Može li itko urazumiti (neke) njemačke biskupe?


Inzistirajući na instaliranju homoseksualnosti kao nečega što je vrijednost, u područje crkvenoga promišljanja i liturgijske prakse, nedvojbeno je da njemački biskupi srljaju u raskol i vlastitu Crkvu vode u propast.

Piše: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Virus COVID-19 mnoge je teme izgurao iz medijskoga prostora, ali je razvidno da ih nije u potpunosti uklonio iz stvarnoga svijeta. Jedna od takvih pojavila se nakon plenarnoga zasjedanja Njemačke biskupske konferencije u ožujku 2019. i u međuvremenu se razvijala. Tadašnji je njezin predsjednik, münchenski nadbiskup Reinhard kard. Marx svekolikom puku obznanio kako će njemački biskupi pokrenuti „obvezujući sinodalni proces“. U tom su pravcu utemeljili i Sinodalnu skupštinu u kojoj je uz biskupe glavnu riječ zapodjenulo, laičko udruženje: Centralni komitet njemačkih katolika – Zentralkomitees der deutschen Katholiken (ZdK), za kojega se najblaže rečeno može dodati: kontroverzno. Tada su ustanovili svoj Sinodalni put te definirali kako za tamošnju Crkvu najveći izazovi leže u četiri pitanja: svećenički celibat, crkveni nauk o spolnom moralu, klerikalna moć te uloga žena u crkvenim službama. Među njima, odmah se pokazalo kako u prvi plan iskaču različite podteme i prakse koje se tiču homoseksualnosti. I dok su mnogi zasigurno pomislili kako je to diktat i želja laika iz Komiteta, sve više se pokazuje kako iznimnu podršku imaju i među biskupima. Neki od njih pozivaju i na promjenu crkvenoga učenja zapisanoga u Katekizmu Katoličke Crkve. 

Liturgijski blagoslov za homoseksualce?

Posljednji u nizu njemačkih prelata koji javno pozivaju na promjene stava Crkve o homoseksualnosti jest biskup Mainza mons. Peter Kohlgraf. U kolumni za svoje dijecezanske novine koja je također objavljena na web stranici biskupije, pod naslovom Ne zanemarujte znanost referirao se, uz ostalo, na poziv na čistoću (tj. suzdržavanje od seksualnih čina) kojega Crkva u svome Katekizmu upućuje takvim osobama (usp. KKC, br. 2359) s obzirom da homoseksualnost prepoznaje kao jedno neuredno stanje koje ni u kojem slučaju ne može biti odobreno (usp. KKC, br. 2357). „Što se tiče zahtjeva za čistoćom: što to znači iz perspektive ljudi koji imaju istospolnu privlačnost? Mislim da bi malo njih smatralo ovaj zahtjev taktičnim i s poštovanjem, jer – kao što Katekizam također priznaje – ta sklonost nije samoizabrana“, napisao je biskup, 3. veljače 2021. Otkrio je i kako su, također, članovi njegova dijecezanskog osoblja sudjelovali u izradi knjige blagoslova pod nazivom Paare. Riten. Kirche. – Parovi, obredi, Crkva, koju je izdala izdavačka kuća Bonifatiusverlag povezana s Nadbiskupijom Paderborn, a u njoj su doneseni oblici blagoslova u crkvi za homoseksualne parove. Napomenuo je da je i osobno dao potporu tiskanju knjige za koju je predgovor napisao, pomoćni biskup u biskupiji Essen mons. Ludger Schepers.

mons. Peter Kohlgraf, FOTO: Wikipedia

Da se s Crkvom na njemačkom govornom području nešto čudno događa svjedoči činjenica kako je u njima susjednoj Austriji, u svibnju 2020. objavljena slična knjiga koja razmatra kako bi homoseksualni parovi mogli dobiti formalni, liturgijski blagoslov svog zajedništva u Katoličkoj Crkvi, a jedan ju je autor nazvao odgovorom na zahtjev liturgijskog odbora Austrijske biskupske konferencije.

„Homoseksualno krilo“ njemačke Crkve

Među njemačkim biskupima koji su do sada javno izrazili podršku blagoslovu istospolnih zajednica su: kardinal Reinhard Marx iz Münchena i Freisinga, biskup Franz-Josef Bode iz Osnabrücka i biskup Heinrich Timmerervers iz Dresdena-Meißna.

Također, predsjednik Njemačke biskupske konferencije mons. Georg Bätzing pozvao je u prosincu 2020. na promjene u odjeljku o homoseksualnosti u Katekizmu Katoličke Crkve, kojega je 1992. proglasio sveti papa Ivan Pavao II. kao mjerodavni vodič za učenje Katoličke Crkve.

Kako navodi CNA Deutsch, Bätzing je rekao da vjeruje kako je promjena u Katekizmu nužna, te izrazio otvorenost prema blagoslovu homoseksualnih zajednica, rekavši da „trebamo rješenja za ovo“.

Isti je izvor naveo kako je dotični biskup više puta sugerirao da bi predstojeća XVI. redovna skupština Biskupske sinode u Rimu, koja će 2022. biti održana na temu Za sinodalnu Crkvu – zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, moglo pomoći u provođenju promjena koje su predložili njemački biskupi i njihov Sinodalni put – ne samo u Njemačkoj, nego i u cijeloj Crkvi katoličkoj.

Oni koji zahtijevaju promjenu crkvenog učenja i prakse tvrde da je to potrebno u svjetlu „novih znanstvenih dokaza“ o ljudskoj spolnosti. Znakovito je da se rasprave Sinodalnoga puta temelje na studiji „MHG“ o seksualnom zlostavljanju, koju su već kritizirali katolički stručnjaci

mons. Georg Bätzing i kardinal Reinhard Marx, FOTO: KNA

Prema ovomu kako se do sada može iščitati, rečeni Sinodalni put izgleda više kao neki kulturološki ili sociološki događaj jer ne tretira niti jednu ozbiljnu teološku temu (evangelizacija, sakramenti, Sveto pismo) nego se više bavi stvarima u Crkvi koje su kao društveni fenomeni zanimljive javnosti i ulaze u komunikološko područje „šokiranja“ (sva pitanja koja protresaju zapravo su oduvijek bila u području intrigantnoga i nerijetko percipirana kao kontroverzna).

„Novo vrjednovanje“ nauka o homoseksualnosti

Da promišljanja njemačkih biskupa o homoseksualnosti nisu plod samovolje, govori i to kako je u prosincu 2019. odabrana skupina medicinskih eksperata, teologa i crkvenih pravnika pozvana u Berlin, na događaj kojega je organizirao berlinski nadbiskup Heiner Koch. Među onima koji su nazočili bili su: biskup Bode iz Osnabrücka, biskup Wolfgang Ipolt iz Görlitza, mons. Kohlgraf i nekoliko pomoćnih biskupa iz Komisije za vjeru i obitelj Njemačke BK-a.

Nakon sastanka, objavili su kako je njemačka Crkva predana „novom vrjednovanju“ crkvenog nauka o homoseksualnosti, seksualnom moralu općenito i sakramentima ređenja i vjenčanja.

A sve je to zapravo na tragu zahtjeva Centralnoga komiteta njemačkih katolika, koji su još 2015. objavili deklaraciju u kojoj pozivaju na nove „liturgijske oblike, posebno blagoslove homoseksualnih partnerstava“ i „bezuvjetno prihvaćanje“ homoseksualnih zajednica.

Neki, očito, biskupi to samo sada provode… na svome putu u propast, mogli bismo dodati.

Uzaludni Papini poticaji?

Jer odviše je činjenica kako se ovi njemački pastiri kao opčinjeni, ne daju ničim poučiti. Izgleda kako im je uzaludno i papa Franjo, 29. lipnja 2019., uputio pismo naslovljeno Hodočasničkomu Božjemu narodu u Njemačkoj. U kojemu ih je, uz ostalo, pozvao da umjesto površnoga umovanja koje samo razmatra posljedice, ali ne i uzroke, „daju prvenstvo evangelizaciji“. Potaknuo ih je da ne srljaju sami nego se zajednički daju „na put s cijelom Crkvom, pod svjetlom Duha Svetoga“. „Kad je god crkvena zajednica pokušavala sama izići iz svojih problema te se pouzdavala samo u svoje snage, u svoje metode i svoju inteligenciju, to je završilo tako da se zlo koje se željelo prevladati još više umnožilo i održalo“, upozorio je papa Bergoglio u pismu koje je očito – budući da je pisano njegovim materinjim jezikom španjolskim – sam sastavio.

Čini se, pak, da veći utjecaj na navedene njemačke biskupe ima Centralni komitet nego Sveti Otac.

Generalna skupština ZdK-a 24. 11. 2017. u Bonn-Bad Godesbergu, FOTO: Christian Pulfrich

No, zar nije logično najprije zapitati što ovim procesom Katolička Crkva u Njemačkoj stvarno dobiva? Što je ZdK-a doprinio stvarnome životu katolika; koji su plodovi njegovih pastoralnih aktivnosti i prijedloga; koliko je ljudi obratio i privukao u Katoličku Crkvu; koliko je duhovnih zvanja došlo iz njihovih redova?

Crkva se osipa dok se prelati bave homoseksualnošću

Kada se pogledaju statistike, jasno je kako je stanje u njemačkoj Crkvi alarmantno. Podatci da je tijekom 2019. (vjerojatno zbog pandemije još nema podataka za 2020.?) rekordnih 272 771 osoba napustilo Katoličku Crkvu u toj zemlji te da je naglo opao broj krštenja i vjenčanja u crkvama, govore sami za sebe. Kada se tomu pribroji činjenica da je puno više sprovoda nego krštenja, dolazimo do činjenice da je tijekom 2019. u Njemačkoj zabilježen pad od 400 000 katolika te ih sada ima oko 22,5 milijuna.

A njihovi se biskupi bave blagoslovom homoseksualaca i instaliranjem homoseksualnosti kao vrijednosti u Crkvi, kao da će se time stanje popraviti i kao da je to i približno meritum stvari. Pa, zbilja, prvo što čovjeku na um padne jest Isusov prijekor: „Jao vama! Slijepe vođe!...“ (Mt 23,16-17). To je po principu: „Selo gori, a baba se češlja!“

I da stvar bude ozbiljnija na razini cijele Katoličke Crkve, prihvaćajući prijedloge i stremljenja spomenutih biskupa morale bi se mijenjati i teološke postavke kao takve. Primjerice, već prvopričesnička djeca nauče kako je u Bibliji sadržana istina o vjeri i moralu – ne o povijesti, biologiji, geografiji, politici ili čemu drugom. A upravo je tu stav o homoseksualnosti jasan. Sv. Pavao nedvosmisleno kaže Korinćanima: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1Kor 6,10-11). Prevedeno u naš suvremeni rječnik: ni pedofili ni homoseksualci ne mogu biti dionici dike nebeske.

Očito je kako ove riječi nisu uputstvo za botaničare, nego sežu u područje morala o seksualnosti. I ne može ga se tumačiti „u duhu Pavlova vremena“ kao što je riječ o njegovim opaskama o podložnosti žena muževima – jer na taj način nije dao nikakvu moralnu kvalifikaciju čak ni onih žena koje bi u to doba činile suprotno!

Dakle, ne samo da bi se inzistiranjem na homoseksualnosti kako to čine rečeni njemački biskupi, zašlo u područje Katekizma Katoličke Crkve, nego i same svetopisamske riječi. A time se zapravo stvara neka nova „crkva“.

Stvar je izvrsno detektirao vlč. Matthew Schneider, L.C., koji je za CNA, 17. veljače, ukazao kako je ovdje riječ o dva katolička učenja koji dovode do logične posljedice da „nijedan spolni čin između dvoje ljudi istog spola nije moralan“. „Prvo, brak je samo jedan muškarac i jedna žena. Drugo, sav seks izvan braka je grešan“, istaknuo je te zaključio: „Amoral homoseksualnih čina nepogrešiv je nauk Crkve u uobičajenom sveopćem učiteljstvu. Stoga Crkva ne može promijeniti ovo učenje bez obzira koliko bi određeni svećenici željeli da se ono promijenilo.“

Posljedice…

Da je sveopća Katolička Crkva svoj stav o ovoj temi već davno rekla i ponovno ne tako davno potvrdila, govore i „temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi“ koje je 8. prosinca 2016. objelodanila Kongregacija za kler na čijem je čelu bio kardinal Beniamino Stella. Dokument naslovljen Dar svećeničkog zvanja (Ratio fundamentalis institutionalis sacerdodalis) izričito kaže: „Kada je riječ o osobama s homoseksualnim sklonostima koje traže primanje u bogosloviju, ili koje tijekom formacije otkriju tu situaciju, u sladu s vlastitim učiteljstvom, 'Crkva premda duboko poštuje takve osove, ne može pripustiti u bogosloviju i svetim redovima one koji prakticiraju homoseksualnost, koji pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti ili podržavaju tzv. gay kulturu … Ne smiju se nipošto zanemariti negativne posljedice koje za sobom može povući ređenje osoba s duboko ukorijenjenim homoseksualnim sklonostima“, (br. 199).

Očito se u njemačkoj Crkvi te posljedice već osjete…