PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Visoki predstavnik Christian Schmidt korigirao je svoje izvješće Vijeću sigurnosti UN-a koje je podnio 10. svibnja 2023. te je, u odnosu na verziju koja je prethodno izišla u javnost, izostavio kritike upućene na račun vjerskih lidera: mitropolita dabrobosanskoga gosp. Hrizostoma i reisul-uleme Islamske zajednice Huseina ef. Kavazovića.

No, ipak se dotaknuo osobe poglavara IZ-e u BiH. „Česte su izjave koje izražavaju strahove onih koji se oslanjaju na njega. Tu moramo slušati i razumjeti da postoje osjećaji neizvjesnosti i nedostatka sigurnosti. Časni reis, poglavar Islamske zajednice, osobno je doživio napade i poniženja u ratu, a sada se bavi međureligijskim dijalogom koji trebamo podržati“, kazao je Schmidt, neizravno priznajući kako je „preletio“ kada je definirao da napetostima u BiH doprinosi i retorika koja izaziva podjele, kao i „ponekad agresivna retorika nekih vjerskih vođa“. Očito su mu sugerirali da nakon što je vlast u Federaciji BiH ipak formirana, treba spuštati lopticu na zemlju. Što je dakako svrsishodno i potrebno! No, to ne znači kako činjenice ne ostaju i kako kritike ne stoje. S obzirom da postoje oni koji to iz različitih razloga ne razumiju na prvu, valja poslušati pokojnog Aristotela i dovesti ih u relaciju pitajući se kako bi javnost reagirala u slučaju da je konkretne izjave rekao netko od katolika.

Ne umanjujući doprinos međureligijskom dijalogu aktualnoga reisul-uleme Kavazovića (što zapravo i nije bila tema prvotne verzije Schmidtova izvještaja!), koji iako osobno ne sudjeluje u radu Međureligijskoga vijeća BiH, ipak nije poput mitropolita Hrizostoma „zaledio“ odnose, potrebno je spomenuti tri izjave koje se ni po čemu nisu u službi toga dijaloga.

Izjava prva – „Vlah“

„Nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Nećemo nikome halaliti. Svako ko može dati svoj glas, svako ko može se registrirati, svako ko može dozvoliti da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Bit ću potpuno otvoren, da ‘vlah’ ne vlada u Srebrenici. Nek’ mu je haram ako to ne učini, nek’ mu je haram“, kazao je ef. Kavazović u svibnju 2016. dok je boravio u Švicarskoj uoči Lokalnih izbora u listopadu te godine kada se vodilo političko nadmetanje između bošnjačkog kandidata za načelnika Srebrenice Ćamila Durakovića i kandidata srpskih stranaka Mladena Grujičića.

Uvažavajući kako poglavar Islamske zajednice ima legitimno pravo poticati ljude da iziđu na izbore, valja se pitati što bi se dogodilo da je, recimo, u to vrijeme kardinal Vinko Puljić obilazio hrvatske misije po Europi i govorio slično za, primjerice, izbor načelnika Kaknja, grada u srednjoj Bosni iz čijega su kraja Hrvati protjerani. (Razumljivo, genocid u Srebrenici i zločini i progon u kakanjsko-sutješkom kraju se ne mogu mjeriti, ali princip je isti.)

Što da je tada rekao: „Dabogda mu do devetog koljena bilo prokleto tko god može, a ne glasuje. Nećemo valjda dozvoliti da nam balija opet vlada? To je naše povijesno sjedište počevši od Bobovca do Kraljeve Sutjeske…“ Dovodeći ova dva „slučaja“ u relaciju može se shvatiti vrijednost ovoga stvarnog.

Izjava druga – „prebrojavanje“

Uozračju predizborne kampanje 2022. predsjednik SDA je govorio o „prebrojavanju“. Nakon što su i Bošnjaci drugih partija to ocijenili kao ratnohuškačku retoriku, ef. Kavazović je stao iza te izjave 31. srpnja 2022., na manifestaciji Dani bosanske duhovnosti – Karići 2022. „Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju. Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati: da se nismo prebrojavali onda kada je trebalo da se prebrojavamo, ne bismo ovdje danas bili. Ovo mjesto bi bilo u nečijim tuđim rukama. Jašta nego ćemo se prebrojavati“, poručio je tada reisul-ulema.

No, što da je takvo nešto, zastupao vrhbosanski nadbiskup, braneći „stavove“ predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koji je (u stvarnosti znamo da nije!) pozivao kako se valja mudro pripremati s obzirom da nam mnogi rade o glavi? Mogao je, recimo, u Komušini kada se tisuće katolika okupi moliti Gospi, kazati: „Braćo, vidjeli smo u posljednjem ratu kako su nas pobili i protjerali iz svakoga kraja gdje se nismo na vrijeme organizirali. Sveli su nas na ostatke ostataka. Zbog toga je važno sada se prebrojavati i pripremati kako nam se u budućnosti takvo zlo ne bi ponovilo.“ Ima li itko među Bošnjacima tko to ne bi shvatio kao retoriku rata? I kako bi visoki predstavnik to ocijenio?

Izjava treća – „i oružjem braniti“

Husein ef. Kavazović je 4. ožujka 2023. dao intervju Muslimanskoj televiziji Igman spomenuvši i aktualna politička previranja u okviru institucija BiH: „Ne smijemo dozvoliti da se one ruiniraju, da se one slabe. Moramo pokazati na svaki način da smo spremni braniti institucije Bosne i Hercegovine. A kada one padnu – a imali smo to ’92. kad su one pale – moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem. I o tome ne treba niko, dakle, da ima – da tako kažemo – dileme da to moramo raditi. Moramo to raditi. Ali, sada je mir. Sada su institucije na potezu i nek rade svoj posao.“

Što onda da je tko od bh. biskupa, u kontekstu višegodišnje majorizacije i obezvrjeđivanja političkih prava Hrvata, konstatirao kako je najmalobrojniji narod izigran; kako se zaboravlja (pa i reisul-ulema to u rečenom intervjuu nije ni spomenuo) da su Hrvati bili presudan čimbenik u izglasavanju neovisnosti BiH; kako su podnijeli nemale žrtve da bi se – poslije tragičnih sukoba s tada Muslimanima – stvorili preduvjeti za stvaranje države u Daytonu… i konstatirao: „Ne smijemo dopustiti da se institucije BiH ruiniraju na način izbacivanja jednoga cijelgoa naroda iz njih. Moramo na svaki način pokazati kako smo spremni vratiti svoja prava kroz institucije BiH; u njima smo dovedeni gotovo do beznačajnosti te je u opasnosti i država BiH, koje kako nam je povijest pokazala nema bez ravnopravnosti tri konstitutivna naroda; zato neka nitko nema dvojbe kako moramo biti spremni braniti i oružjem svoja prava i ovu zemlju.“ Bi li ovakav govor prošao „ispod radara“ međunarodne zajednice i kako bi na njega reagirali Bošnjaci?...

„Reći popu pop, a bobu bob“

Odgovori na ova pitanja nude, dakle, i jasniju sliku onoga što je reisul-ulema Kavazović govorio. Razvidno je kako bi zadržavanje samo na ovim i ovakvim izjavama bilo denuncijantski i davalo bi paušalnu ocjenu o vrjednovanju cjelokupne njegove osobe i uloge u bh. društvu. Međutim, to očito i nije bila nakana Christiana Schmidta u prvotnoj verziji, nego samo upozoriti kako valja paziti kakve se poruke šalju. Poglavito to vrijedi za vjerske poglavare čije se riječi pozornije prate i stoga „oružje“ u ustima reisul-uleme uistinu nije bilo u službi mira i pomirenja. Da je takvo što kazao neki bošnjački general ili političar, moglo bi se u kontekstu da mu je to „posao“ i razumjeti, ali od duhovnoga vođe nikako. O tomu jasno upućuju poruke svetog pape Ivana Pavla II. i pape Franje prigodom posjeta Bosni i Hercegovini 1997. i 2015. – da je sveta dužnost prije svega tvoriti mir.

Ne može se sve pokriti činjenicama da je netko preživio torture u ratu. Toga bi ponajviše mogli i trebali biti svjesni Bošnjaci koji brojčano i jesu podnijeli najviše žrtve u posljednjem ratu.

Zavirivši na tom tragu u svjetsku baštinu možemo vidjeti kako, nažalost, židovski narod po svemu sudeći – s obzirom kako se danas odnosi prema Palestincima – nije izvukao pouku iz svoga stradanja: da nitko zbog toga što je bio žrtva nema „ekskluzivno pravo žrtve“, pa sve što loše uradi pravdati time što je pretrpio u svojoj prošlosti.

Ono što je loše, uvijek će biti loše – bez obzira odakle došlo i tko ga činio; a ono što je dobro valja kao takvo prepoznati pa taman da ga je i „najgori neprijatelj“ učinio. To bi, što narod veli, značilo: „Reći popu pop, a bobu bob“.