Nur-Sultan
čet, 15. rujna 2022. 13:44
Papa Franjo susreo se trećeg dana posjeta Kazahstanu, 15. rujna u katedrali u Nur-Sultanu s biskupima, svećenicima, posvećenim osobama i bogoslovima iz Kazahstana.
Biskupi, svećenici i đakoni, redovnici i redovnice, bogoslovi i pastoralni djelatnici, okupili su se u katedrali u Nur-Sultanu, zdanju jednostavne arhitekture, u koju je papa Franjo stigao u invalidskim kolicima. Dočekan je pljeskom, cvijećem i glazbom violina, flauta, harfi i dombre – tipičnog kazahstanskog instrumenta.
„Ničim bogata, u svemu siromašna, ne samodostatna i zato uvijek u dijalogu također s onima koji ispovijedaju drugu vjeru, živa i otvorena budućnosti, nikad zatvoren u svoju ljušturu zato što je malobrojna“, poticaji su koje je Papa, na svom prvom susretu posljednjeg dana putovanja, uputio Crkvi u Kazahstanu, koju je pozvao da ne upadne u korupciju i laž te da zajamči više prostora za laike, kako se ne bi „klerikalizirala“.
Primijetivši kako većinu okupljenih vjernika predstavljaju stranci iz različitih zemalja Papa je istaknuo da se ljepota Crkve upravo i ogleda u tome da pripadnici različitih naroda tvore jednu jedinu obitelj, u kojoj nitko nije stranac. „Nitko nije stranac u Crkvi, jedan smo sveti Boži narod, obogaćen mnogim narodima“, kazao je Sveti Otac.
Podsjećajući na početke kršćanstva u središnjoj Aziji istaknuo je kako „postoji jedna kršćanska, ekumenska baština, koju valja cijeniti i čuvati, jedno prenošenje vjere kojeg su protagonisti bili također mnogi obični mali ljudi, mnoge bake i djedovi, očevi i majke“. „Na duhovnom i crkvenom putu ne smijemo izgubiti sjećanje na one koji su nam naviještali vjeru“, dodao je.
„Kada izgubimo sjećanje, nestaje radosti. Nestaje također zahvalnosti Bogu i braći, jer upadamo u napast da mislimo da sve ovisi o nama. Promatrajući nasljeđe prošlosti vjera se nije prenosila s koljena na koljeno kao skup stvari koje treba razumjeti i raditi, kao kodeks utvrđen jednom zauvijek. Ne, vjera se prenosila životom. Stoga vjera nije lijepa izložba stvari iz prošlosti, nego trajno aktualan događaj“, naglasio je poglavar Katoličke Crkve.
Podsjetivši kako je Crkva u Kazahstanu jedna mala Crkva, istaknuo je kako „postoji jedna skrivena milost u tome što smo mala Crkva, malo stado. Umjesto da pokazujemo svoju snagu, svoju brojnost, svoje strukture i svaki drugi oblik ljudske važnosti, puštamo da nas vodi Gospodin i ponizno stojimo uz ljude.“
„Biti mali također nas podsjeća da nismo sami sebi dovoljni, to jest, trebamo Boga i druge, uključujući braću i sestre drugih vjeroispovijesti (…) Posebna je zadaća Crkve u ovoj zemlji ova: ne biti skupina koja se zatvara u svoju ljušturu jer se osjeća malenom, nego zajednica otvorena Božjoj budućnosti, zapaljena ognjem Duha (…) Neka kršćanske zajednice, osobito sjemeništa, budu 'škole iskrenosti': ne krute i formalne sredine, već vježbališta istine, otvorenosti i dijeljenja“, kazao je, među ostalim, papa Bergoglio, prenosi IKA.
U zaključku svog govora prisjetio se Bl. Bukowińskog, svećenika koji je sav život utrošio u liječenju bolesnih, siromašnih i marginaliziranih, koji je zbog vjernosti evanđelju bio osuđen na zatvor i prisilni rad: „Rekli su mi da je i prije proglašenja blaženim na njegovu grobu uvijek bilo svježe cvijeće i upaljene svijeće. To je potvrda da Božji narod zna prepoznati gdje je svetost, gdje je pastir zaljubljen u evanđelje.“
Inače, ustrojno, Crkvu u Kazahstanu čine tri nad/ biskupije: Astanska nadbiskupija Marije Najsvetije; Karagandanska i Almatijska biskupija te Apostolska administracija Atirauja.

Dodajmo kako se ranije istog dana papa Franjo susreo se s članovima Družbe Isusove koji djeluju u ruskoj regiji. Kako je javio p. Antonio Spadaro, direktor revije La Civilità Cattolica, isusovačkog časopisa koji će u cijelosti prenijeti sadržaj razgovora, susret je održan u Apostolskoj nuncijaturi u Nur-Sultanu i trajao je nešto više od sat vremena. Bilo je prisutno 19 od 25 subraće iz cijele ruske regije koja uključuje Bjelorusiju, Rusiju, Kirgistan i Tadžikistan, a u Kazahstanu nema isusovaca. P. Spadaro rekao je kako je bila riječ o „vrlo bratskom, opuštenom i iskrenom susretu“.
Neke od tema razgovora bile su ekumenizam, pastoralni rad, geopolitičke prilike u tom dijelu svijeta.
J.P., KT