Na svetoj misi, kojom je ovdašnja zajednica proslavila svoj patron, nadbiskup je uz posvetu crkve u oltar ugradio relikvije svetog pape Pija X. U koncelebraciji je, osim župnika vlč. Ivana Tolja, bilo 17 svećenika (15 rimokatoličkih i dvojica grkokatoličkih). Kod oltara je posluživalo 11 bogoslova od čega osam iz Vrhbosanske nadbiskupije i trojica grkokatoličkih.

Okupio je ovaj događaj 500-tinjak Posavljaka i njihovih prijatelja među kojima su bili i predstavnici društveno-političkih vlasti iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Hram za hramove

U prigodnoj homiliji mons. Vukšić je najprije napomenuo kako ova župa za svoga nebeskog zaštitnika ima Sveca svega svijeta, ali i upozorio kako svatko ponaosob treba svakodnevno nastojati oko osobnog posvećenja.

„Pozvani smo biti blagoslov drugima, biti milosrdna ruka Božje svetosti i prisutnosti; pozvani smo bit dah i glas Božje riječi i njegova blagoslova. Tek tada stječemo ono što bi se moglo nazvati moralno pravo štovanja svetaca. Stoga molimo zagovor Sv. Pija X. i Sv. Antuna da nas Bog blagoslovi“, rekao je nadbiskup Tomo. U nastavku je istaknuo kako je posveta crkve veliki znak nade za ovdašnju župu i cijeli ratom porušeni kraj Bosanske Posavine. Pojašnjavajući značenje samoga čina posveta posvjestio uputio je na svrhu: da svaki vjernik bude svjestan kako je hram Božji.

„Svrha ovoga hrama jest da ti i ja budemo, prije negoli ovaj hram, hram Božji, mjesto Božje prisutnosti i traganja, mjesto i način Božjega djelovanja, primjene pravila Evanđelja i Isusova morala. Svatko od nas postaje hram Božji tek kada naše tijelo, duša, naša savjest, naš način razmišljanja zaista budu Božji način razmišljanja i djelovanja. I ovaj fizički podignuti hram tek u tom času dobiva konačno ostvarenje svoje svrhe. Neka dragi Bog po zagovoru Sv. Pija X. i Sv. Ante blagoslovi svakoga čovjeka koji zakorači u ovaj hram, da se sam pretvori u hram Božji. Tako će ovaj hram postati hram za hramove. Neka dragi Bog to blagoslovi kako bi svatko od nas doživio vlastito obraćenja: prvi korak na putu posvećenja u hodočašću nade prema Kristu Gospodinu i vječnom susretu s njime, jer On je nada naša“, poručio je vrhbosanski nadbiskup te zahvalio župniku i župljanima što su izmolili i dobili kako autentične relikvije svetoga pape Pija X. koji je posebno zauzimao za slavlje euharistije; kao i što imaju autentične relikvije Sv. Antuna Padovanskog koje su donijeli sa svog nedavnog župnog hodočašća u Padovu.

Iz pepela ponovno izniknula crkva

Zahvalu za sudjelovanje u obnovi ove bogomolje na kraju mise uputio je i župnik Tolj. Na osobit način zahvalio je akademskom kiparu Tomislavu Buntaku, autoru oltarnog poliptiha te umjetnicima Anti Jurišiću i Štefaniji Soldan.

S obzirom da je tijekom mise bila i kolaudacija novih orgulja, liturgijsko pjevanje predvodili su: Hrvatsko pjevačko društvo Davor, klapa Stina iz Ploča te glazbena diva Marija Vidović i glazbenik iz Meksika Francisco Araviza.

Druženje je nakon misnoga slavlja nastavljeno uz zajednički ručak pod velikim šatorom.

Također, u crkvenom dvorištu nazočni su mogli pogledati prigodnu izložbu pod nazivom 20 godina na zajedničkom putu obnove i čuvanja od zaborava, koju je u čast dva desetljeća župničke službe u toj župi vlč. Ivana Tolja priredio župljanin prof. Jozo Jelinić.

Spomenimo da je župa osnovana dekretom Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog br. 1478/81 od 16. prosinca 1981., odvajanjem od župa Bosanski Brod i Novo Selo. Udaljena je 5 km od granice s Hrvatskom. Župnu crkva koja je podignuta 1985., srpski su ekstremisti 1992. minirali i srušili, a župnu kuću opljačkali, demolirali i uništili. Svi Hrvati katolici tada su protjerani sa svojih ognjišta. Obnova župne kuće i župnog centra počela je 2002.

Župi pripadaju naselja: Gornja Močila, Sijekovac i Luščani/Novo Selo. Dosadašnji župnici bili su: vlč. Mato Janjić, vlč. Marko Hrskanović, vlč. Anto Stipić, a od 2006. vlč. Tolj. Prije rata u župi je živjelo 1 792 Hrvata katolika, a danas ih tu žive tek sedmero. Ohrabrujuće je da su mnogi obnovili svoje kuće i u župu često dolaze, napose na nedjeljne mise.

Velik znak nade i života za ovdašnji kraj su članovi zajednice Ponte Salutis – Cenacolo, koji su tu prisutni, a ove jeseni u punom sastavu započet će svoje djelovanje, pomoći župljanima da se resocijaliziraju. Župa će tako biti mjesto stalne molitve i rada.

B. Lukačević/ KT