Piše: Josip Vajdner

„Vatikan rasprodaje Katoličku Crkvu u Kini“, javno je prokomentirao cjelokupnu situaciju kardinal Joseph Zen, 86-godišnji umirovljeni biskup Hong Konga i ujedno legenda ove „podzemne“ Crkve u Kini koja broji oko 12 milijuna vjernika.

Povod za ovakvu oštru izjavu bili su zahtjevi vatikanske delegacije na čelu s nadbiskupom Claudiom M. Celliem, bivšim predsjednikom Papinskoga vijeća za društvene komunikacije, da dvojica "podzemnih" biskupa odstupe kako bi na njihovo mjesto mogli zasjesti ljudi iz tzv. Kineskog patriotskog katoličkog udruženja kojega kontrolira komunistički režim.

Kardinal Joseph Zen

Od tada tj. od listopada 2017. dosta toga je rečeno, ali po svemu sudeći malo toga stvarno urađeno, premda ta činjenica kineskim katolicima, odanima Svetoj Stolici, teško da može oprati gorak ukus u ustima.

Da na mjesto biskupa dođu ekskomunicirani

Kronologija najnovijih događanja - koliko je dostupno u javnosti - počinje od nadnevka 26. listopada 2017. kada je, prema navodima AsiaNewsa, koji se poziva na novine Papinskog instituta za strane misije, 88-godišnji mons. Peter Zhuang, biskup Shantoua u pokrajini Guǎngdōng na jugoistoku Kine, primio pismo u kojemu se od njega traži da odstupi s dužnosti kako bi ga zamijenio biskup Huang Bingzhang kojega je imenovala kineska vlada. No, da stvar bude gora, dotični je "državni" kadar 2011., prema Crkvenom zakonu (kanon 1382) upao u kaznu izopćenja unaprijed izrečenu, nakon što je posvećen bez odobrenja Vatikana, a uz to je i član Kineskog parlamenta te ga je papa Benedikt XVI. i javno ekskomunicirao.

Potom je vatikanska delegacija na čelu s nadbiskupom Celliem posjetila Kinu u prosincu 2017. Tada su se najprije u Pekingu sastali s biskupom Zhuangom od kojega je zatraženo da prihvati umirovljenje s time što on može nominirati tri svećenika, od kojih bi jednoga novi biskup Huang imenovao svojim generalnim vikarom. (Premda je to važna služba, poznato je kako je osoba koja ju obavlja u načelu svećenik te ga biskup može s te pozicije skloniti kad god poželi - dakle, u konkretnom slučaju potpuno besmislena ponuda.)

U kakvoj situaciji i danas živi "podzemna" Crkva svjedoči i slučaj biskupa Xijiana koji je prošle godine "nestao" na neko vrijeme nakon što su ga vlasti prisilile da posjeti ured za religijske poslove u Fuanu. U zatočeništvu je proveo i Božić te nije mogao slaviti Polnoćku sa svojim vjerujućim narodom

Delegacija je potom putovala na jug u provinciju Fujian gdje su zatražili od biskupa Mindonga Josepha Guoa Xijiana, koji također pripada "podzemnoj" Crkvi, da prihvati "degradaciju" tj. postane biskupom koadjutorom "vladinom" Vincentu Zhanu Silui.

A u kakvoj situaciji i danas živi "podzemna" Crkva svjedoči i slučaj ovoga biskupa (Xijiana) koji je prošle godine "nestao" na neko vrijeme nakon što su ga vlasti prisilile da posjeti ured za religijske poslove u Fuanu. U zatočeništvu je proveo i Božić te nije mogao slaviti Polnoćku sa svojim vjerujućim narodom. Mediji tvrde da je potpisivanje dokumenta da prihvati "degradaciju" bio jedan od uvjeta koje su vlasti stavile pred njega u zamjenu za puštanje na slobodu.

Novi slučaj Mindszenty?

S obzirom na sva događanja mons. Zhuang je početkom 2018. zamolio kardinala Zena da prenese njegove riječi papi Franji. Ovaj je otputovao za Rim te je Svetoga Oca sačekao u srijedu 10. siječnja, poslije opće audijencije, i osobno mu uručio biskupovo pismo. Kasnije toga dana primio je telefonski poziv u kojem mu je priopćeno da će ga Papa primiti u privatnu audijenciju 12. siječnja. Kada su se susreli kardinal Zen ga je pitao je li imao vremena "pogledati stvari". Papa je odgovorio: "Da, rekao sam im da ne stvaraju novi Mindszenty slučaj!"

Pojašnjenja radi, valja podsjetiti kako je kardinal Josef Mindszenty bio nadbiskup Budimpešte tijekom vladavine mađarskoga marionetskog komunističkoga režima Janosa Kadara. Vlasti su ga zatočile, ali je tijekom antikomunističkih prosvjeda 1956. mogao pobjeći u Američko veleposlanstvo prije nego je Crvena armija ugušila ovu kratku revoluciju. Međutim, pod pritiskom komunista, Sveta Stolica mu je naložila da napusti zemlju te ga zamijenila s čovjekom koji je više odgovarao vlastima.

"Rasprodaja" - ako se nastavi ovim putem

Kardinal Zen je poslije razgovora s Papom rekao da bi riječi Svetoga Oca "trebale biti razumljene kao utjeha i ohrabrenje više za trpeće katolike u Kini" nego za njega osobno. No, unatoč tomu istaknuo je kako nije optimist: "Mislim li da Vatikan rasprodaje Katoličku Crkvu u Kini? Da, definitivno, ako idu u pravcu koji je vidljiv iz svega što rade posljednjih godina i mjeseci."

"Neki kažu kako su svi ovi napori oko postizanja ugovora zapravo u pravcu izbjegavanja crkvenoga raskola. Kako smiješno! Pa, raskol je već tamo, u tzv. neovisnoj Crkvi! Pape su izbjegavale upotrijebiti riječ 'šizma' jer znaju kako mnogi u 'službenoj' katoličkoj zajednici nisu tamo svojom voljom nego pod teškom prisilom", rekao je kard. Zen 

Tim tragom na svom je blogu 29. siječnja 2018. napisao otvoreno pismo u kojemu između ostaloga stoji:

"Neki kažu kako su svi ovi napori oko postizanja ugovora zapravo u pravcu izbjegavanja crkvenoga raskola. Kako smiješno! Pa, raskol je već tamo, u tzv. neovisnoj Crkvi! Pape su izbjegavale upotrijebiti riječ 'šizma' jer znaju kako mnogi u službenoj katoličkoj zajednici koju kontrolira država nisu tamo svojom voljom nego pod teškom prisilom. Namjeravana 'unifikacija' bi prisilila sve da odu u tu zajednicu. Vatikan bi zapravo davao svoj blagoslov novoj ojačanoj šizmatičkoj Crkvi, otklanjajući prigovor savjesti od svih onih koji su već odmetnici i onih drugih koji bi im se spremno pridružili.

- Nije li dobro truditi se pronaći zajednički temelj za izgradnju desetljetne podijeljenosti između Vatikana i Kine? No, može li tu biti ikakvoga realnoga 'zajedništva' s totalitarnim režimom? Ili ste se predali ili prihvatili progon, ali ostajete vjerni samome sebi (možete li zamisliti sporazum između Sv. Josipa i kralja Heroda?)."

Delegacija je radila Papi iza leđa?

Nakon ovakvoga kardinalova istupa, u medijima se pojavila tvrdnja da je vatikanska delegacija radila Papi iza leđa. Štoviše, pojedini su decidirano rekli da iza svega stoji državni tajnik Sv. Stolice kardinal Pietro Parolin. On je još 2005., kada je bio "zamjenik ministra vanjskih poslova" pape Benedikta XVI., otvoreno iznosio zamisli da Rim i Peking zajednički imenuju biskupe. I kao državni tajnik ovaj je vatikanski diplomata, jedini službenik dovoljno visoko rangiran da provede tako radikalne promjene među biskupima bez Papina znanja. Uz to Parolin je 2016. govorio o utjecaju mons. Claudia Marie Cellia na njegovu politiku glede Kine te naveo da su oni nastavili zajednički rad na približavanju Pekingu.

Kardinal Parolin i mons. Claudio M. Celli

Uz sve to, državni tajnik je odmah nakon otvorenoga pisma kard. Zena, u razgovoru za talijanske novine La Stampa istaknuo kako, unatoč tomu što svatko ima pravo na različito mišljenje, ipak "nijedan se osobni pogled ne može smatrati ekskluzivnim tumačem onoga što je dobro za kineske katolike".

Bez Taiwana nema rješenja

Na kraju svega jasno je da ova saga nije završena. Međutim, činjenice kažu da još uvijek ne postoji nikakav konkretan dogovor između Vatikana i Kine; obojica biskupa još uvijek su na svojim službama, a konačno rješenje je izgleda daleko.

Reuters je 2. veljače objavio kako će okvirni sporazum obje strane dovesti do nagodbe, posebno na najosjetljivijim točkama kao što je imenovanje biskupa. Navodi se da bi konačni prijedlog ugovora trebao biti gotov za nekoliko mjeseci. Također i kineske polu-službene novine su vrlo entuzijastične te ističu da će ugovor biti potpisan "prije ili poslije", ali da je približavanje neminovno.

Osim toga, ovu se temu ne može gledati odvojeno od drugoga kamena spoticanja, a to je Taiwan. Kao preduvjet bilo kojega dogovora komunistička Kina zahtijeva da Sv. Stolica prekine svoje diplomatske odnose s "drugom Kinom", tj. otokom Taiwnom, gdje su nekadašnji oponenti komunističkoga vođe Mao Tse-Tunga našli utočište.

Iako ovi pregovori nisu ostvareni prvi put u povijesti i premda je nužno graditi normalne odnose sa svima, ipak je činjenica da se u cjelokupnom ovom procesu kineski katolici, koji su unatoč progonima i patnjama pod komunističkim režimom ostali vjerni Svetoj Stolici i nasljednicima Sv. Petra, uistinu osjećaju odbačenima

Treba također istaknuti kako papa Franjo ima otvorena srce za Kinu. Na povratku zrakoplovom iz Bangladeša u prosincu 2017. ponovno je bio izrazio svoju žarku želju posjetiti najmnogoljudniju zemlju na svijetu. Za njega pregovori moraju ići "korak po korak" s osjetljivošću i strpljenjem. Osim ovoga, spomenuo je i drugi vid diplomacije - kulturalnu: diplomaciju umjetnosti unutar koje će tijekom 2018. biti održane dvije zajedničke izložbe 40-ak radova u vlasništvu Vatikanskih muzeja i Kineskog kulturnog instituta: jedna u ožujku u Pekingu, a druga krajem godine u Rimu.

Osjećaj odbačenosti

Iako ovi pregovori nisu ostvareni prvi put u povijesti i premda je nužno graditi normalne odnose sa svima, ipak je činjenica da se u cjelokupnom ovom procesu - na način kako je iznesen u javnosti - kineski katolici, koji su unatoč progonima i patnjama pod komunističkim režimom ostali vjerni Svetoj Stolici i nasljednicima Sv. Petra, uistinu osjećaju odbačenima.

Štoviše, za njih je ovakav pristup zapravo negiranje patnja kršćana koji su bili progonjeni godinama od kada su komunisti 1949. osvojili vlast u Kini.

Zbog toga, bez obzira što mnogi mediji senzacionalistički priželjkuju raskol te nerijetko "od muhe prave medvjeda", nužno je u prvom redu poslušati glas ovih "podzemnih" katolika - jer tko god je progonjen on je bliže Isusu! O tome svoje iskustvo, koje ima dosta dodirnih točaka sa situacijom kineskih katolika, može iznijeti i Katolička Crkva u Hrvata...