(Iz 50,5-9a; Jak 2,14-18; Mk 8,27-35)

DVADESET I ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU B

Samo je jedno biće na svijetu apsolutno divno, a to je Krist


U kolovozu 1867. F. M. Dostojevski otputovao je sa suprugom u Ženevu. Na proputovanju kroz Basel posjetili su umjetničku galeriju u kojoj se Dostojevskog neobično snažno dojmila Holbeinova slika Mrtvi Krist. Tom prilikom rekao je supruzi: „Zbog ovakve slike čovjek može izgubiti vjeru.“

Foto: pixabay.com

Foto: pixabay.com

Piše: Marko Zubak

Uvod u misno slavlje

Sve češće nas pitaju neki vjernici: „Velečasni, jeste li pročitali ono najnovije o Isusu?“ „Koje?“, pitamo. „Pa da je Isus bio oženjen..., da je sv. Ivan bio žensko, našli su neke rukopise.“ „A tko to piše?“ Odgovor je: „Ne znamo, ima na internetu...“ Stara je izreka da nije važno što se kaže, nego tko kaže! Ako Crkva, koju je ustanovio Isus Krist, božanski učitelj i koju vodi Duh Sveti: nakon što je sve pomno ispitala i razmotrila, rukama svojih svjedoka opipala, snagom mučeničke vjernosti oživotvorila i osvjedočila se, onda mi današnji Kristovi vjernici trebamo se pouzdati u to njezino svjedočanstvo, a ne u besposlena i zlobna piskarala po internetu ili bezuspješno fantazirati o „Da Vincijevim kodovima“. Da ne bi i nama danas Isus rekao: „Odlazi od mene sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“ Znamo da se ništa što je vrijedno i veliko ne postiže jeftino i na brzinu. Život vječni kojeg nam je Isus omogućio uz našu suradnju jest naš glavni cilj. Zato sve trebamo podrediti tomu, a ne obratno – sve zemaljsko staviti ispred božanskog i nebeskog. U ovom susretu s Njim zatražimo od Njega oproštenje za naša grješna lutanja i traženja istine u laži i ljubavi u grijehu.

Uskoro je o toj slici progovorio u svom novom romanu. U Ženevi je u rujnu 1867. počeo pisati Idiota. Na dan 14. rujna pisao je prijatelju Majkovu: „Stigao sam u Ženevu pun ideja. Zamislio sam jedan roman i ako mi Bog bude na pomoći, izleći će se možda značajno djelo koje možda neće biti loše. Beskrajno ga volim i pisat ću ga s užitkom i s mukom.“ A evo što je zapisao u glavnoj misli romana: „Toliko snage, toliko strasti u mladom naraštaju, a ni u što ne vjeruju.“ Glavni cilj Dostojevskog bio je prikazati apsolutno divna čovjeka, a „ništa ne može biti teže od toga“, kaže on, „osobito u ovo naše doba“. Na kraju ipak zaključuje: „Divota je ideal, a ideal ni naš, ni ideal civilizirane Europe nije još ni približno ostvaren. Samo je jedno biće na svijetu apsolutno divno, a to je Krist!“

Isus na Facebooku

Nerijetko se čuje da bi Isus danas kad bi došao u ljudskom obličju navješćivati Kraljevstvo Božje, iskoristio i suvremeni „areopag“ internet i Facebook. Kako bi glasio njegov profil? Zasigurno Put Istina i Život. Ljubav je pomalo, nažalost, postala otrcana, puna slatkih i sladunjavih riječi, a ljudska su djela postala puna iznevjerene ljubavi. Možda bi glasio Život za druge, a ljubav bi mogla biti šifra ili password ulaska na stranicu njegova božanskog života. Kako je naš život dobrano zahvatio „virtualni svijet“, tako je, može se reći, i s katehizacijom i navještajem Riječi Božje. „Što govore ljudi tko je Sin Čovječji?“, pita i nas danas naš Isus. Čovjek je vječno pitanje sve do posljednjeg Adama, a Krist je trajni odgovor, sve do sudnjega dana. Zato, „ne bojmo se kad se ljulja zemlja...“ (Ps 46,3). Ne bojmo se kad slušamo o prijetnjama, ratovima, katastrofama, ubojstvima. Sve je to Krist pretkazao, samo probudimo u sebi sliku Kristovu, postanimo glasniji navjestitelji evanđelja, pa makar i uz pomoć interneta.

Svjedočenje mučenika

Prokonzul nagovara Polikarpa - Ivanova učenika - i kaže mu: „Prisegni i oslobodit ću te; opsuj Krista!“ Polikarp odgovori: „Kristu služim evo već 86 godina i nikada mi nije ništa nažao učinio, kako mogu psovati svoga Kralja i svoga Spasitelja? Ti se varaš da ću se zakleti na vjernost caru. Ako se pretvaraš da ne znaš tko sam ja, čuj ovo što ću ti reći čisto i bistro. Ja sam Kristov učenik.“ Neki glasnik tada prijeđe preko stadiona uzvikujući tri puta: „Polikarp je potvrdio da je Kristov učenik.“ Malo kasnije biskup je umirao s ovom molitvom na usnama: „Svemogući Gospodine Bože, slavim Te što si me učinio dostojnim da budem ubrojen u broj svjedoka i podijelim Kalež s Tvojim Kristom.“ (Mučeništvo sv. Polikarpa)

Svojedobno je u Vjesniku Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije Ana Volf, vjeroučiteljica iz Vinkovaca, u članku pod naslovom Vjeronaučni facebook napisala: „Netko će možda pomisliti: čemu navještaj na društvenim mrežama? Nije li dosta priprema za sate u školi i za župnu katehezu. Moja potreba za virtualnim vjeronaukom 'rodila se' na porodiljnom dopustu. Uživala sam kod kuće s djecom, ali sam u isto vrijeme htjela, na neki praktičan način u toj situaciji, nastaviti s pozivom koji osjećam neodvojivim od sebe same – biti vjeroučiteljica. Otvorila sam stranicu Vjeronauk <3 i dodala opis: 'Za sve koji vole vjeronauk... ili barem misle da je dobar predmet.'Možda nekoga razveseli, pouči ili ohrabri neka misao s Facebookove vjeronaučne bilježnice! Nakon nekog vremena i sve brojnijih praćenja stranice, shvatila sam da mi treba pomoć. Pozvala sam nekoliko vjeroučitelja laika, jednu redovnicu i svećenika da mi se pridruže. Svi su rado prihvatili, a danas je spomenuti svećenik administrator stranice, onaj koji ju 'održava živom'... U tri godine intenzivnog objavljivanja na stranici doživjela sam više lijepih, a manje ružnih trenutaka. Shvatila sam da sama riječ vjeronauk napisana na nekoj stranici izaziva odbojnost kod mnogih. Ali bilo je i onih kojima je svaka objava na ovoj stranici uljepšala dan.“

Vjera i djela

Nalazimo se u trajnome prijeporu između riječi i djela; božanske nauke i našeg življenja po njoj. Sv. Jakov nas danas upozorava da je vjera bez djela mrtva. Nažalost, neke statistike govore kako navodno i neki kršćani u određenim dijelovima svijeta svjesno ne prihvaćaju doktrinu učiteljstva Crkve s obzirom na život čovjekov po vjeri, i to od rođenja do smrti. Znamo što je Isus rekao o onima koji naočigled jasnoće i istine ostaju zatvoreni u sebe ili se odvajaju kao suha loza od trsa. Ali možda je i do nas! Slavni glumac A. Quinn je na upit zašto svećenici imaju sa svojim propovijedima manje uspjeha od kazališnih glumaca, ovako odgovorio: „Razlog valja tražiti u tome što mi glumci o izmišljenim stvarima govorimo kao da su istinite, a vi o istinama kao da su izmišljene!“

Krist je živ

Jedna zgoda govori da je neki dječak promatrao u izlogu galerije umjetnina sliku koja je prikazivala Isusa kako visi na križu. Prišao mu je čovjek i upitao ga: „Znaš li tko je to na slici?“ Dječak je odgovorio: „Znam, Gospodine, to je Isus Spasitelj, koji je umro na križu da me spasi. Ljudi oko njega su vojnici koji su ga ubili. A žena u podnožju križa njegova je majka.“ Čovjek je pohvalio dječaka zbog dobrog znanja i otišao. Ali nije daleko odmakao kad ga netko povuče za rukav. Bio je to dječak koji mu reče: „Oprostite, gospodine, zaboravio sam vam reći još nešto. Isus nije više na tom križu. On je živ – jer je uskrsnuo. On se sada nalazi u nebu.“

Isus u srcu

Roditelji su svoga 10-godišnjeg dječaka pripremali za operaciju srca. Pozvali su kućnog prijatelja kirurga koji će operirati dječaka da mu malo razbije strah. Kirurg koji je dobro poznavao mališana započeo je s njim razgovor: „Sutra ujutro ja ću otvoriti tvoje srce …“

„Pronaći ćeš Isusa unutra“, prekinuo ga je dječak. Kirurg ga je pogledao u oči, uzdahnuo. „Ja ću skalpelom otvoriti tvoje srce“, nastavio je, „kako bih provjerio koliko ga možemo popraviti…“

„Ali kada otvoriš moje srce, pronaći ćeš Isusa u njemu.“ Kirurg je pogledao prema roditeljima koji su mirno i tiho sjedili nasuprot njima. „Kada provjerim možemo li ga popraviti, ponovno ću zašiti tvoj grudni koš i od tada ćemo planirati što nam je sljedeće za napraviti.“

„Ali pronaći ćeš Isusa u mom srcu. Biblija kaže da On živi tamo. Puno pjesmica govori o tome kako on živi tamo. Pronaći ćeš ga u mom srcu.“

Kirurgu je sada već bilo dosta. „Reći ću ti što ću pronaći u tvom srcu: oštećeni mišić, slabu opskrbljenost krvlju, slabe žile i pronaći ću način kako da popravim sve to.“

„Pronaći ćeš i Isusa tamo jer On tamo živi“, dodao je dječak.

Kirurg je otišao... Sjeo je u svoj ured, kasnije, pišući bilješke s operacije, „... oštećena aorta, oštećena pulmonarna vena, razvijena degeneracija mišića. Transplantacija srca ne bi uspjela, bez nade za oporavak. Terapija: sedativi i strogo mirovanje. Prognoza“, tu je malo zastao, „smrt u roku od otprilike jedne godine“.

Zastao je jer je osjetio da tu ima još nešto. „Zašto?“, pitao je naglas. „Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje! Zbog tebe ga boli sada; i prognoziraš mu ranu smrt. Zašto?“

Gospodin je odgovorio i rekao: „Dječak, moje janješce, nije bio namijenjen tvome stadu na dugi rok, jer on je dio moga stada i zauvijek će biti. U mom stadu nema boli i tu je prisutna udobnost koju je tebi teško i zamisliti. Njegovi roditelji će mu se tamo pridružiti jednog dana i oni će pronaći mir, te će moje stado nastaviti rasti.“

Kirurgove suze postajale su sve brojnije, a njegova ljutnja sve veća. „Ti si stvorio to dijete i to srce u njemu i dopustit ćeš da on umre za nekoliko mjeseci. Zašto?“

Gospodin je ponovo odgovorio: „Dječak, moje janješce, se vraća mom stadu jer je izvršilo zadaću koja mu je bila namijenjena; ja ga nisam stavio u tvoje stado kako bih ga izgubio, već kako bih ponovno vratio jedno izgubljeno janje.“

Kirurg je plakao...

... Kirurg je otišao do dječaka, sjeo pored njega, dok su njegovi roditelji sjedili na drugoj strani kreveta. Dječak se probudio i prošaptao: „Jesi li otvorio i pogledao moje srce?“ „Jesam“, odgovorio je kirurg. „I što si pronašao tamo?“, upitao je dječak. „Pronašao sam Isusa“, odgovorio je kirurg.

Snimljen je i film pod naslovom: Bog nije mrtav, a govori o kršćanskoj vjeri i granicama koje treba prijeći jedan mladi čovjek kako bi obranio svoju vjeru u Boga. Ni mi ne smijemo nikada Isusa ostavljati na križu, pogotovo sama. Ili upasti u vlastita samosažaljenja. Bog je kroz cijelu povijest uvijek nalazio izlaz za one koji su bili spremni ići s Njim. Da bismo to mogli, mora nam uvijek biti jasan odgovor, poput ovog dječaka, tko je On i gdje je On. Za Izraelce je bilo glavno pitanje: „Je li Bog s nama ili nije?“ Znali su ako je Bog s njima, da će pobijediti poganske idole. Sigurno je ovo i danas za nas kršćane pravo pitanje dok se u strahu pitamo što će biti sutra? Prorok Izaija nam danas odgovara: „Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti“(Iz 50,7).

Ljudsko je srce Cezareja Filipova

U Isusovo vrijeme Cezareja Filipova je bila, možemo reći, park prirode, s puno zelenila, ukrasnih domova i trjemova, popločanih ulica i velikih hramova. Car Augustin je darovao ovaj grad Herodu koji je ovdje podigao palaču za Cezara. Nakon Herodove smrti njegov sin će mu dati ime Cezareja Filipova. Danas se ovaj grad zove Banijas, po imenu grčkog božanstva Pana. Uočimo dvije stvari: prvo, Isus bira mjesto i vrijeme kada će utvrditi gradivo sa svojim učenicima. Kako se izrazio dr. Mato Zovkić: „Na tom raskrižju bogova i religija Isus pita Dvanaestoricu što govore ljudi tko sam ja?“ Kao da je Isus namjerno tempirao Petrovu vjeroispovijest na poganskom području kako bi Petar i ostali apostoli svojom vjerom započeli preobražavati poganski svijet. Znao je Isus da sve počiva na tom temelju njihova odnosa prema njegovoj božanskoj osobi. Ako je tu „krvotok“ u redu, sve će drugo biti, uz male poteškoće, dobro. I ako to nije u redu, tj. ako nam Bog nije na prvom i pravom mjestu, sve nam je drugo na krivom mjestu. Drugo, Isus nije kristijanizirao „čitav svijet“. Najmanje iz dvaju razloga: htio je da mi nastavimo njegovo djelo, i drugo htio je da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, a ne „svakom loncu poklopac“. Naime, sav svijet je Božji, i svi ljudi su Njegovi. Naše je samo vjerno preobražavati i koliko je do nas usavršavati ovaj svijet da zemlja postane predvorje Neba, kako molimo u zazivu Očenaša: „Kako na nebu tako i na zemlji!“ Tako svaki dan imamo prigodu polagati ispit iz asketike – svoga vlastitoga pobožnoga života, tj. odgovarati na pitanje: „Tko je za mene Isus Krist?“

Mi koji smo redovito na nedjeljnim slavljima znamo da je Isus bio Mesija drugačiji nego su ga ljudi njegova vremena očekivali, čak i njegovi učenici. Zato ih Isus lagano uvodi u spoznaju o sebi, te ih ohrabruje da i sami, kao ptići iz gnijezda, (ili „bezazleni golubovi“) mogu uskoro poletjeti u okrutni svijet noseći sa sobom njegovu istinu i dobrotu. Stoga smo i prošle nedjelje pripravljali svoja srca za dostojno prebivalište Sina Božjega, jer ako Isusa nema u našem srcu, ono je prazno. Neka nas mali dječak pouči o tome kako se Isusa može i mora nositi u svome srcu, tada nam neće biti teška vjeroispovijest u njega kada god to i pred kim god zatreba. Sretan nam put vjere!

Molitva vjernika

Braćo i sestre, da bismo imali snage životne slaveći i hvaleći Boga, uputimo mu i svoje molitve riječima: Učini nas živim svjedocima, Gospodine!

  1. Gospodine, još u Starom zavjetu pretkazao si nam Sina svoga u slici sluge patnika, osnaži naš narod u patnjama života da ne klone, nego Tebe slaveći, obnavlja se i oživljuje, molimo Te!
  2. Vjera je naša slaba, Gospodine, ali mi znamo da Ti imaš povjerenja u nas kao što si imao povjerenja u Petra i druge apostole, pomozi današnjim pastirima da Ti ostanu vjerni, te Tvoju riječ navješćuju oduševljeno i vjerno, molimo Te!
  3. Apostola Petra si božanski ukorio kada Te počeo ljudski odvraćati od križa spasenja, daruj svim roditeljima snage, ljubavi i strpljivosti da svoju djecu pravilno usmjeravaju i primjerom života vjere ohrabruju i potiču, molimo Te!
  4. Na početku nove školske i pastoralne godine, pripremamo se za Godinu milosrđa, učini nas osjetljivima za potrebe naših bližnjih, posebno grješnika, bolesnika i izbjeglica, molimo Te!
  5. Nagradi, Gospodine, životom vječnim sve one koji su ispovijedajući vjeru u Tvoje božanstvo i ostajući Ti vjerni u teškim životnim okolnostima, odgajali nas u vjeri, nadi i ljubavi, te tako doprinosili da se Tvoj vinograd razvija i raste, molimo Te!

Iznijeli smo Ti, Gospodine, dio svoje duše koja Te i danas želi slaviti. Ne daj da Te ikada prestanemo slaviti i hvaliti po Kristu Gospodinu našem. Amen!