Piše: Josip Vajdner

Kako to inače na ovdašnjim prostorima biva, danima je najavljivan ili bolje rečeno priželjkivan, okršaj između reprezentacija susjeda - Hrvatske i Srbije. Jedni su govorili o "osveti", a drugi o još jednom "gaženju mušterija". Međutim, glavni akteri toga sportskog nadmetanja potrudili su se da ne bude ni jedno ni drugo. Štoviše, ponudili su enciklopedijski primjer svega dobroga što sport može dati. U njihovoj sjeni barem za kratko ostale su sve loše pojave kojima obiluju sportski tereni - bilo da su im protagonisti sportaši, bilo navijači.

Očekivani i priželjkivani dvoboj

Kronologija događaja kaže kako se polufinalni susret hrvatskih Barakuda i srpskih Delfina dao naslutiti već kada su određene skupine za Svjetsko prvenstvo u vaterpolu 2017. koje se održava od 17. do 29. srpnja u Budimpešti. Naime, Hrvati su bili nositelji skupine D (nastupili još Rusija, Japan i SAD), a Srbi skupine C (Grčka, Španjolska i JAR) te su kao pobjednici išli izravno u četvrtfinale da bi se onda, ako pobijede svoje protivnike, mogli sastati u polufinalu. Upravo to se i dogodilo.

Reprezentacija Srbije koje je bila i branitelji naslova, nanijela je poraz hrvatskoj izabranoj vrsti u finalima zadnja dva velika natjecanja - Svjetskom prvenstvu u Kazanu 2015. te Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016.

S obzirom da je sport sastavnica čovjekova života koja je u postmodernome društvu zauzela mjesto "religioznoga" te se nerijetko događa da sportski događaji nadilaze okvire "sporedne stvari", tako je i ovaj susret dobio svoju neizbježnu izvan-sportsku konotaciju.

Po svemu sudeći, "logično" je bilo očekivati nerede na tribinama, teške riječi s protivničkih klupa te šake i prljavu igru u vodi.

I sve je upućivalo kako će se bazen u mađarskom glavnom gradu pjeniti svih 32 minute.

Pobjeda iznad rezultata

No, od svega ovoga jedino se uistinu pjenila voda u bazenu, ali od čvrste muške igre i ogromne sportske želje svladati protivnika na fer način. Inače zahtjevan sport, u ovom je slučaju i neupućenom gledatelju pokazao što znači "oznojiti se", ali i očitovati umijeće.  

Komentatori su se služili kako su i jedni i drugi prezentirali neku višu razinu vaterpola od ostalih sudionika.  

Međutim, prava razina sportske pobjede nije razvidna prvotno u konačnom rezultatu koji je glasio 12:11 za Hrvatsku, nego u činjenici da su i jedni i drugi bili veliki u nadmetanju - kako u rezultatskom trijumfu tako i u porazu.

Zagrljaj koji je nakon završetka susreta uslijedio između hrvatskog izbornika - inače, tijekom cijele utakmice hladnoga "ko' špricer" - Ivice Tucaka i srbijanskog selektora, majstora Dejana Savića, slika je koju treba zadržati za povijest kako bi se iz nje učilo.

Štoviše, pokazali su kako sportski rivalitet, u svom izvornom obliku, nema veze s opterećenošću političkim ili kojim drugim stvarima. "Poželio mi je sreću. Popit ćemo flašu vina, ali tek poslije finala", otkrio je Tucak što mu je rekao Savić.

Također, riječi reprezentativaca obiju reprezentacija, i prije i poslije utakmice, koje ukazuju na istinski respekt prema protivniku, svjedočanstvo su ljudskog duha u njegovim najboljim sferama.

Srbi su se ponijeli gospodski, a Hrvati dostojanstveno.

"Zaslužili su pobjedu, stalno su tu i svaka im čast na igri", rekao je najbolji srbijanski vaterpolist Andrija Prlainović koji je u utakmici zabio čak šest komada. To je upotpunilo njegov komentar na suđenje i dvoboj Hrvatska - Italija u četvrtfinalu, kada je izjavio: "Hrvatska je bila bolja od Italije, svaka im čast što su izdržali. Nije bilo lako ni nama koji smo gledali, a kamoli njima koji su od početka do kraja igrali s igračem manje."

Zdravorazumsko dobrosusjedstvo

I kao šlag na tortu, odnosno jedino "logično" u ovoj lijepoj sportskoj priči, bili su navijači. Ono što je mnogima bilo nezamislivo upravo su učinili: jedni pored drugih - ponegdje čak i pomiješani, u svojim nacionalnim bojama i dresovima, bez ikakvoga incidenata, svim srcem su bodrili svoje reprezentacije.

Davor Javorovic/PIXSELL; preuzeto s Tportal,hr

To je ono što je potrebno ovdašnjem medijskom prostoru pretrpanom raznorazne bijede kućnoga odgoja, školske indoktrinacije i društvenoga licemjerstva vođenog agendom "naši protiv vaših". Očito je bilo kako to nije nikakvo umjetno "bratstvo i jedinstvo" nego zdravorazumsko dobrosusjedstvo. A, ono se barem na sportskim terenima može u svom punom obimu pokazati.

Zbog toga "Bravo, momci!" ide svim akterima ovoga događanja, koje ima potencijal biti glavno obilježje 17. Svjetskog prvenstva u vodenim sportovima u Mađarskoj. To je potvrda kako se pravi mostovi među ljudima mogu graditi i u vodi. To je primijenjeno Isusovo pravilo: "Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima" (Mt 7,12).

I kakav god bude ishod današnje (29. srpnja) finalne utakmice s Mađarima, hrvatska izabrana vrsta ima razloga za slavlje jer su, zajedno sa svojim istočnim susjedima i velikim sportskim rivalima, pokazali i više od sporta.