Piše: Josip Vajdner

Iako će neupućeni i prirodno površni ljudi kazati kako istočno od Bosne i Hercegovine sve do Filipina ne postoji ozbiljno organizirana Katolička Crkva, istina je da u Grčkoj postoji Biskupska konferencija koju čini šest članova.

Predsjednik je mons. Sevastianos Rossolatos, katolički nadbiskup Atene i apostolski upravitelj Rodosa (središnja i južna Grčka te otočna skupina Dodekanez).

Generalni tajnik još od 1978. je nadbiskup Naxos-Tinosa i apostolski upravitelj Hisa (otoci u središnjem i sjevernom Egejskom moru) – mons. Nikolaos Printesis.

Tu su zatim: nadbiskup Krfa i apostolski upravitelj Soluna (sjeverna Grčka) – mons. Joannis Spiteris, O.F.M. Cap. te biskup Siriosa i Santorinia i apostolski upravitelj Krete (jug Egejskoga mora) mons. Petros Stephanou.

Također, egzarh bizantinskoga obreda (naslovni biskup sa sjedištem u Ateni) – Manuel Nin, O.S.B. i ordinarij armenskoga obreda (sjedište u Ateni) – sada apostolski upravitelj p. Hovsep Joseph Bezazian (Bazouzou).

Katedrala Sv. Dionizija Areopagite u Ateni

Više je doseljenih katolika nego domicilnih

Katolika Grka – dakle, domicilnoga puka – je oko 50 000, što čini oko 0,5% ukupnoga broja stanovnika. Oni su vjerska, ali ne i etnička manjina jer s pravoslavnim Grcima dijele ista imena i prezimena, tradiciju... a nastanjeni su osobito na otocima.

Međutim, posljednjih desetljeća broj doseljenika koji su katolici stalno je u porastu i sada ih ima više nego domicilnih katolika Grka.

Značajan broj stranaca katolika se potpuno asimilirao, a tu su i oni „privremeni“ kao što su turisti i političke izbjeglice.

Najbrojniji su katolici Filipinci kojih je oko 45 000. Slijede ih katolici Poljaci čiji je broj oko 40 000. Zatim su tu Iračani kojih je oko 4 000 uglavnom u Ateni te nepoznat broj Albanaca katolika razasutih diljem zemlje. Prisutni su i ukrajinski kao i drugi katolici iz Istočne Europe, Azije i Afrike... Tako da je ukupan broj katolika u Grčkoj prelazi 350 000.

Najviše u Ateni i na otocima

Većina katolika Grka živi u Ateni, gradu s oko četiri milijuna ljudi. Veliki broj ih je i na Cikladima, otočju u Egejskom moru, gdje Siros (8 000) i Tinos (3 000) imaju cijela katolička sela i župe. Također, postoje katolici i na Krfu (2 500), Patrasu, Solunu (2 000), Janici, Kavali, Volosu, i udaljenijim otocima kao Rodosu, Kosu, Kreti, Naxosu, Santorinu...

Najbrojniji su katolici Filipinci kojih je oko 45 000. Slijede ih katolici Poljaci čiji je broj oko 40 000. Zatim su tu Iračani kojih je oko 4 000 uglavnom u Ateni te nepoznat broj Albanaca katolika razasutih diljem zemlje. Prisutni su i ukrajinski kao i drugi katolici iz Istočne Europe, Azije i Afrike... Tako da je ukupan broj katolika u Grčkoj prelazi 350 000.

Postoji i Katolička Crkva u Nauplionu, zatim u Aspri Spitii (u blizini grčke aluminijske industrije) koja može biti od koristi katoličkim turistima na putu za Mikenu, Epidaur (Peloponez), Delfe (Beotia)...

Uz katolike latinskog obreda koji predstavljaju većinu grčkih katolika, tu su i katolici bizantskoga obreda, njih oko 2 500; te nekoliko stotina armenskih katolika.

Unutrašnjost katedrale Sv. Juraja u Syrosu

Financijska i gospodarska kriza

Zajednički problem svih Grka jest financijska i gospodarska nestabilnost. Prisjetit ćemo se da su Europska unija, čija je Grčka članica, i međunarodne institucije, 2008. nametnule drakonske mjere štednje Grčkoj, u zamjenu za spašavanje njihova posrnuloga gospodarstva. U siječnju 2015., koalicija radikalne ljevice tj. Syriza-e, predvođena svojim mladim liderom Alexisom Tsiprasom, pobijedila je na izborima te započela ponovne pregovore o mjerama štednje dok se uvjeti ne poboljšaju.

No, u roku od pola godine, usred nasilnih uličnih prosvjeda, grčke banke bile su prisiljene na zatvaranje, a govorilo se o tome da zemlja mora istupiti iz EU. Od tada su se stvari barem statistički i izvana počele popravljati.

Međutim, pritisnuta ogromnim dugovima, Grčka još uvijek ima 22% nezaposlenih, najveći postotak u EU. Stoga su Međunarodni monetarni fond i Europska središnja banka upozorili na pretjerani optimizam, navodeći kako će možda biti potrebno dodatno smanjiti mirove i socijalna primanja, a povećati poreze, prije nego što treći paket pomoći bude dovršen u kolovozu 2018.

Cjelokupna kriza rezultira odlaskom mladih. Kako je u razgovoru za Radio Vatikan u srpnju 2017. rekao atenski nadbiskup Sevastianos Rossolatos, oko 450 000 mladih napustilo je Grčku u potrazi za boljim životom u inozemstvu. Stoga je pozvao kreditore da Grke tretiraju „kao ljude, a ne samo kao brojeve“.

Ne pomaže ni država ni Vatikan

Sve to na poseban se način odrazilo na grčku Katoličku Crkvu. U 2013., nametnuti porez od čak 48 % drastično je smanjivao prihod Crkve, prisiljavajući je na zatvaranje karitativnih projekata i „kresanje“ primanja klera. Crkveni čelnici prosvjedovali su da su šetnje „osuda na stečaj“, ukazujući kako je sva katolička imovina došla od milodara i koristila se za pokrivanje plaća i mirovina koje je grčka država odbila katoličkom svećenstvu. No, prosvjedi su bili bezuspješni, jer su nameti ostali isti.

Katolička crkva Prikazanja Gospodinova u Naxosu

No, unatoč ozbiljnim teškoćama Crkva nastavlja pružati pomoć siromašnim građanima putem Caritasa, a također i davati utočište izbjeglicama iz Sirije i Iraka, koji još uvijek pristižu u Grčku unatoč strogim kontrolama u susjednoj Turskoj.

Ipak, crkveni čelnici su zabrinuti kako će njihovi kapaciteti za pomoć uskoro biti iscrpljeni, ukoliko grčke katoličke biskupije ne dobiju više potpore iz inozemstva.

„Cijela naša Crkva suočava se s velikom poteškoćom“, objasnio je za NationalCatholicReporter generalni tajni Grčke BK mons. Nikolaos Printesis, dodavši: „Država nam neće pomoći jer kažu kako nas podupire Vatikan; Vatikan nam ne može pomoći jer mi još uvijek bivamo tretirani kao relativno bogata zemlja u EU.“

U međuvremenu, Caritas je nastavio s raspodjelom hrane, medicinske i obrazovne pomoći iz svojih sjedišta u Ateni, Solunu i Lesbosu – „svim ljudima u potrebi“, kako je objasnio predsjednik Caritasa o. Antonios Voutsinos, „neovisno o nacionalnosti, religiji, rasi, spolu i jeziku“.

Izostaje solidarnost

Sjetit ćemo se da je papa Franjo posjetio Lesbos u travnju 2016. i govorio u ime obespravljenih i marginaliziranih. Početkom srpnja nakon sinodskog sastanka u Pasakrotiri na Tinosu, Grčka biskupska konferencija pisala je Papi, napominjući mu kako i pravoslavni kršćani također cijene njegove „geste za najsiromašnije i najslabije“.

No, također su zaželjeli da čelnici drugih mjesnih Crkava pokažu veći obzir za situaciju u njegovoj zemlji. Kako je objasnio tajnik Printezis, kada je Grčka BK poslala pismo na adrese 33 katoličke biskupske konferencije u Europi tražeći njihovu pomoć, tri četvrtine njih su to zanemarile ili odbacile zahtjev.

Pravoslavna „braća“

Međutim, izazovi ekonomske naravi nisu jedino što stvara problem Katoličkoj Crkvi u Grčkoj. Naime, Ustav ove zemlje, koja je članica EU i NATO-a, proglašava pravoslavlje „privilegiranom religijom“ te zahtijeva od svih službenika polaganje pravoslavne prisege. Plaće pravoslavnom kleru daje država i izrazito konzervativna Crkva brani onda svoju nadmoć na svakom koraku, izbjegavajući kontakt s katolicima i drugim kršćanskim grupama, kojima je uskraćeno pravno priznanje.

Kad je Tsipras osvojio vlast, njegova Syriza je obećala ukinuti porezne olakšice i povlastice Pravoslavnoj Crkvi te reformirati ustav koji će „jamčiti razdvajanje Crkve i države“. Međutim, premijer je previše zaokupljen ekonomskom krizom, kažu katolici, kako bi riskirao sukob s grčkom pravoslavnom hijerarhijom.

Poveznice s BiH

Unatoč svemu, Katolička Crkva u Grčkoj dobro je organizirana te je, osim karitativnoga rada, prepoznatljiva po nekoliko veoma dobrih časopisa i solidnih web stranica.

Papa Franjo na Lesbosu 2016.

Na osnovu ovoga kratkog pregleda vidljivo je kako ju s katoličkom zajednicom u Bosni i Hercegovini povezuje nekoliko činjenica: država trpi posljedice ekonomske krize; mladi odlaze u inozemstvo; a zlatnim slovima bit će zabilježen posjet pape Franje.

Što donosi budućnost, teško da bi adekvatno mogao oslikati i grčki katolik Dominikos Theotokopoulos (1541. – 1614.), poznatiji kao El Greco. Stoga je vjera ta koja i „u nadi protiv svake nade“ treba davati poticaje i za sadašnjost i za budućnost.