Kako je kazao Sveti Otac, na ovaj dan se razmatra prizor trojice mudraca (Mt 2,1-12). „Pošli su na dug i naporan put kako bi se poklonili 'Kralju židovskom'. Vođeni su čudesnim znakom jedne zvijezde i kada su konačno stigli na cilj, umjesto nečeg veličanstvenog, vide djetešce sa svojom majkom. Mogli su se pobuniti (…) Ne žale se. Što čine? Padoše ničice (…) Razmislimo o tim mudracima koji su stigli izdaleka, bogati, obrazovani i poznati, koji padaju ničice, tj. sagibaju se do poda kako bi se poklonili jednom djetetu! To zvuči kao proturječje. Iznenađuje takav čin poniznosti tako uvaženih ljudi. U ono je vrijeme bilo uobičajeno pasti ničice pred vladarima koji su se predstavljali znakovljem moći i slave (…) Ali pred betlehemskim Djetetom to nije lako. Nije lako pokloniti se ovome Bogu, čije božanstvo ostaje skriveno i ne prikazuje se trijumfalno. To znači prihvatiti Božju veličinu koja se očituje u malenosti: to je poruka. Mudraci se ponizuju pred nečuvenom Božjom logikom, prihvaćaju Gospodina ne onako kako su ga zamišljali, već takvog kakav jest, malen i siromašan“, naglasio je poglavar Katoličke Crkve.

„Razabiremo ovu poruku: klanjanje ide ukorak s prostracijom. Tim činom mudraci pokazuju da ponizno prihvaćaju onoga koji se predstavlja u poniznosti. I tako su se otvorili klanjanju Bogu. Škrinje koje su otvorili slika su njihovog otvorenog srca: njihovo pravo bogatstvo nije u slavi i uspjehu, već u poniznosti, u tome što se osjećaju potrebitima spasenja. To je primjer koji nam danas pružaju mudraci (…) Ako u središtu svega uvijek ostajemo mi s našim idejama i mislimo se nečime pohvaliti pred Bogom, nećemo ga nikada do kraja susresti, nećemo mu se uspjeti pokloniti (…) Ako, međutim, odbacimo svoje zahtjeve samodostatnosti, ako postanemo maleni iznutra, tada ćemo otkriti čudesnost klanjanja Isusu. Jer klanjanje prolazi putem poniznosti srca“, posvijestio je papa Franjo, prenosi IKA.

Upitao je – gledajući mudrace – kakva je naša poniznost? „Jesam li uvjeren da oholost priječi moj duhovni rast? Ona, očita ili skrivena, oholost koja uvijek guši zanos za Bogom. Radim li na vlastitoj poučljivosti, kako bih bio na raspolaganju Bogu i drugima ili sam stalno usredotočen na sebe samoga i svoje zahtjeve, s onim skrivenim egoizmom koji predstavlja oholost? Umijem li staviti po strani svoje gledište kako bih prigrlio Božje i gledište drugih? I na posljetku: molim li se i klanjam samo kada mi nešto treba, ili to činim ustrajno, jer vjerujem da mi Isus uvijek treba? Mudraci su započeli putovanje gledajući zvijezdu i našli su Isusa. Veliki su put prešli. Danas možemo poslušati ovaj savjet: gledaj zvijezdu i hodaj. Nikada ne prestani hodati, ali ne propusti gledati zvijezdu (…) Neka nas Djevica Marija, službenica Gospodnja, nauči ponovno otkriti potrebu za poniznošću i živom okusu klanjanja. Neka nas nauči gledati zvijezdu i hoditi“, poručio je papa Bergoglio.

Nakon Angelusa, kazao je kako je na ovaj dan u mislima s braćom i sestrama istočnih Crkava, i katoličkih i pravoslavnih, koje slave Rođenje Gospodnje. „Njima od srca upućujem najljepše želje za mirom i svakim dobrom: neka Krist, kojeg je rodila Djevica Marija, obasja svojim svjetlom vaše obitelji i vaše zajednice“, kazao je Papa.

„Bogojavljenje je na poseban način blagdan misijskog Djela svetog djetinjstva, to jest one djece i mladih (…) koji svojom molitvom i prilozima nastoje oko toga da se evanđelje navijesti onima koji ga ne poznaju (…) Djeco i mladi, hvala vam“, kazao je Sveti Otac.

J.P., KT