Misno slavlje predvodio je ravnatelj Radio Marije BiH p. Mato Anić uz koncelebraciju osmorice svećenika među kojima je bio i upravitelj svetišta, tajnik Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Damir Pavić.

Na početku sv. mise p. Mato pozdravio je braću franjevce i nazočne vjernike, zahvalivši fra Damiru za poziv. Ukratko je progovorio o svom putu upoznavanja sa životom Sv. Nikole Tavelića te je napomenuo kako ovakva slavlja spomendana oživljuju svetce i posvješćuju vjernicima njihovu trajnu prisutnost.

U prigodnoj propovijedi progovorio je o svetčevu životu, uvjetu za učeništvo, o misijama i misionarstvu te o mučeništvu. Govoreći o životu Sv. Nikole ispripovjedio je kako je 12 godina proveo u Bosni, a zatim je prihvatio otići u Izrael jer je imao „nemiran i otvoren duh“.

„Otišao je gdje je najteže i na Kurban bajram kadiji naviještao Isusa Krista. Zbog toga je mučen i pogubljen, a njegovih ostataka danas nemamo. Vidite kako ništa nije trebalo kako bi ga Crkva proglasila svetim i kako bismo ga mi danas častili. Njegovo mučeništvo je to učinilo“, kazao je p. Mato.

Progovorio je zatim o uvjetima učeništva, a to su odreći se samoga sebe, osloboditi se od svega što nas priječi da budemo Isusovi i da idemo za njim. „A, za njim ne možemo poći dok se nismo svega odrekli i svega iznutra oslobodili. Čovjek danas ide za nečim drugim, slijedi mnoštvo, a tu je onda i mnoštvo ideja te hoda izgubljen. Trebamo se vratiti tom uvjetu – osloboditi se svega i staviti se na raspolaganje i tek u tom stanju mogu osluškivati što Bog hoće od mene. Sloboda nutarnja je uvjet skoro svega – dobre molitve, življenja dobra života, i Isus to naglašava. Bilo bi dobro da se vratimo tom uvjetu svih uvjeta“, potaknuo je propovjednik.

Nadalje je govorio o misijama i misionarstvu, zamjećujući kako se čini da su se misije danas zamijenile riječju dijalog. Naglasio je kako treba voditi dijalog – u braku, obitelji, sa susjedima, drugim i drugačijim, ali kako dijalog ne bi smio zamijeniti vjerničku potrebu da idu u misije i naviještaju.

„Spomenut ću riječi pape Ratzingera zašto se danas više ne ide u misije – kukavičluk i pogodnost. Čovjek se ne želi boriti, nije hrabar. Drugo je naša tromost i misao da se misije mogu provoditi i ovdje. A Isusu o tome govori kao o zakopanom blagu. Druga stvar je istina. Nijedan čovjek nije oslobođen toga da traži istinu, nijedan narod i nijedna vjera nije oslobođena toga. Mi se uljuljamo u naviku i tradiciju. To je dobro ali nije dovoljno, ne možemo ostati zatvoreni u tradiciju. Treba tražiti i naviještati istinu, posebice ako smo doživjeli da nas je ta istina oslobodila okova, onda imam želju i potrebu svjedočiti“, rekao je p. Mato.

Zaključno je potaknuo na promišljanje o mučeništvu i Isusovoj ljubavi. „Ako ljubiš želiš biti sve sličniji onome koga ljubiš. Ljubav se ne vodi samo razboritošću, onaj tko voli ima drukčije kriterije. On ne želi pričati o dijalogu i miru, želi se suobličiti s Isusom. Mučeništvo je sjeme, vječno je i nikad ne umire“, istaknuo je na kraju zazvavši zagovor Sv. Nikole da prosvijetli vjernike da se daju voditi istinom, ljubavlju i onim komu su povjerovali.

Na kraju misnog slavlja zahvalu i pozdrave izrekao je fra Damir pozvavši vjernike na druženje poslije sv. mise.

Liturgijsko slavlje svojim pjevanjem i sviranjem animirali su franjevački bogoslovi.

Vrijedi spomenuti kako je prije sv. mise obavljena pobožnost Sv. Nikoli Taveliću, a bila je i prigoda za sv. ispovijed. Također, dan ranije slavljena je misa uočnica koju je predvodio upravitelj svetišta fra Damir.

Podsjetimo, 1939. franjevci su odlučili izgraditi novu Bogosloviju u Sarajevu i veliko zavjetno svetište tada blaženog Nikole Tavelića u naselju Kovačići – Grbavica. U tu svrhu kupili su nogometno igralište kluba SAŠK. Već u kolovozu 1940. blagoslovili su kamen temeljac. Dvije godine kasnije uselili su se u nedovršenu zgradu. Tek jednu akademsku godinu (1944./'45.) služila je i kao bogoslovija. Poslije Drugog svjetskog rata nove su vlasti oduzele zdanje. Više o tome, kao i problemima povrata zdanja i obnove, moguće je pročitati u našoj reportaži.

J.M., KT