PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

U ovozemnom postojanju gotovo ništa nije toliko sigurno kao to da će se pokazati pogrješnim ono ljudsko u što se čovjek uzda i što smatra "sto posto sigurnim" i zarad čega sve ostalo relativizira. Proračuni, statistike i predviđanja, nerijetko u stvarnosti budu demantirani na najnevjerojatnije načine, te se može kazati da nisu dalje dosegnuli od mitološke predodžbe o čovječanstvu. Štoviše, ne umanjujući vrijednost znanosti i znanstvenih postignuća, često valja konstatirati da su različiti "stručnjaci" - jer se danas popularno tako zvati - zapravo "sluge" kojekakvih centara moći. Takvi u načelu stvaraju ozračje tjeskobe, beznađa i pesimizma. Nije onda čudo da je na mnogim licima odavno iščeznuo smijeh, a u mnogim srcima nestalo radosti. Odatle, kad se nekoga čuje da pjeva, obično se kaže: ili je prolupao ili se opio. Međutim, razdoblje božićne priprave i sama svetkovina Rođenja Gospodnjega, kao "dobra vijest u svijetu loših vijesti", daje otkriti temelj radosti i u ovostranoj stvarnosti te nudi novu perspektivu pogleda na život.

Zanimljivo je pak i uvelike nedokučivo zašto će čovjek lakše prihvatiti ono negativno nego pozitivno; zašto je više onih koji su spremni povjerovati u pretpostavljani loši ishod nego u dobri; i zašto je "prorok" koji najavljuje propast radije viđen nego onaj koji raspiruje nadu. Poglavito jer život često razotkriva ljudske banalnosti, pa sve liči na onaj vic o vraču i meteorologu. Naime, šala kaže kako su Indijanci u jesen pitali svoga vrača kakva će biti zima. On bacio neke kosti, gledao pa veli da će biti jako hladna. Zato oni brže-bolje u šumu: sijeci drva i pripremaj ogrjev. Kad ono zima topla, jedva malo snijega i minusa. Sljedeće godine opet pitaju kakva će biti, a on razmišlja - ako je prošla bila blaga, ova sigurno mora biti oštra, zato kaže da će biti surovo hladna. Indijanci stoga ponovno udri spremaj drva. Kad opet ništa - još blaža nego prošla. Treće godine, da ne bi izgubio "službu", vrač se preobuče i ode u meteorološku stanicu raspitati se kod stručnjaka kako ne bi morao svašta lupetat. Meteorolog ga odmah počeo uvjeravati da će biti "najhladnija u posljednjih stotinu godina". "Kako znaš?", zanima se vrač, a on će mu: "Pa, eno Indijanci u planini već treću godinu spremaju drva za ovu zimu."

Takvo je iskustvo svetopisamski psalmist pretočio u poticajne riječi: "Bolje se Gospodinu uteći nego se uzdat' u čovjeka. Bolje se Gospodinu uteći nego se uzdat' u mogućnike" (Ps 118). Na osobit način jer Božićno otajstvo otkriva da se taj Bog "spušta nebo na zemlju" i na periferijama društva dolazi ususret čovjeku. Zapravo, kako se izrazio američki metodist, profesor Halford Edward Luccock (1885. – 1960.) "Božić okreće sve naglavačke i to je središnja istina utjelovljenja – Emanuel, Bog s nama". Uistinu, kada se bolje pogleda: svako ljudsko rođenje mijenja prioritete u sredini gdje se događa. Roditelji koji su do tada naviknuli gledati samo sebe i ravnati se prema svojim potrebama, sada svu pozornost preusmjeravaju na taj novi život. "Iščekivanje svake bebe prevrće njihov mali svijet: i materijalno i duhovno. I to nije jedna od najmanjih vrijednosti činjenice da je Spasitelj svijeta došao na svijet kao dijete: jer to podsjeća ljude kako je svako rođeno dijete na određeni način spasitelj, od: sebičnosti, pohlepe i grijeha u malom krugu koji blagoslivlja njegov dolazak", zabilježio je prof. Luccock.

Prebirući u svojoj nutrini događaje iz Betlehema od prije više od 2 000 godina, koji će uistinu pokrenuti procese izmjene do tada poznatoga svijeta, ne možemo ne vidjeti kako oni nose snagu promijeniti i naš današnji pogled na život. U trenutku dok se bosanskohercegovačka javnost bavi političkim kalkulacijama i sugestivno sve želi promatrati samo kroz prizmu političke nesređenosti, generirajući stanje svijesti, osobito kod mladih ljudi, da je potrebno sreću potražiti negdje drugdje, Božić nudi drugačiju lekciju: onu koja počiva na, u današnjem društvenom kontekstu, "izokrenutim" prioritetima: konkretnije rečeno - na ljubavi, a ne na interesu! Pod ozbiljnošću ali i čarolijom božićne priče, zaključana blaga dobrote i suosjećanja dolaze iz dubine srca, gdje kod mnogih često bivaju zatočena, kako bi se ozbiljila u djelu i riječi... Možemo stoga kazati kako je uistinu božićni dar Djeteta Isusa svim ljudima: novi pogled na život, okrenut naglavačke u odnosu na ljudsku pesimističnu logiku. Zato nek' vam je sretan Božić i na dobro došlo sveto porođenje Isusovo!