DUHOVI: PEDESETNICA

Duh Istine u neiskrenu svijetu


Pred odlazak s ovoga svijeta svojem nebeskome Ocu Isus je obećao svojim učenicima da će im poslati Branitelja koji će s njima ostati zauvijek. Zove ga Duhom Istine. On će ih čuvati od laži i zabluda, od krivoga puta. Isus reče: „I ja ću moliti Oca, i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje.

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: dr. Anto Orlovac


Uvod u pokajnički čin

Završava uskrsno vrijeme u bogoslužju. Isus je svoju zadaću izvršio i vratio se Ocu nebeskomu. A nama je, prema svojem obećanju, poslao Duha Svetoga koji ostaje s nama zauvijek kao Duh radosti i svjetla, istine i ljubavi, utjehe i snage. Svega nam toga toliko treba u životu. Bog rasipno i obilno daje. Primimo te Božje darove, molimo Boga da se njima koristimo i ostanemo postojani u svojem kršćanskom poslanju! Donosimo ih u svijet u kojemu živimo! A Duha Svetoga zamolimo da nam najprije očisti srca za dostojan susret s našim Bogom u ovom misnom slavlju i plodonosne susrete s braćom i sestrama u svojem životu.

Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“ (Iv 14,16-17). Što će taj Duh Istine činiti? Upućivati će ih „u svu istinu“ i navješćivati „ono što dolazi“ (Iv 16,13). Također će proslavljati Isusa (usp. r. 14). Taj nam je Duh Istine toliko potreban i u ovo naše vrijeme, zapravo u svako vrijeme. Na protivnoj je strani đavao kojega Isus zove lašcem i ocem laži (Iv 8,44). U svijetu se trajno vodi borba između dobra i zla, istine i laži. A mi živimo u tome svijetu. Katkad nam se učini da je istina unaprijed osuđena na poraz jer je laž tako agresivna i lako nalazi svoje pristalice. No, istina je tiha, ali snažna. Za nju oni koji puno ne galame žive i umiru. U tome je njezina snaga.

Laž i pretvaranje u našem društvu

Živimo u svijetu koji istinu puno ne cijeni. To može ići tako daleko da jedan (sada bivši „doživotni“) hrvatski političar na izričito pitanje govori li istinu odgovara da mu samo još njegova supruga vjeruje kako uvijek govori istinu. Čini se da istinu govore samo još naivni. A s druge strane, svatko se uvrijedi kad mu kažemo da ne govori istinu, znači istina je poželjna i dobra. Nitko ne prizna da govori laž, da je lažac.

Skovali smo i neke zamjenske riječi za laž koje zapravo žele zamagliti stvarnost. Umjesto o laži govorimo o „medijskim manipulacijama“. Jer, nezgodno je reći: novine, televizija, portali ... lažu. Zapravo, i ne lažu. Ne može lagati ni papir ne elektronika, ali može čovjek: novinar, urednik, dopisnik, čitatelj u svojem osvrtu. A laž ne mora uvijek biti otvorena; ima ih i vrlo suptilnih, prikrivenih. Ono što žele naglasiti, udare na prvo mjesto, velikim slovima, na naslovnice. Za ono što ne žele da javnost sazna, ali nekako ipak moraju objaviti, stave negdje na tko zna kojoj stranici, sitno i neugledno, pa to mnogi i ne primijete, što i jest cilj. A prava istina nerijetko ne smije u javnost! Pogotovo ako bi ona za nekoga moćnoga bila neugodna.

Evo ovih dana na jednom portalu izvrsne kritike ponašanja medija u „manjem entitetu“ Bosne i Hercegovine kad je u pitanju ogromna masovna grobnica nedavno otkrivena u Tomašici kod Prijedora. Iako su tu do sada otkrivena tijela 430 žrtava, a zna se da su se tu nalazili posmrtni ostatci njih čak više od 800, prosječan stanovnik toga kraja o tome malo zna, jer mediji to od njega kriju, dakle kriju istinu. Oštro kritizirajući ponašanje medija, piše taj komentator: „Ćute mediji, zaklani tišinom. Ćute nad tijelima čitavog jednog mrtvog naselja. Tu i tamo se pojavi pokoja rečenica, pokoja kratka vijest u medijima RS, koja želi da je nepročitana.“ To je, nažalost, samo jedan primjer.

Bez istine čovjek ne može. Bez nje nema povjerenja u drugoga. Bez nje nema zajednice ni zajedništva. Zato je tim tragičnija podijeljenost našega društva. Pola stoljeća nametali su nam laž kao jedinu istinu. Pola stoljeća nije se smjelo ni spomenuti Bleiburg ni Križne putove sa stotinama tisuća nedužnih žrtava. Ni danas još ne znamo punu istinu o logorima za pripadnike njemačke manjine u našim krajevima: Nova Topola, Bosanski Aleksandrovac, Valpovo, o poslijeratnim logorima za hrvatske vojnike i civile: Prečko (Zagreb), Sisak, Požega, Osijek, itd., niti o masovnim osvetničkim stratištima: Jasenovac koji je više godina „djelovao“ i pod komunističkom upravom, a ne samo u ratu, Gornji Podgradci kod Bosanske Gradiške, jama Novakuša kod Nevesinja, i toliki drugi u kojima su zaglavili na desetke tisuća hrvatskih vojnika koji su se predali, ali i komunistima nepoželjnih civila.

S druge strane žrtve one „prave“, „njihove“ strane povećavaju se u beskraj. Nije bez razloga nedavno dubrovački biskup mons. Mate Uzinić zavapio u Bleiburgu: „Dajmo, završimo konačno Drugi svjetski rat!“ A rat se bez istine ne može završiti, može samo novi izazvati. Da je bilo u javnosti prave istine o Drugome svjetskom ratu i kazne svim krivcima, onaj nedavni, s toliko žrtava i patnje ne bi se ni dogodio!

Neiskrenost u nama samima

Laž je i prikazivati se drukčijim nego što jesi. Ima ljudi koji cijeli svoj život glume, pretvaraju se, žele se pokazati drukčijim nego što jesu. Jedno govore, drugo rade, treće misle. Što sve ljudi neće učiniti da se pokažu boljima, ili barem mlađima. Pa sva kozmetička industrija ide za tim da nas uvjeri kako će nas pomladiti, da ćemo s 50 godina izgledati kao da imamo 30, pa se poduzimaju kozmetičke operacije, „glačanje“ i zatezanje kože, pa odstranjivanje viška sala, kozmetičke operacije, itd. Baba (pardon: vremešna gospođa) želi izgledati kao tinejdžerka i tako se ponaša, pa nerijetko postaje smiješna. Kao da je sramota biti stariji, imati određen broj godina. Svi jedni drugima želimo dug život. A kako dugo živjeti, a nemati puno godina? Iskren čovjek prihvaća život i sebe u njemu onakvim kakav on jest, kako ga je Bog dao. U to ne bi trebalo dirati.

Simpatična mi je zgoda koju sam već poodavno čuo. U jednom našem selu završila djevojka školu, zaposlila se, počela zarađivati i brinuti se sama o sebi. Seosko dijete, iz zdrave sredine, rumena i sve „puca od zdravlja“ i mladosti. Kud ćeš ljepše od prirodne ljepote? Jedne nedjelje spremaju se svi u obitelji na sv. misu. Otac je tada prvi put vidio svoju kćerku da se našminkala. Stade on pred nju, zagleda se u nju i veli: „Ma je l' ti to misliš za dragim Bogom popravljati?“

Treba nam Duh Istine

A istina nam treba kao kruh. Treba nam Duh Istine kojega je Isus obećao i poslao. Isus za sebe kaže da je Istina (usp. Iv 14,6). Zato im obećava poslati „Duha Istine“. Volio je iskrene ljude i bezazlenu djecu. O Natanaelu oduševljeno reče: „Evo istinitog Izraelca u kojemu nema prijevare!“ (Iv 1,47). Isus uz istinu stoji i onda kad ga nepravedni Pilat sudi (usp. Iv 18,37). Ni kršćanin se ne smije bojati svjedočiti istinu i boriti se za nju. Kršćanin je istinit u vladanju, u govoru, u prosuđivanju, pa i onda kada je istina po njega opasna i neugodna. Evo upravo ovih dana s divljenjem čitamo o jednoj mladoj kršćanki –  zove se Mariam Yahya Ibrahim Ishag – u Sudanu, koju su osudili na smrt zbog toga što je navodno otpala od islama, iako ona muslimanka nikada nije ni bila jer ju je majka odgojila kao kršćanku, a koja je bila u osmom mjesecu trudnoće i već ima jedno dijete, a u međuvremenu upravo je rodila i to drugo. Dali su joj rok od tri dana da se odrekne svoje kršćanske vjere i prijeđe na islam i tako si spasi život. Hrabra mlada kršćanka je to i u takvim uvjetima odbila. Iza svoje riječi i svoje vjere stoji životom i smrću. Eto koliko joj istina vrijedi!

Ostajemo zadivljeni nad ovakvim primjerima. Oni nas pozivaju da preispitamo svoj stav prema istini, iskrenosti, autentičnosti, kako volimo kazati. Kršćanin nije naivan da svakomu sve vjeruje, ali jest čovjek kojemu se mora vjerovati jer to svojim stavom zaslužuje. Molimo da i nama Bog udijeli Duha Istine i da ga uvijek riječima i životom slijedimo. Amen.

Molitva vjernika

Okupljeni na misno slavlje na svetkovinu Pedesetnice, na dan kada su apostoli primili Duha Svetoga, zamolimo Oca nebeskoga da i mi budemo dionici toga dara, riječima:

Pošalji nam, Gospodine, svoga Svetoga Duha!

  1. Za papu našega Franju, da ga trajno nadahnjuje, vodi i čuva u istini, molimo Te
  2. Za biskupe naše, svećenike, propovjednike i misionare, da im bude svjetlo i snaga u radu, molimo Te
  3. Za svijet u kojemu živimo, da ne bude bezdušan, nego da otkriva i živi vrjednote Duha, molimo Te
  4. Za naše obitelji, da u Njegovoj ljubavi rastu i rješavaju sve životne teškoće, molimo Te
  5. Za sve bolesnike, patnike, gladne i žedne koji trpe od prirodnih nepogoda, ali i od ljudske sebičnosti, da im bude utjeha i pomoć, molimo Te
  6. Za naše preminule, posebno za žrtve ratova, da ih u nebu obasja svjetlo i radost Tvojega Duha, molimo Te

Hvala Ti, Oče nebeski, za sve darove Tvoje. Neka nas Tvoj Sveti Duh učvrsti u ljubavi prema Tebi, prema Tvojem Sinu Isusu i prema svakom Njegovu i našem bratu i sestri. Po Kristu Gospodinu našemu.