Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako se usred ove surove zime rana jesen, uvijek u nas povijesni listopad, čini kao daleka budućnost, stanovita je utakmica – da, ipak, ne velim izborna bitka – već započela. Prva je karte otkrila Fronta bošnjačkoga gazije, tzv. demokratska, koja je (gotovo) istrčala pred rudu te kao kandidata za godinama uzurpiranu hrvatsku fotelju u sarajevskoj Titinoj 16 promovirala Slavena Kovačevića – (pravnog) savjetnika Ljiljana Zlatnog. Znanog, inače, i po tomu što je nekad bio Hrvat, pa se pokajao, bio nekad Srbin, pa odustao, te na kraju shvatio (…) da je, ipak, Ostali. Što je Europski sud za ljudska prava, sve u svemu, ismijao.

I znanstvenik i – građanin!

Nije, međutim, ova vijest iz u Strasbourga pokolebala Slavenova šefa, pa ga je uistinu biranim riječima predstavio, tvrdeći kako zna što govori, ima glavu i rep i potpuno je stručan za obavljanje ovoga posla. Dakle – kazali bi zlobnici od kojih se (odmah) ograđujem! – sve suprotno od odlazećega manekena tzv. Građanske (u Bošnjaka). Ipak, i on je, započinjući, predizbornu kampanju strasbourškoga stradalnika, progovorio o razlikama između njegove malenkosti i potencijalnoga mu nasljednika.

„Razlike su više personalne. Slaven je okrenut znanosti, ja više volim biti među ljudima, ali po ideji smo otprilike isti – vjerujemo da zemlja treba biti jednaka za sve, svi moraju imati ista prava“, analizira taj čovjek iz naroda, sarajevska raja, naime… Pritom tvrdi (još) kako se na (novi) „slučaj Kovačević“ ne obazire na izjave Dragana Čovića i, veli, cijeloga toga kruga – uključujući hrvatsku (oporbenu) petorku. Drži, također, kako se oni ponašaju kao oponenti, a u stvarnosti, tvrdi, među njima nema nikakvih stvarnih prijepora. Slijedom čega je zaključio kako je Čović „špic igrač“ u nastojanju nastavka političke ideje Herceg-Bosne. U biti, treći je entitet ona gazijina kronična babaroga kojom plaši Bošnjake, namičući sebi – četiri puta! – njihove glasove kako bi, baš kao i posljednje četiri godine, omjer u kolektivnom bh. rukovodstvu bio 2:1 – za „probosance“. Što se od hrvatskoga Člana, jel'te, i očekuje.

Za pluralizam uskraćeni…

I, koliko god, prema vlastitu priznanju bošnjački narodni heroj ignorira prvog u Hrvata, iz (zapadnog) Mostara stiže odgovor kako su osjećaji zapravo uzajamni: Čović je, nakon što je, evo, ex-Hrvat odlučio krenuti stopama Sejde u Bošnjaka, samo podsjetio na pogubnost izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, te pozvao „partnere iz FBiH“ na izmjene Izbornog zakona kako bi se to spriječilo. Ukoliko ga „federalni parteri“ usliše, rado ću – retroaktivno! – skinuti navodnike s (tih) partnera…

Uz to, hadezeovski je lider u jednom od svojih posljednjih siječanjskih intervjua potvrdio ono što je govorio još od prošloga ljeta – neće se kandidirati za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. A, tko će u ovu za Hrvate gotovo uvijek traumatičnu utakmicu, znat će se do kraja ožujka. Predsjednik je zasad otkrio samo kako će to biti mlađa osoba. Posljednjih se pak tjedana, otkako se zna kako mu (više) nije do sarajevske Titine 16, najčešće spominje Darijana Filipović. Budući da je doista mlađa osoba (1987. godište), a i Hercegovka iz Stoca! – možda je, makar i samo djelomice, hrvatski lider otkrio koga bi volio vidjeti podno Trebevića nakon ovoga listopada.

Razmjerno je tajnovita i hrvatska (oporbena) petorka. Njezin nekrunisani lider Ilija Cvitanović, zagledan u nastupajuću ranu jesen, ponavlja ono što govori sav pristojan svijet, a sve više i međunarodna diplomacija, kako jednom narodu nije pošteno birati njegova člana Predsjedništva. Uz dodatak kako to (samo) jača Čovića i njegov HDZ.

„Mi se godinama nemamo pravo demokratizirati jer se bojimo kako će nam netko drugi izabrati predstavnika“, misli taj lider Devedesetke – a otkrivajući izborne ciljeve, kaže kako mu je, zajedno s partnerima, ostvariti najbolji izborni rezultat do sada. A, kada je riječ o njihovu kandidatu za državni vrh, otkriva kako su im kriteriji zbilja golemi. Cilj im je nestranački intelektualac.

Wanted!

„Tražimo nestranačku osobu, sveučilišnog profesora, poliglota, nekoga tko može promijeniti političku paradigmu i ima ozbiljnije veze u Europi“, gotovo je zagrmio Ilija. Potraga, iako Cvitanović ne traži da kandidat bude i visok i plav, neće biti ni laka ni brza. Poglavito kada se radi o jednom od važnih kriterija – nestranačka osoba, dakle. Ipak, Cvitanović je uporan i poručuje kako nisu spremni podržati stranačkog potrčka, uz dodatak kako im treba slobodna i hrabra osoba.

Nema, dakako, protiv ovih kriterija ništa ni Slaven Raguž. Ali glede demokratizacije, za koju su po Cvitanoviću Hrvati uskraćeni u strahu od novih Ljiljana, taj čelnik Hrvatske republikanske stranke drži kako im, ipak, nije uskraćen pluralizam.

„Mislim da je dovoljno godina i desetljeća prošlo od monopolizacije političkog prostora HDZ-a koji zloporabljuje ustavnu i zakonodavnu neravnopravnost hrvatskog naroda za svoje partikularne interese, tako je došlo razdoblje da je naprosto politička odgovornost svih nas, političkih aktera, isforsirati tu političku pluralizaciju“, odlučan je Raguž.

A, je li došlo vrijeme za to, ovisi značajnim dijelom – kao i uvijek – o Bošnjacima i njihovom listopadskom planu. U kontekstu predsjedničkih izbora, karte su dosad otkrili predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić i aktualni bošnjački član državnoga vrha Denis Bećirović. No, s nestrpljenjem se očekuje koga će nominirati prva u Bošnjaka.

Koliko je, zapravo, jak „Bećirovićev klaster“

Sredinom prošloga tjedna o budućim je izborima, štoviše (već) i o njihovu raspletu, progovorio, kao što mu to funkcija i nalaže, Bakir Izetbegović. Ne dvojeći tko će slaviti u desetome mjesecu na parlamentarnim izborima, esdeaovski lider poručuje kako nije dobro zaobilaziti pobjednike u hrvatskom korpusu. Tu je HDZ fiks, veli taj uzorni musliman iznenađujuće rabeći kladioničarsku retoriku. Što se tiče srpskog korpusa, otkriva kako bi  volio da ne pobijedi SNSD, pri čemu je siguran i kako neće ako se u izborni proces uvedu nove tehnologije.

Istovremeno, Izetbegović mlađi ocjenjuje kako je trenutačno potpora SDA-u snažnija nego ikada, te slijedom toga zaključuje kako je značajno iznad podrške koju ima, veli, rabeći i liječničku terminologiju kao valjda suprug liječnice: klaster od 12 stranaka koje su se već legitimirale kao izborna logistika esdepeova Bećirovića.

Jasno, to kod Izetbegovića II. izaziva ružne uspomene. Na prošlim je izborima aktualnoga bošnjačkog Člana poduprlo 11 stranaka i on je sjeo u Alijinu (mitsku) fotelju. Navješćujući kako će kandidat njegove stranke biti poznat na Kongresu stranke planiranom za svibanj, prognozira kako pobjednik u Bošnjaka mora osvojiti više od 250 000 glasova – što je, veli, za „klaster Bećirović“ nedostižno. Računa pritom i na mudrost naroda. Ili, što bi kazao Izetbegović stariji, narod nije blećak… Kao što je, eto, bio prije gotovo četiri godine.

Diverzija?!

Čelnik stranke po definiciji mora biti – optimist. Sudeći, međutim, prema reakcijama portala pod kontrolom Bakirove stranke na kandidaturu, prije svih, Efendića i, sad već, gotovo nemilosrdno denunciranje (vladajuće) Trojke, dojam je kako ovim izjavama Alijin jedinac u biti tjera vlastiti strah. Istina, što se tiče parlamentarnih izbora, SDA jest favorit, ali što se tiče Predsjedništva… Više ćemo, dakako, znati na proljeće, nakon Kongresa, kada bude otkriveno tko će na crtu Efendiću i Bećiroviću te vjerojatno još pokojem „probosancu“. Uza što treba kazati kako se i bolja polovica bračnog para Izetbegović, gospođa Sebija spominje kao moguća protukandidatkinja dvojici bošnjačkih pretendenata.

Kako bilo, portali (vrlo) bliski Temeljnoj, posebice oni (navodno) skloni turskom kapitalu, iznova prizivaju staru bošnjačku ujdurmu, strah, naime, od sraza 2:1 protiv Njih. Samo ovoga puta – čak! – i ponešto modificiranu. Sad, evo, strahuju od 0:3. Vjeruju, naime, kako je fragmentacija glasova na „patriotskom spektru“, između kandidata SDA i Efendića, poklon Bećiroviću oko koga će se, drže, Trojka zbiti u monolitni blok. Slijedom čega pobjeda njihova kandidata trasira put k onomu čega se državotvorne (…) stranke najviše plaše – rezultata 3-0 u Predsjedništvu u korist politika koje ne oponiraju HDZ-u i SNSD-u.

A, posebno su proesdeaovci fiksirani na Hrvate, ma gdje bili. Drže kako je Efendićeva kandidatura čin političke diverzije i izravno vodi k jačanju onih snaga koje su već pokazale spremnost na servilnost prema Zagrebu i (sic!) zapadnim veleposlanstvima.

To što i gazijin Slaven računa na Bakirove, bošnjačke glasove, nimalo im ne smeta, jer ako taj ex-Hrvat sjedne ispod Titine slike u hrvatskom kabinetu, šteta, ipak, neće biti – pregolema.