Piše: Josip Vajdner

Vjerojatno mnogi znaju onaj vic kada je čovjek danomice molio Boga da dobije na Lotu; i nakon silnih molitava Bog mu se smilovao al' je imao samo jedan uvjet poslije kojeg bi mu ispunio želju a to je da napokon uplati listić. Ovime se, premda kroz humor, hoće istaknuti jedna istina: da je očekivanje besmisleno ako čovjek ne ispuni neki minimum koji zahtjeva logika življenja. U toj je perspektivi moguće promatrati cjelokupan život kako pojedinca tako i društvene zajednice. No da bismo od nekoga mogli očekivati ispunjenje obećanja potrebno je imati u njega barem virtualno povjerenje. Ono se mukotrpno gradi a veoma lako ruši te je, stoga, odraz sveukupnosti egzistencije dotičnoga bića koje se onda prepoznaje kao časno ili nečasno, istinoljubivo ili lažno. Upravo na ovom tragu je i židovski narod – osvjedočen tolikim Božjim dobročinstvima – s pravom mogao iščekivati ispunjenje obećanja o dolasku Mesije, jer je Jahve bio taj koji nikada nije iznevjerio niti jedan savez sa svojim narodom. Prema istomu i kršćani pripremajući se kroz advent, proslaviti Kristovo (povijesno) rođenje, imaju razloga nadati se da će Bog spasonosno intervenirati i u njihovu sadašnjicu. Povijesni kontekst u kojem se Krist rodio i bosanskohercegovačka stvarnost u kojoj se dočekuje Božić imaju po mnogo čemu sličnosti. Božja univerzalnost, pak, i dalje nudi iste odgovore, samo je pitanje uspijevamo li ih prepoznati.

U židovstvu je Mesija razumijevan kao osloboditelj od strane vlasti. Za BiH bi trenutno odlazak stranaca bio poguban. Jer očito je da ovdašnji narodi nisu dorasli demokraciji

Ono što je Židove razlikovalo od okolnih poganskih naroda jest monoteizam i očekivanje Mesije. Dok se mesijanska ideja s vremenom razvijala, dotle je narod prolazio kroz različita iskušenja koja su prijetila gubljenjem vjere i vlastitog identitet. Najteže im je padalo što su nakon razdoblja državne samostalnost bili dugo vremena, na različite načine, pod tuđom vlašću. U doba kada je Rimska imperija bila jedina velesila u tada poznatom svijetu, prostor kojeg je nastanjivao židovski narod također je bio pod njihovom vlašću. Pompej, jedan od trojice konzula iz prvog trijumvirata, još kao vojskovođa je 63. pr. Kr. osvojio Jeruzalem i tako Židove učinio rimskim vazalima. Istodobno su se javili različiti otpori ovoj vlasti, a najvatreniji su bili zeloti koji su gerilskom taktikom, pobunama i ubojstvima nastojali otjerati Rimljane. U takvom je ambijentu Mesija bio razumijevan kao mudri državnik i izvanredni vojskovođa, sposoban obračunati se s unutarnjim izdajnicima i poraziti strane vladare. Kao vrhunac bila bi uspostava suvereniteta i državne neovisnosti, odnosno oživljavanje povijesnog židovskog kraljevstva.

Upravo suprotno se događa s prostorom Bosne i Hercegovine danas. Ako bolje promotrimo i ako želimo biti pošteni prema sebi, uvidjet ćemo da ona egzistira pod stranom vlašću. Nakaradno kreirana u Daytonu, izgleda da drugačije i nije sposobna državno postojati. Stoga bi želja oslobađanja od stranaca trenutno bila pogubna. Njihov bi odlazak zasigurno proizveo nove probleme, a možda čak i rat. Jer očito je da narodi koji nastanjuju ovo podneblje, kao i većina nacija na Istoku, nisu dorasli nečemu što se zove demokracija. Nedovoljna obrazovanost i generalno nizak stupanj civiliziranosti čine ove narode pomalo mazohističkima – onima koji ne znaju živjeti bez svoga tiranina. Kao primjer dovoljno je vidjeti kako su Iračani živjeli u doba strahovlade Saddama Husseina, a kako danas kada su navodno, zahvaljujući Amerikancima, dobili slobodu. Zato nema opasnosti da će Kristov ovogodišnji rođendan kod katolika u BiH biti očekivan na način kako su to povijesno iščekivali Židovi. No kao i oni nekoć i mi smo danas u opasnosti gledati samo izvanjske dimenziju i apstraktno očekivati da će nam biti bolje. To je jednako čovjeku iz vica koji nikada nije uplatio loto-listić, a očekuje dobiti novac. Vrijeme priprave na Božić jest razdoblje kada svatko osobno „uplaćuje listić“ pokore i dobrih djela očekujući dobiti „zgoditak“ mira i božićne radosti. Jer je Mesija oslobodio čovječanstvo navezanosti na grijeh i ako mu svatko dozvoli da to i ovoga Božića učini tada će i društvena stvarnost biti puno radosnija.