Smirite se, cijepit ćemo se zlatnom AstraZenecom!


Prošloga je tjedna sin navjestitelja zlatnog escajga obznanio kako su on i onaj što mu u Titinoj 16 čuva bošnjačku fotelju sredili 130 000 doza cjepiva te kako ćemo za dva-tri mjeseca dobiti još milijun. Nije, doduše, kazao da će biti zlatne. A(li) kakve će biti kad Izetbegović(i) obećavaju?!

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Prošloga je tjedna u jednom bh. dnevniku osvanuo naslov: „Hoćemo li se na kraju svi cijepiti u Srbiji?“ Zanimljivo, ali i znakovito, istoga dana, baš kao da je kanio otkloniti takvu opasnost, Bakir Izetbegović uhvatio nam je muštuluk. Zapravo – više muštuluka. Tvrdi tako prvi u Bošnjaka kako je definitivno donesena odluka o donaciji 50 000 cjepiva protiv COVID-19 te kako je to jednim telefonskim pozivom sredio jedan od dvojice bošnjačkih članova troglavog državnog bh. vrha. Šefik Džaferović, dakako, jer otkud, usprkos svemu, Ljiljanu Zlatnom malezijska veza.

Istekao amanet?!

I koliko god je čuvar Bakirove fotelje u Titinoj 16 dobar s Kuala Lumpurom, jednako je tako sa službenim Pekingom takoreći na "ti" Izetbegović II., koji nas je sve ohrabrio viješću kako je s Kinezima sredio 50 000 doza cjepiva te kako je po njegovu pozivu (već) iz Turske stiglo 30 000. Nije se, začudo, nitko od novinara sjetio pitati esdeaovskog, ali i trenutačnog čelnika Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH otkud (sad) to da nas više paze Kinezi negoli braća Turci?! No možda je i bolje, jer bismo onda možda doznali kako je, Bože sačuvaj, onaj amanet Izetbegovića I. istekao. Samo bi nam (još) to trebalo!

Uz to, Alijin je sin bio prilično egzaltiran nabrajajući puste „vakcine“, pa ga, u tome zanosu, nije trebalo ometati. Uostalom, nakon što je izračunao kako smo dobili - ili samo što nismo -  130 000 doza cjepiva „preko telefona“, ne misli stati. Uskoro će nam, veli, na raspolaganju biti cjepivo iz programa EU for Health, što (mu) je obećao predstavnik Bruxellesa u BiH, Johan Sattler. I tako, mic po mic... „Mislim da ćemo imati milijun cjepiva u sljedećih dva do tri mjeseca“, tvrdi jedinac pokojnog navjestitelja zlatnog escajga.

Bakir (ni)je zlatna ribica

Ako, dakle, nismo jeli - a i nećemo! - zlatnim (Alijinim) kašikama, sada su se, evo, stekli uvjeti da se „bockamo“ zlatnom AstraZenecom. Ako je, što nije uvijek lako, vjerovati Bakirovim muštulicima. Za one pak rijetke (...) koji ne misle kako je Bakir zlatna ribica koja nam ispunjava gotovo sve želje, ostaje lako provjerljiva činjenica, štoviše bh. realnost kako su nam sad-zasad sigurna jedino Vučićeva cjepiva.

Već je srbijanski predsjednik nešto osobno donio, nekoliko tisuća hrabrih i ponosnih Bosanaca i Hercegovaca o svom su trošku već potrčali u Beograd na „pelcovanje“, a sarajevski županijski premijer Edin Forto obznanio je, znakovito dan nakon Izetbegovićevih famoznih muštuluka, kako ta Županija više ne vjeruje ni Vijeću ministara, ni Fedralnoj vladi, ni (naročito!) Bakiru... već se sama snalazi. Zapravo, pokušava se snaći. Kucali su na razna vrata, pa onda i na ona beogradska. Tamo su im, međutim, kazali kako nisu u prigodi prodati veći broj doza, ali su zato odlučili žurno donirati 10 000 te također bez prevelika čekanja još toliko doza za revakcinaciju AstraZenecina cjepiva.

Jasno, znam kako će kronični (i brojni) ovdašnji zagovarači teorija zavjere (opet) kazati kako se Srbi žele riješiti cjepiva kojemu ionako istječe rok. No – poklonjenom se cjepivu u rok ne gleda! Iz Sarajeva, poglavito. Živimo, naime, u državi u kojoj nema službenih podataka o broju cijepljenih, niti tko je cijepljen kojim cjepivom. Uz to, kako utvrditi broj onih koji su, na poziv Srbije, besplatno cijepljeni na Beogradskom sajmištu?! 

Ubojstvo s predumišljajem

I koliko god je naša trenutačna stvarnost „srpska vakcina“, nužno je naglasiti i kako je Milorad Dodik došao na svoje. Oživotvorila se, evo, tvrdnja toga promotora Republike Srpske kao „boljeg dijela BiH“. Iz Banje Luke, naime, nema glasova o tomu kako se cjepivo može nabaviti samo intervencijom s državne razine. Bolji dio BiH (ovoga puta bez navodnika) s „koronom“ se bori u vlastitu aranžmanu i uglavnom nema problema s cijepljenjem.

Slijedom čega treba kazati i kako je u ovdašnjoj javnosti razmjerno nezapaženo prošlo pismo 50 profesora i suradnika sa sarajevskog Filozofskog fakulteta, okupljenih oko inicijative Borba za život. Pismo, u kojemu se traže ostavke Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH, objelodanjeno je 6. travnja na Dan grada Sarajeva, a rok koji su „filozofi“ postavili prozvanima istekao je danas. I ništa!

Realno – ništa se nije moglo i očekivati u (glavnom) gradu čiju „finu gradsku raju“ više gane bošnjačka ujdurma s nesretnim Bogićem Bogićević, negoli činjenica da smo u pandemija eri u biti svi kao na minskom polju. Već više od godinu. Uostalom, što (ovdje) znaju profesori... Usprkos tomu, ne smije se zaboraviti njihova tvrdnja kako je nenabavka cjepiva „ubojstvo s predumišljajem“.

A nešto slično, ako ne i isto, su i lažni – muštuluci.