Piše: dr. Mato Zovkić, Katolički tjednik

U društvu Isusova vremena spadati među siromahe, žalosne, krotke, gladne, progonjene značilo je biti kažnjen time što takav muškarac ili žena nemaju sreće. Isus preokreće to opće uvjerenje te tvrdi da će biti sretni oni koji zajedno s njime prihvaćaju potpuno podlaganje Božjem kraljevstvu, bez obzira na svoj materijalni i društveni položaj na zemlji. Ova nas liturgija poziva da budemo sretni zbog onoga što jesmo.

Analiza misnih čitanja

Sefanija je proročki djelovao za vrijeme kralja Jošije (640.-609. pr. Kr.) koji je bio religijski i socijalni reformator u svom malom kraljevstvu. Ovaj prorok grdio je sunarodnjake zbog korupcije i lažne sigurnosti koja se temeljila na materijalnom blagostanju. U ovom odlomku taj prorok, koji je inače prijetio Božjom kaznom, govori o nadi. Bog će zaštiti ostatak Izraela, ponizne i skromne koji ostaju vjerni savezu s njime. Siromasi nalaze bogatstvo jedino u Bogu, a snaga im je provedba volje Božje. Takav Božji siromah je Isus iz današnjeg evanđelja koji poziva svoje učenike na siromaštvo duhom.

Većina kršćana u Korintu Pavlova vremena bili su muškarci i žene nižeg društvenog položaja u gradu bogatih, učenih i utjecajnih. U ovom odlomku Apostol uči da svjetovni položaj i mudrost nisu značajni pred Bogom.  On je propovijedao Krista raspetoga koji je Božja mudrost i po kojemu Bog svima nudi spasenje. Božja mudrost ne može se mjeriti prema svjetovnim mjerilima i očekivanjima.

Božji način djelovanja može izgledati neugledan onima koji ne prihvaćaju tajnovitu Božju mudrost u Kristu raspetome. Oni koji znaju da apsolutno sve dolazi od Boga i o njemu ovisi, mogu se hvaliti njegovom divnom dobrotom.

Sretni ostajući vjerni onome kakvim nas je Bog učinio

Blaženstva su početak i najava Govora na gori kojim Isus zove na ponašanje u duhu kraljevstva Božjega. Ona prvenstveno odražavaju Isusovu unutarnju sreću zbog onoga što jest i što je primio od Boga. Blaženstva su Isusov zakonik pozitivne etike koji izlazi iz njegova potpunog predanja Bogu i uvjerenja da jedino poniznim prihvaćanjem Božje vladavine možemo činiti svijet humanijim. Ona su neke vrste ustav za članove vjerničke zajednice koji izranja iz onoga što Isus čini i govori. Ona obećavaju pristup u kraljevstvo Božje siromašnima u duhu, gladnima, ožalošćenima, rubnima. Takav pristup možemo postići i zadržati ako smo mirotvorci u svijetu nepravdi i nasilja, milosrdni prema ljudskoj braći i sestrama, strpljivi u podnošenju progona ili diskriminacije.

Blaženstva u Matejevoj verziji sadrže dvije skupine po četiri. Prva četiri obuhvaćaju nezbrinute, neznatne i rubne u društvu koji nemaju utjecaja, značaja ni sredstava za dolično uzdržavanje. U svemu ovise o Bogu i na njega ozbiljno računaju. Isus sa starozavjetnim prorocima vjeruje da je Bog na njihovoj strani i zato im obećava da će na dug rok jedini oni opstati.

Druga četiri su muškarci i žene koji se trude oko ostvarivanja dobrote i pravde na zemlji. Oni su, zajedno s Isusom, graditelji Božjega kraljevstva u povijesnom svijetu. Stavovi poput onih koji su prikazani u prvoj skupini omogućuju djelovanje ovima u ovoj skupini. Oni koji su siromasi, ožalošćeni, krotki i gladni mogu djelovati milosrdno i čista srca (ne samo vanjštine!); mogu mir čuvati i uspostavljati te podnositi udarce zbog duhovnih vrijednosti uz koje pristaju.

Najčudnovatije je prvo blaženstvo: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!" Isus je jedan od njih, jer najprije traži kraljevstvo Božje i njegovu pravdu te sve drugo u svojim potrebama i planovima tome podlaže (Mt 6,33). Vjeruje da je njegova veličina i značaj u onome što jest, ne u onome što posjeduje ili što može postići. Ne dopušta da ga materijalna blagodat zarobi, nego se služi materijalnim dobrima da obavlja svoje poslanje u skladu s voljom Božjom. Stoga su siromasi duhom oni koji se pouzdavaju u Boga usred svojih materijalnih i duhovnih potreba. Siromasi u duhu su oni koji se odljepljuju od materijalnih stvari i pouzdavaju se u Boga. Isus je zadovoljan što je jedan od Božjih siromaha i poziva svoje učenike da ovu unutarnju sreću dijele s njime u svojim životnim prilikama.

Još jedno zanimljivo blaženstvo je: "Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!" U Bibliji "krotki" su strpljivi i ponizni vjernici koji isključuju svaku oholost iz svoga srca i svoga ponašanja. Prihvaćaju potrebu da uče iz iskustva, stalno napreduju pred svojim Bogom te uviđaju potrebu oproštenja.

Blagost ili krotkost je poniznost na djelu, suprotna duhu osvete. Krist nam je uzor krotkosti: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca!" (Mt 11,29). Kad je bio vrijeđan, Isus nije za uzvrat vrijeđao. Kad je bio žrtva nasilja i nepravde, nije prijetio nego se povjerio Bogu koji pravedno sudi svakoga čovjeka (usp. 1 Pt 2,21.23). Krotkost je suprotna netoleranciji, jer je takva osoba spremna na mir i opraštanje. Kad Isus obećava krotkima da će baštiniti zemlju, najavljuje da će zadobiti udio na dobrima mesijanskog kraljevstva.

Predloženi ideal

Još jedno divno blaženstvo je: "Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!" Milosrđe je Božja naklonost prema ljudima u njihovoj tjeskobi, osobito Božja dobrota prema raskajanim grješnicima. Proroci i psalmisti uče da je Bog samo milosrđe. Milosrđe je sposobnost uživjeti se u nutrinu drugoga, dotle da stvari gledamo iz njegove perspektive, suživjeti se s njegovim radostima i tjeskobama. Isus je bio milosrdan jer je suosjećao s ožalošćenima, bolesnima, siromasima i patnicima. Iscjeljivanjem i sjedanjem za stol s javnim grješnicima uprisutnjivao je Božje milosrđe prema svima. Predložio nam je ideal: "Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!" (Lk 6,36). Milosrđe iskazujemo prema drugima kad im aktivno pomažemo u njihovim stvarnim potrebama. Prakticirajući milosrđe prema bližnjima, ponizno priznajemo da trebamo Božje milosrđe, a Isus nam obećava da će nam Bog dati svoje milosrđe.

Blaženstva su poziv da živimo svoj identitet zadovoljno, jer će Bog u svome kraljevstvu pokriti sve naše potrebe. Isus se osjećao sretnim zbog onoga što jest i što je primio. Takvi bismo trebali biti i mi njegovi vjernici. Sreća je u tome da ostanemo vjerni onome kakvim nas je Bog učinio.