U četvrtak 23. travnja, drugog vazmenog tjedna papa Franjo je predslavio misu u Domu Svete Marte. Na početku, u misnoj nakani, pozvao je na molitvu za obitelji u poteškoćama i obraćenje lihvara. „Posljedice ove pandemije vide se u mnogočemu: mnoge obitelji su u potrebi, gladne su i nažalost pomažu ih grupe lihvara. To je jedna druga pandemija, socijalna pandemija: obitelji ljudi koji imaju svakodnevni posao ili, na žalost, posao na crno, koji ne mogu raditi i nemaju što jesti … zajedno s djecom. I lihvari im otimaju i ono malo što imaju. Molimo. Molimo za te obitelji, za toliku djecu u tim obiteljima, za dostojanstvo tih obitelji, a molimo i za lihvare: neka im Gospodin dotakne srca i neka se obrate“, kazao je Sveti Otac, a prenosi Vatican News.

Papa je u homiliji razlagao odlomak iz Djela apostolskih (Dj 5,27-33) u kojem Petar, suočen s prijekorima i prijetnjama velikoga svećenika koji mu želi zabraniti da poučava narod, odgovara da se čovjek mora pokoravati Bogu, a ne ljudima i otvoreno naviješta pred svima Isusovo uskrsnuće, Spasitelja, kojeg su vjerski vođe htjeli pogubiti. „Hrabrost Petra, koji je bio krhka osoba, koji je zanijekao Gospodina proizlazi iz Isusove molitve za njega. Isus moli da njegova vjera ne posustane. Isus moli za Petra. Isus moli i za nas pred Ocem pokazujući svoje rane, cijenu našeg spasenja. Isus je zagovornik: moramo imati više povjerenja u Isusovu molitvu nego u naše molitve“, zaključio je Papa.

Transkript homilije prema Vatican Newsu :

Prvo čitanje nastavlja pripovijedanja koja su započela liječenjem hromog na Krasnim vratima hrama. Apostoli su izvedeni pred sinedrij, potom poslani u zatvor, a zatim ih je anđeo oslobodio. Tog jutra su trebali izaći iz zatvora da bi im sudili, ali  ih je anđeo oslobodio i oni su propovijedali u Hramu. “Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede  pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: 'Nismo li vam strogo zabranili učiti u to ime? U Isusovo ime! A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.'  (usp. Dj 5,26-28);  jer su ih apostoli, Petar nadasve, prekoravali; Petar i Ivan zamjerali su vođama, svećenicima, što su ubili Isusa.

Tada im Petar odgovori zajedno sa apostolima: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ (Dj 5,29). Optužuje ih,  hrabro, jasno da se čovjek zapita: “Je li to Petar koji se je odrekao Isusa? Taj Petar koji se toliko bojao, Petar koji je također bio kukavica? Kako je uopće došao ovdje?“ Petar koji također završava riječima: „I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju“(Dj 5,32). Na koji je to način  ovaj Petar stigao do te točke, ove hrabrosti, iskrenosti, da se toliko izloži? Jer mogao je praviti kompromise i svećenicima reći: „Budite sigurni, mi ćemo otići, govorit ćemo malo nižim tonom, nikada vas nećemo javno optužiti, ali vi nas ostavite na miru ...“, i postići dogovor.

Tijekom povijesti Crkva je to morala učiniti mnogo puta kako bi spasila Božji narod. Mnogo je puta to učinila i da spasi sebe – ali ne Svetu Crkvu! – nego vođe. Kompromisi mogu biti dobri, a mogu biti i loši. Da li su se mogli izvući kompromisom? Ne, Petar je rekao: „Nema kompromisa. Vi ste krivci”, i to s kojom hrabrošću!

Kako je Peter došao do ovoga? Budući da je bio velikodušan, čovjek je žarko volio, iako i plašljiv čovjek, ali i čovjek otvoren Bogu do te mjere da mu Bog otkriva da je Isus Krist, Sin Božji, ali ubrzo nakon toga – odmah –  pada u napast da kaže Isusu: „Ne, Gospodine, ne ovim putem: idemo drugim“: otkupljenje bez križa. No Isus mu odgovori: „Sotono“. Petar koji je prešao iz iskušenja u milost, Petar koji je spreman kleknuti pred Isusom i reći: „Makni se od mene koji sam grješnik“, a zatim Petar koji pokušava pobjeći, da ne bude viđen i da ne završi u zatvoru negira Isusa. To je nestabilan Petar, zato što je bio vrlo velikodušan, ali i vrlo slab. U čemu je tajna, otkuda snaga kojom  Petar naviješta? Postoji redak koji će nam pomoći da to shvatimo. Prije Muke Isus je rekao apostolima: „Evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu.“ (Lk 22,31). To je trenutak iskušenja: "Bit ćete ovakvi, kao pšenica". A Petru on kaže: „Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera“. (Lk 22,31) Ovo je Petrova tajna: Isusova molitva. Isus moli za Petra, da ne uzmanjka njegova vjera i da može – kaže Isus – učvrstiti svoju braću u vjeri. Isus moli za Petra.

A ono što je Isus učinio s Petrom, to čini i sa svima nama. Isus moli za nas; moli pred Ocem. Navikli smo moliti Isusa da nam da ovu ili onu milost, da nam pomogne, ali nismo navikli razmatrati Isusa koji Ocu pokazuje rane, Isusa zagovornika, Isusa koji moli za nas. I Petar je bio u stanju prijeći cijeli ovaj put od kukavičluka do hrabrosti, darom Duha Svetoga, zahvaljujući Isusovoj molitvi.

Razmislimo o ovome. Obratimo se Isusu, zahvaljujući što moli za nas. Za svakog od nas Isus moli. Isus je zagovornik. Isus je htio ponijeti sa sobom rane da bi ih pokazao Ocu. Cijenu našeg spasenja. Moramo imati više povjerenja u Isusovu molitvu nego u našu. „Gospodine, moli za me“ - „Ja sam Bog i ja ti mogu dati.“ „Da moli za mene, jer ti si zagovornik“ Tu je Petrova tajna: „Petre, molim za tebe da ne uzmanjka tvoja vjera“.

Neka nas Gospodin poduči tražiti Ga milost molitve za svakog od nas.

Papa je slavlje završio euharistijskim klanjanjem i blagoslovom, pozivajući na duhovnu pričest izgovorivši  molitvu:

Pred tvojim nogama, Isuse moj, klanjam se i dajem Ti svoje skrušeno srce koje se kaje i spušta u svojoj ništavnosti i u tvojoj svetoj prisutnosti. Klanjam Ti se u sakramentu tvoje ljubavi, želim Te primiti u siromašnom prebivalištu koje Ti daje moje srce. Iščekujući sreću sakramentalnog zajedništva, želim Te posjedovati u duhu. Isuse dođi k meni, daj da ja dođem k Tebi. Neka Tvoja ljubav zapali cijelo moje biće na život i smrt. Vjerujem u Te, nadam se u Tebi, ljubim Te. Tako neka bude!

Prije nego što je napustio kapelu posvećenu Duhu Svetom, papa Franjo je  pred Marijin kipom izmolio Kraljice neba.

M. U./ T.M.I., KT