š i t, a također nositi odjeću tamnoplave boje. Jedna je od osnovnih molitva: "O, Bože, u početku daj sreću i blago 72 narodima, a zatim nama, Jezidima." Glavna svetište Jezida se nalazi uz mauzolej šeika Adi u Lališu koji se nalazi 40 kilometara sjeverno od iračkoga grada Mosula.

Jezidi se dijele na tri osnovne kaste. Svaki Jezid se može oženiti djevojkom samo iz svoje kaste. Obično nemaju pravo da se ožene djevojkom drugoga naroda i druge vjere. U jezidskom folkloru postoje molitve, legende i pjesme. Glazbu prate puhačka glazbala duduk, zurla (blur, fik, maje), a u vjerskoj službi rabi se bubanj (daf). Muškarci su prije puštali bradu i dugu kosu koju su pleli u pletenice.  Ženska nošnja se je sastojala od košulje (kras), bijelih šalvara (hevalkras), pojasna odjeća od dviju pregača (dejra), kecelje (šalek), bluze (jelak), zimi od baršunaste vjetrovke (kolk), vunenoga pojasa (bane pšte), stožastoga pokrivala za glavu koje je opšiveno monetama (kofi).

U Armeniji živi oko 35 000 Jezida. Danas Jezidi žive većinom u selima različitih armenskih marzova (županija):  Aragacotn, Armavir, Ararat, Širak, a također u gradovima – Jerevan, Gjumri, Vanadzor, Abovjan, Diližan, Tašir. Bave se tradicijski ovčarstvom i poljoprivredom, ali rade i u drugim granama gospodarstva. Armenija je jedina država gdje djeluju škole s obukom iz jezidskoga jezika i književnosti (od 1 do 9 razreda). Njih je sada više od dvadeset. U Armeniji izdaju udžbenike i umjetnička djela na jezidskom jeziku, izdaju časopis Jezdihana. Formiran je i fond za razvoj jezidske znanosti i kulture, postoje svakodnevne radijske emisije na jezidskom jeziku.

U Armeniji djeluje Jezidski nacionalni savez. U rujnu ove godine u selu Aknalič Armavirskoga marza (županije) Armenije otvoren je najveći u svijetu jezidski hram. Jezidski narod drži do svojih običaja i slavi nacionalne blagdane.