Sveti Otac je kazao kako ovaj niz kateheza o smislu i vrijednosti starosti, nadahnuće nalazi u Božjoj Riječi. „Već nekoliko desetljeća, ovo razdoblje života odnosi se na stvaran 'novi narod', a to su stariji. Nikad nismo bili brojniji u ljudskoj povijesti. Rizik odbačenosti još je češći: stariji su često kao 'teret'. U dramatičnoj prvoj fazi pandemije, oni su platili najvišu cijenu. Već su bili najslabiji i najzapušteniji: nismo ih za života previše gledali, nismo bili uz njih ni kad su umirali.
Uz migracije, starost je među najhitnijim pitanjima s kojom je ljudska obitelj pozvana suočiti se u ovome trenutku. Nije riječ samo o kvantitativnoj promjeni; nego o jedinstvu životnih dobi: to jest, pravi orijentir za razumijevanje i vrednovanje ljudskog života u njegovoj cijelosti. Pitamo se: ima li prijateljstva, postoji li savez među različitim životnim dobima ili prevladavaju podjele i odbačenost“, zapitao se poglavar Katoličke Crkve uvodeći vjernike u novu tematiku. 

„Svi živimo u sadašnjosti, gdje zajedno žive djeca, mladi, odrasli i stariji. Ali, promijenjen je omjer: dugovječnost je postala masovna i, u velikim dijelovima svijeta, djetinjstvo je podijeljeno u male dijelove. Neuravnoteženost koja ima brojne posljedice. Dominantna kultura kao jedinstveni model ima mladu odraslu osobu, to jest individuu koja je stvorila samu sebe i ostaje uvijek mlada (…) Uzdizanje mladosti kao jedine životne dobi dostojne utjelovljenja ljudskog ideala, sjedinjena s omalovažavanjem starosti smatranom kao slabost, degradacija, bespomoćnost, bila je dominantna ikona totalitarizama dvadesetog stoljeća. Jesmo li već zaboravili? Produljenje života strukturalno utječe na povijest pojedinca, obitelji i društva. No, trebamo se zapitati: jesu li njegova duhovna kvaliteta ili njegov zajednički smisao, predmet misli i ljubavi, sukladni s tom činjenicom (…) U predstavljanju smisla života – i u takozvanim 'razvijenim' kulturama – starost ima mali utjecaj (…) Ukratko, za životnu dob koja je već odlučujući  dio prostora zajednice i proteže se na trećinu cijelog života, ponekad postoje planovi pomoći, ali ne i planovi postojanja. To je praznina misli, mašte, kreativnosti“, upozorio je Papa dodavši kako je mladost prekrasna, ali vječna mladost vrlo je opasna halucinacija.

Naglasio je kako je i biti star jednako je važno i lijepo kao i biti mlad. „Savez među generacijama, koji ljudskosti vraća sve životne dobi, naš je izgubljeni dar (…) Božja Riječ ima puno toga reći o ovome savezu. Maloprije smo čuli Joelovo proročanstvo: 'Vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja.' Može se protumačiti ovako: kad se stariji odupiru Duhu, zakopavajući svoje snove u prošlost, mladi više ne mogu vidjeti ono što se mora učiniti kako bi se otvorila budućnost. S druge strane, kad starci govore svoje snove, djeca vide dobro koje moraju učiniti (…) Ako bake i djedovi upadnu u svoje tugaljivosti, mladi će se još više sklupčati nad svojim pametnim telefonima (…) Mudrost dugog puta koja prati starost do njezina odlaska, treba se doživjeti kao ponuda smisla života, a ne konzumirana tromošću njegova preživljavanja. Starost, ako joj nije vraćeno dostojanstvo ljudski dostojnog života, predodređena je zatvoriti se u malodušnost koja oduzima ljubav svima (…) Ovim katehezama o starosti želio bih potaknuti sve da ulože misli i osjećaje u darove koje ona nosi sa sobom i drugim životnim dobima. Božja Riječ pomoći će nam razlučiti značenje i vrijednost starosti“, poručio je papa Bergoglio, prenosi laudato.hr.

J.P., KT