Odstupajući od prijašnjih protokola koji su lokalnim biskupima davali veću autonomiju u razlučivanju takvih slučajeva, ali naglašavajući kako „razlučivanje u ovom području ostaje zadaća dijecezanskog biskupa“, prema novim smjernicama Dikasterij za nauk vjere se „uvijek mora konzultirati i dati konačno odobrenje za ono što biskup odluči prije nego što objavi odluku o događaju navodnog nadnaravnog podrijetla“.

U novom dokumentu nazvanom Norme za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena, objašnjeno je kako je doktrinarni ured i prije igrao važnu ulogu u procesu evaluacije slučaja, ali općenito je to radio iza kulisa.

„Dok je ranije Dikasterij intervenirao, ali je biskup zamoljen da to ne spominje, danas Dikasterij otvoreno očituje svoju uključenost i prati biskupa u donošenju konačne odluke“, stoji u dokumentu. Dakle, sada, kada biskup objavi svoju odluku, bit će navedeno da je to „u suglasnosti s Dikasterijem za nauk vjere“.

Prefekt Dikasterija kardinal Víctor Manuel Fernández, koji je potpisao dokument, održao je tiskovnu konferenciju u Vatikanu u petak u podne na kojoj je istaknuo kako nove norme na snagu stupaju na nedjelju Duhova, 19. svibnja čime će biti ukinute prethodne norme uspostavljene za vrijeme pape Pavla VI. 1978., piše CNA.

U uvodu dokumenta, Fernández primjećuje kako je prema starijim normama, „donošenje odluka trajalo pretjerano dugo, ponekad u rasponu od nekoliko desetljeća”, odgađajući „potrebno crkveno razlučivanje”. Također je naglasio kako je ranije bilo većeg poštovanja prema lokalnom biskupu u utvrđivanju valjanosti navodnih nadnaravnih događaja, navodeći kako su „neki biskupi inzistirali na tome da mogu dati pozitivnu izjavu ove vrste.”

„Čak su i nedavno neki biskupi željeli dati izjave poput: 'Potvrđujem apsolutnu istinitost činjenica' i 'vjernici nedvojbeno moraju smatrati istinitima...'”, a ti su izrazi, kako je naveo Fernández, „usmjerili vjernike na mišljenje kako moraju vjerovati u te fenomene, koji su ponekad bili cijenjeni više od samog Evanđelja.“

Odgovarajući na „razvoj suvremenih komunikacijskih sredstava” i „povećanje hodočašća”, dokument napominje kako pojedini navodni događaji poprimaju globalni karakter „što znači da odluka donesena u jednoj biskupiji ima posljedice i drugdje”, ali se u dokumentu ne spominju nikakvi konkretni slučajevi. Također je naglašeno kako je bilo slučajeva navodnih nadnaravnih događaja koji su bili „štetni za vjernike“, dodajući kako Crkva „mora odgovoriti s najvećom pastoralnom brigom“.

Neka od pitanja koja je Fernández iznio uključivala su „mogućnost doktrinarnih pogrešaka”, „pretjerano pojednostavljivanje evanđeoske poruke” i „širenje sektaškog svjetonazora”.

Nove norme napominju kako se tijekom procesa razlučivanja „dijecezanski biskup treba suzdržati od davanja bilo kakve javne izjave u korist autentičnosti ili nadnaravne prirode takvih pojava kao i od bilo kakve osobne veze s njima.”

Nadalje Dokument donosi: „Ako se pojave oblici pobožnosti u svezi s navodnim nadnaravnim događajem, čak i bez pravog i ispravnog štovanja, dijecezanski biskup ima ozbiljnu obvezu što je prije moguće pokrenuti sveobuhvatnu kanonsku istragu kako bi se očuvala vjera i spriječile zloporabe.“ Kako je dalje navedeno, u tim slučajevima, biskup mora osnovati istražno povjerenstvo koje uključuje najmanje jednog teologa, jednog stručnjaka za kanonsko pravo i „jednog stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena“.

Dokument također predviđa da se mora osnovati međubiskupijsko povjerenstvo koje će ocjenjivati ​​slučajeve koji uključuju „nadležnost više dijecezanskih biskupa.”

Nove norme naglašavaju da ako se „navodni nadnaravni događaji nastave“ tijekom istražnog procesa i „situacija sugerira razborite mjere“, onda je dužnost biskupa „provesti djela dobrog upravljanja kako bi se izbjeglo nekontrolirano ili sumnjivo iskazivanje odanosti, ili početak štovanja temeljenog na elementima koji su još nedefinirani.”

Prema novim normama, tijekom faze evaluacije, povjerenstvo treba razmotriti i „pozitivne“ i „negativne“ kriterije navodnog ukazanja.

U Dokumentu su utvrđena četiri pozitivna kriterija:  

1. „Vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih viđenja ili da su izravno uključeni u te događaje, kao i ugled svjedoka koji su saslušani.”

2. „Doktrinarna pravovjernost fenomena i svih poruka povezanih s njim.”

3. „Nepredvidiva priroda fenomena što bi pokazalo kako pojava nije rezultat ljudske intervencije.“

4. „Plodovi kršćanskog života, uključujući duh molitve, obraćenja, svećenička zvanja i redovnički život, djela milosrđa, kao i zdrava pobožnost te obilni i trajni duhovni plodovi.”

Nove norme postavljaju i šest negativnih kriterija koje treba uzeti u obzir:

1. „Mogućnost očite pogreške o događaju.“

2. „Potencijalne doktrinarne pogreške.”

3. „Sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi.”

4. „Otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem.“

5. „Ozbiljno nemoralne radnje koje je počinio subjekt događaja ili njegovi sljedbenici neposredno prije i nakon te tijekom fenomena.“

6. „Psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj.“

Na kraju postupka ocjenjivanja, biskup i delegat kojeg on imenuje da nadzire rad povjerenstva trebaju pripremiti osobni votum u kojem biskup predlaže Dikasteriju konačnu prosudbu. Ta će odluka, kako je navedeno u Dokumentu, obično slijediti jednu od šest formula:

1. Nihil obstat: „Bez izražavanja ikakve sigurnosti o nadnaravnoj autentičnosti samog fenomena, priznaju se mnogi znakovi djelovanja Duha Svetoga 'usred' određenog duhovnog iskustva, a ne postoje aspekti koji su posebno kritični ili rizični, barem ne do sada.“

2. Prae oculis habeatur: „Iako su prepoznati važni pozitivni znakovi, također se uočavaju neki aspekti zbunjenosti ili potencijalni rizici koji zahtijevaju od dijecezanskog biskupa da se uključi u pažljivo razlučivanje i dijalog s primateljima određenog duhovnog iskustva.“

3. Curatur: „Kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.“

4. Submandato: „U ovoj kategoriji kritični problemi nisu povezani sa samim fenomenom, koji je bogat pozitivnim elementima, već s osobom, obitelji ili grupom ljudi koji ga zlorabe.”

5. Prohibetur et obstruatur: „Iako postoje legitimni zahtjevi i neki pozitivni elementi, kritična pitanja i rizici povezani s ovom pojavom čine se vrlo ozbiljnima.“

6. Declaratio de non supernaturalitate: „U ovoj situaciji Dikasterij ovlašćuje dijecezanskog biskupa da izjavi kako fenomen nije nadnaravan”.

Nakon konačne odluke Ureda, dijecezanski biskup, osim ako Dikasterij ne odredi drugačije, „obavijestit će nacionalnu biskupsku konferenciju o odluci koju je odobrio Dikasterij” i „jasno obznaniti Božjem narodu sud o predmetnim događajima”.

U Dokumentu se napominje kako Nihil obstat „dopušta pastirima Crkve da djeluju s pouzdanjem i odmah kako bi stali među Božji narod u prihvaćanju darova Duha Svetoga koji se mogu pojaviti 'usred' ovih događaja.”

Dokument objašnjava da fraza „usred” označava kako „čak i ako sam događaj nije proglašen nadnaravnim podrijetlom, još uvijek postoji prepoznavanje znakova nadnaravnog djelovanja Duha Svetoga usred onoga što se događa.“

Ali norme naglašavaju da u slučajevima kada je ustanovljen Nihil obstat, „takve pojave ne postaju objekti vjere, što znači da vjernici nisu obvezni na pristanak vjere.“

Kao i u slučaju karizmi koje Crkva priznaje, stoji u dokumentu, „nadnaravni fenomeni su 'načini da produbimo svoju spoznaju Krista i da mu se velikodušnije darujemo, dok se sve dublje ukorijenjujemo u zajedništvo s cijelim kršćanskim narodom'.“

J.M., KT