Sveti Otac je podsjetio da kada ju se prvi puta čita ova kratka knjiga duboko dojmi i ostavi zbunjenima zbog poznatog refrena: „Sve je ispraznost“. „Iznenađujuće je te riječi, koje dovode u pitanje smisao postojanja, pronaći u Svetom pismu. Propovjednikova stalna oscilacija između smisla i besmisla zapravo je ironičan prikaz spoznaje života koja se odvaja od strasti za pravdom, čiji je jamac Božji sud. A zaključak knjige pokazuje izlaz iz te kušnje: 'Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek'. To je savjet za rješavanje toga problema (…) U nama se javljaju ovakva pitanja: 'Jesu li naši napori možda promijenili svijet? Je li itko sposoban utvrditi razliku između ispravnog i pogrešnog?' Čini se da je sve to beskorisno: čemu onda toliki trud i napor!? To je svojevrsna negativna intuicija koja se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, ali nema sumnje da starost gotovo neizbježno sa sobom nosi razbijanje iluzija. U starosti dolazi do razbijanja iluzija. Stoga je otpor starosti prema demoralizirajućim učincima ovog razbijanja iluzija presudan: ako starije osobe, koji su već vidjele sve, sačuvaju netaknutom veliku ljubav prema pravdi, tada ima nade za ljubav, pa tako i za vjeru“, objasnio je poglavar Katoličke Crkve, prenosi IKA.

„Ova nam demoralizacija oduzima želju za djelovanjem. Tobožnja 'istina', koja se ograničava na to da registrira svijet, registrira također njegovu ravnodušnost prema suprotnostima i predaje ih, bez iskupljenja, rijeci vremena i sudbini ništavila. U tom svom obliku – zaogrnuto znanstvenošću, ali i vrlo bezosjećajno i vrlo amoralno – moderno traganje za istinom bilo je u napasti potpuno se oprostiti od strasti za pravdom (…) Za našu modernu kulturu, koja bi htjela praktički sve poznavati do u tančine, pojava ove nove cinične rasudbe – kao najviša spoznaja i neodgovornost – vrlo je tvrda reakcija (…) Propovjednik, svojom ironijom, već razotkriva ovu fatalnu napast svemoći znanja – 'delirija sveznanja' – koji rađa nemoć volje. Monasi najstarije kršćanske tradicije jasno su identificirali tu bolest duše, koja iznenada otkriva ispraznost znanja bez vjere i morala, iluziju istine bez pravde. Zvali su to 'acedija' (…) Nije to samo ni depresija, ne. Acedija je, radije, prepuštanje spoznaji svijeta u kojoj više nema velike ljubavi prema pravdi i posljedičnim djelovanjem“, protumačio je papa Franjo dodavši kako praznina smisla i snage otvorena ovom spoznajom, koja odbacuje svaku etičku odgovornost i svaku naklonost prema pravom dobru, nije bezazlena.

Naglasio je kako ovaj neafektivan i neodgovoran razum oduzima također smisao i snagu spoznaji istine. „Nije slučajno što je naše doba vrijeme lažnih vijesti, kolektivnih praznovjerja i pseudoznanstvenih istina. Zanimljivo: u toj kulturi znanja, poznavanja svega, pa i preciznosti znanja, uzele su maha tolike vradžbine, ali učene vradžbine (…) Starost može naučiti od Propovjednikove ironične mudrosti umijeće iznošenja na vidjelo prevare skrivene u deliriju istine uma lišene naklonosti prema pravdi (…) Mi imamo vrlo veliko poslanje u svijetu. Ali, lijepo molim, ne treba tražiti utočište u tom pomalo nekonkretnom, nestvarnom idealizmu bez korijena – recimo to jasno i glasno: u vradžbinama života“, poručio je na kraju Papa, te istaknuo – potaknut pokoljem u osnovnoj školi u Texasu – kako je vrijeme da se kaže „dosta je“ bezobzirnoj trgovini oružjem. „Svi se založimo kako se takve tragedije ne bi više događale. Molim za ubijenu djecu i odrasle kao i za njihove obitelji“, dodao je.                  

J.P., KT